RIJEKA Tko čeka, taj dočeka, zadovoljno mogu konstatirati rukometaši Kozale, koji su konačno skinuli najdraži im skalp, u gradskom derbiju su nadigrali i uvjerljivo pobijedili susjeda Zameta sa četriri gola razlike. Nije ih omelo što su u staroj kozalskoj dvorani, za ovu priliku načičkanoj gledateljima, gosti bolje krenuli i odvojili se na pet golova razlike. Pognutih glava krenuli su u mukotrpno brisanje minusa, na koncu se pokazalo kako je dugometraži kozalski bio uspješniji od kratkometražnog filma Zamećana.

Već do poluvremena izjednačeni su konkurenti najavili uzbudljiv nastavak u kojem je Zamet imao određenu prednost, ali primicanjem finiša mladi Kozalčani su sve više nametali svoju rukometnu filozofiju s puno ritma, nezaustavljivom Dominiku Krajcaru, ovog puta udarnoj igli s osam golova, te ostalim adutima trenera Ivana Marenčića, foto-finiš donio je slavlje.

– Bio je to dugo očekivani susret s našim gradskim rivalom, kojeg do sada još nismo pobijedili, čak ni u prijateljskim nadmetanjima – rekao je Krajcar. – Eto, dogodilo se da smo ih prvi put pobijedili u službenoj utakmici. Mi smo lošije krenuli u početku utakmice toliko da su suparnici poveli s pet golova razlike. Nakon toga smo pak konstatno vraćali u igru i do poluvremena izjednačili. No, u drugom poluvremenu su Zamećani opet poveli. Ali nismo posustajali i kako je vrijeme odmicalo, došli smo do izražaja, prvi put smo poveli u 50. minuti. Nakon toga smo se odvojili na dva, tri gola razlike i uspjeli smo održati prednost do kraja.

Obrana ključ

Mozaik svake utakmice je sastavljen od detalja, svaki je na svoj način važan u skladanju pobjedničkog izdanja. Tako je bilo i u ovom gradskom derbiju u kojem je Kozala imala pravu formulu za pun pogodak, koja je pronađena je u nastavku utakmice.

– Ključ našeg uspjeha u drugom poluvremenu bila je naša obrana u kojoj smo postali pokretljiviji. U napadu smo samo još ubrzali dodavanja lopte, utrčavali smo u prostor koji nam se otvarao.

»Izvana viks, iznutra niks«, rekli bi promatrači osvrnuvši se na Zametovo kozalsko izdanje.

– Utakmica je bila po guštu gledatelja, bio je to pravi derbi – rekao je Dominik Marković, koji je do kraja ostao jedina svijetla točka u gostujućem sastavu. – Nažalost, susret nije završio onako kako smo mi htjeli.

Igra Zamećana je protjecanjem vremena u napadu postajala loša, bezidejna i besplodna, predvidljiva u napadu. Gosti su pokušavali navaljivati uglavnom kroz sredinu bez neophodnog brzog protoka lopte nasuprot čvrstoj domaćoj zoni. Zamećanima su dodatni uteg bili i promašaji te tehničke pogreške. Kada bi se i stvorila prilika za brzu kontru, nedostajalo je ideja kako je pretvoriti u pogodak. Obrana Zameta je pak odjednom postala preplavljen nasip, vratar Dominik Marković je imao svoju večer, ali je u toj pucnjavi po golu u nastavku morao često samo nemoćno odlaziti po loptu u mrežu.

– U ovom susretu je naša igra u prvih 15-20 minuta izgledala onako kako i treba izgledati. Bilo je tako i u obrani i u napadu. Sve nakon toga za nas nije krenulo baš najbolje. Počeli smo igrati dosta loše. Napad je postao bezidejan, u obrani nismo bili dovoljno čvrsti, stoga smo derbi završili porazom.

Hod po trnju

Nakon kozalskog hoda po trnju bivši premijerligaš je prekinuo niz od pet pobjeda i zamaglio pogled na sam vrh. Ostvarenje cilja, povratak u elitni razred, postalo je nešto upitnije nego prije samo nekoliko dana, sve u ovom startu sezone u kojem Zamećani usprkos pobjedama još nisu bili u izdanjima kakva od njih očekuje riječka rukometna javnost.

– Kao i svakom pravom sportašu, uvijek mi je biti cilj biti što bolji i imati što više pobjeda, ostvarivati što bolje prezentacije i ići u ligu više. Neću se predati, mislim da se ni ekipa neće predavati jer mi smo pravi sportaši, koji se bore od početka do kraja i neće posustati dok god ima šanse. Stoga mogu garantirati za sebe i za dečke da ćemo se boriti do kraja, a onda ćemo vidjeti što će i kako biti dalje.

Dekor u »Dinku Lukariću« svjedoči kako su ovdašnji ljubitelji sporta jedva dočekali gradski derbi. Župan PGŽ-a Ivica Lukanović, ugledna rukometna imena ovog kraja poput Marina Miškovića, Mladena Prskala, Matea Hrvatina, Damira Bogdanovića, Dubravka Konjuha, Williamsa Černeke, Marina Miculinića, Igora Marijanovića i drugih bili su na ispunjenim tribinama s kojih su gledatelji pljeskom davali podršku »neposrednim proizvođačima«. Ovog puta su se radovali kozalski navijači, ali svi zajedno su bili zadovoljni priredbom kojoj su svjedočili.