Još pamtimo nedavne filmske nagrada za »Oscara«, a priča o Linu Červaru, baš kao da je za – »Oscara«. Slavni hrvatski rukometni strateg navršio je 65 godina života, a već više od četiri desetljeća stvara svoju inspirativnu priču. Samo stariji Kozalčani pamte  sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada je  na stari asfaltu kraj škole Lino Červar dolazio kao trener novigradskog »Trikoa«… Tko bi tada prorekao da će, stekavši nadimak »Mago di Umago«, postati prvi rukometni trener s nagradom za najveća trenerska dostignuća Europske rukometne federacije (EHF).

A upravo tu nagradu Lino je zimus u Krakowu primio iz ruku predsjednika EHF-a Jeana Brihaulta. Najuspješniji stručnjak za kormilom hrvatske reprezentacije, sada priča makedonsku priču s klupe skopskog »Metalurga«.

– Nikada mi ni na kraj pameti nije bilo da ću doći u »Metalurg«. Nikada ne bih došao da me nije uvjerio gazda kluba Minčo Jordanov – započinje Lino Červar, iza kojeg ostaje nezaboravni opus s hrvatskom reprezentacijom. – Jordanov je  2006. godine bio potpredsjednik Vlade Makedonije, izuzetan je poduzetnik, ima puno tvrtki i puno zaposlenih. Voli sport, »Metalurg« čak toliko da nikome ne dopušta da bude dodatni sponzor. U tome je samo on.

Pohvale Mrakovčiću

Červar je u skopskom ligašu prolazio kroz različite epizode.

– U prvom razdoblju sam preuzeo neafirmiranu ekipu. Vrlo brzo, u nepune dvije godine, došli smo u Ligu prvaka, u kojoj smo dva puta iz kvalifikacija igrali u četvrtfinalu, među osam najboljih u Europi, čime se rijetko koja momčad može pohvaliti. Osim toga, iz tog sastava je došlo 90 posto makedonskih reprezentativaca, što seniorskih, što juniorskih, što kadetskih. Ta generacija je dostigla zenit, sada gro tih igrača igra u mnogim europskim klubovima. Prije godinu i pol dana je bilo krizno financijsko razdoblje, igrači su se razbježali, ostali smo bez momčadi. Zahvaljujući radu s mladima nije nam se dogodio slučaj kao »Atleticu«, koji je nestao s rukometne karte Europe, nismo pali kao »Kopenhagen« ili dugogodišnji prvak rumunjske »Costanta«, koji danas igra Drugu ligu. Opet smo stasali s mladom generacijom, od njih 19 čak petnaest igrača ima 18, 19, 20 ili 22 godine. Pred mladom ekipom je lijepa budućnost, međutim, i puno rada. Mislim da ćemo se kvalificirati u Ligu prvaka, a cilj nam je da ta ekipa za godinu – dvije sačinjava makedonsku reprezentaciju.

Među tim mladim igračima je i Riječanin Luka Mrakovčić, kojem su 22 godine.

– Šteta da je Mrakovčić sada ozlijedio gležanj, kažu da će biti izvan stroja tri tjedna. Dobro se snašao, igrao je dosta u Ligi prvaka, bio je dobar. Međutim, prvog je došla ozljeda šake, što ga je izbacilo iz takta i zbog koje nije igrao dosta utakmica. Sada i gležanj. Nije imao sreće, ali kada je bio zdrav bio je motor ekipe, iznimno borben igrač. Bio nam je hendikep kada se ozlijedio.

Zabrinjavajući podatci

Červar ima riječi hvale i za svoj bivši klub, »PPD Zagreb« u Ligi prvaka.

– U protekle dvije godine »PPD Zagreb« me zadovoljio. Nemaju neki izraziti igrački kadar, a zadovoljila me velika borbenost, pokazali su jako dobar odnos prema igri i nadam se da će biti u četvrtfinalu. Mogu ih pozitivno ocjeniti u Ligi prvaka ove sezone.

Ovaj sportski »građanin svijeta« razmišlja o slabim stranama hrvatskog rukometa.

– Činjenica je da u Puli nemamo muški kvalitetan klub. »Karlovac«, kao veliki rasadnik rukometaša, je jako pao. Nema u Premijer ligi  »Siska«, »Bjelovara«, »Osijeka«, »Splita«, »Metkovića«…  To je iznimno zabrinjavajuće. Nadam se da o tome netko razmišlja. Moramo se pokrenuti. Nedvojbeno je da imamo kvalitetnih igrača, talenata, Međutim, ne može se promovirati ovaj sport ako ga se kvalitetno ne igra u cijeloj Hrvatskoj.

Červar je zadovoljan uspjesima svog bivšeg kluba »Umaga« s kojim je nekada iz pete došao do Prve jugoslavenske lige, kao i posljednjim rezultatima »Zameta«.

– Ti klubovi nisu pri vrhu jer su drugi slabi, nego zato što se u njima dobro radi. Pratim što se događa i jako sam zadovoljan što se  sport u Rijeci podigao. Digli su se vaterpolo, nogomet. U tom trolistu fali rukomet. Treba mu dati jednaku potporu kakvu imaju vaterpolo i nogomet.  Svi očekujemo jaki »Zamet« , bez jakog »Zameta« nema ni hrvatskog rukometa. Dobio je lijepu, funkcionalnu dvoranu, koju su sanjale generacije. Mislim da su na dobrom putu, malo je još problem sredstava. »Zamet« i riječko područje su uvijek bili rasadnik igrača, u klubove poput »Zameta«, »Pećina«, »Turnića«, »Kozale« puno ljudi je ugradilo svoj rad. Rijeka je za mene uvijek bila rukometni centar.

Rukometna velesila

Lino je napravio revoluciju dolaskom za kormilo hrvatske reprezentacije, kada je u kratko doba, 2003. i 2004. godine osvojio svjetsko i olimpijsko zlato pa onda nastavio osvajati medalje. Osvrnuo se na hrvatsku »broncu« s nedavnog Europskog prvenstva.