RIJEKA Rukometaši Zameta su u posljednjem kolu paket 24 Premijerlige proživjeli pravu dramu u dva čina s po njih nesretnim završetkom u nastojanju da uđu u Ligu za prvaka. Taj prvi čin kao da je najavio onaj drugi, to je domaća utakmica s Dubravom u kojoj su Riječani u svojim rukama imali »sukno i škare« ali su si krivo krojili sudbinu u ogledu s mnogo preokreta i oscilacija koje su ih stajale konačnog remija. Ostala je tanka nit nade u rezultate konkurenata i tu je »nada umrla posljednja« budući da je Spačva u doslovno posljednjoj minuti ipak svladala Bjelovar, a Riječani su se našli u nesretnom trokutu s 19 bodova sa Spačvom i Porečom i izvisili su jer u međusobnim susretima tu stoje najlošije.

Golman Riječana Marin Sorić je priča za sebe u utakmici s Dubravom u kojoj su njegovi suigrači ispali tragičari, a on heroj podvizi kojeg nisu mogli u momčadi izazvati željenu detonaciju kojom bi srušila zagrebačke goste. U karijeri je imao puno utakmica s različitim raspletima, ali ovu će pamtiti po tome što je bio junak susreta, a na kraju je mogao samo suzama zaliti rasplet ovog za njega i ostale Zamećane itekako gorkog remija.

– Stvarno je teško išta reći nakon svega ovoga – komentirao je Marin Sorić, koji je skupio osamnaest obrana, u finišu je zaustavio i sedmerac, ali ovog puta sve su to bili preslabi vjetrovi koji bi Zameta gurnuli k toliko željenoj pobjedi. – Igrali smo odlično u obrani, a napad nam je »štekao« kada je bilo najpotrebnije.

Pouka

Riječani su na svojoj koži osjetili staru boksačku pouku po kojoj je grogirani suparnik najopasniji. Riječani su, naime, vodili u prvom poluvremenu 10:6, u nastavku su imali i 13:9, no u tim trenucima nisu znali definitivno dotući Zagrepčane, jednostavno su tada »na križanju skrenuli u krivom smjeru«, napad je postajao jednoličan i bez rješenja, a na drugoj strani padala je i obrana.

– Poveli smo u drugom poluvremenu sa četiri gola razlike, a onda kao da smo se uplašili pobjede i pali smo. Tada su nam gosti načinili tri razlike pa smo se mi vratili. To kao da je neka klasika u našoj igri čitavu sezonu.

Riječani su u prvom dijelu uglavnom bili dominantni, bili su u prednosti i u nastavku, ali ispalo je da im je to bio zenit nakon kojega su počeli tamniti i više to nisu ni mogli ni znali promijeniti u utakmici koja je bila promjenljiva kao ovo ožujsko vrijeme.

– U nastavku nam se dogodio pad u igri, ali i u prvom dijelu smo vodili sa četiri gola razlike ali kada se nekako trebalo odvojiti i zabiti te pogotke u napadu, mi nismo deset minuta zabili gol. I u nastavku isto tako, povedemo sa četiri gola razlike pa onda opet budemo sedam, osam minuta bez gola i oni se vrate i povedu. Tada smo opet pokazali da smo mentalno jaki, vratili smo se, ali to nije bilo dovoljno kao u mnogim prošlim, dobrim utakmicama.

Mlada momčad

Podvučena je crta u dramatičnom raspletu.

– Nedostajao nam je ovog puta jedan gol za Ligu za prvaka. Ukupno gledajući, svake godine idemo prema naprijed. Prošle smo godine ovisili o tuđim rezultatima, sada smo ovisili o sebi pa nam je nedostajao jedan gol. Valjda će jednom sve to doći na svoje.

Iza Zamećana je još jedna sezona bez Lige za prvaka.

– Za našu sezonu mogu kazati da je bila relativno uspješna. To prvo iz razloga što smo na domaćem terenu pokazali veliku moć, nismo izgubili niti jednu jedinu utakmicu. U gostima kao da nam je nedostajalo malo žara, želje ili u nekim trenucima sreće. Sezonu bih ocijenio solidnom. Mlada smo ekipa, prosjek je 19 godina, jedino smo nas dvije malo starijih.