Nenad Šoštarić

Izbornik hrvatskih rukometašica uoči prvog nastupa na SP-u: “Najvažnije je ne stvoriti nikakvu euforiju”

Igor Duvnjak

Nenad Šoštarić/Foto M. LEVAK

Nenad Šoštarić/Foto M. LEVAK

Naravno da svi mi želimo što više, ali u svojim glavama ne trebamo nigdje juriti. Moramo iz dana u dan pokazati koliko vrijedimo. A vrijedimo - kaže Šoštarić



RIJEKA  Let preko Frankfurta za Valenciju te potom dolazak u Castellon put je hrvatske ženske rukometne reprezentacije koja sutra protiv Brazila počinje svoju avanturu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Napeti kao strune, tako se može oslikati stanje u taboru hrvatskih rukometašica, barem kada je riječ o »dirigentu«, izborniku Nenadu Šoštariću, koji je sa svojim izabranicama šokirao rukometnu javnost, naviknutu na medalje rukometaša, kada je prije godinu dana osvojena povijesna hrvatska ženska medalja, bronca na Europskom prvenstvu u Danskoj. Igračice su nakon toga dobile ugodan nadimak »Kraljice šoka«, nose ga i sada, razmišljajući o skorašnjim ispitima na Svjetskom prvenstvu. Šoštarić, dugogodišnji stručnjak u ženskom rukometu, svakako teži stvaranju što boljeg raspoloženja i »kemijanja« da bi igračice sve kao jedna pružile u igri ono najbolje od sebe.


– Raspoloženje je uobičajeno uoči velikog natjecanja – kaže Nenad Šoštarić. – Nakon priprema smo imali tek jedan dan odmora uoči puta u Španjolsku, već sutra nas čeka prva utakmica.
Izbornici u raznim sportovima moraju raditi vješto i brzo, kao dovitljivi kuhar ekspresno spremiti ukusno jelo, čim bolje iskoristiti ono malo vremena što im je na raspolaganju kada igračice, oslobođene tolikih klupskih obaveza, dođu na reprezentativne pripreme. Kratko zajedničko okupljanje je nešto s čime se izbornici moraju nositi kako god znaju i umiju.


– U osam, devet zajedničkih treninga ne možete napraviti nešto specijalno. Mi smo u ovom slučaju naglasak stavili na dvije stvari. Obnavljanje fizičke pripreme, o čemu je brinuo Pero Kuterovac. To je sve bilo jako bitno s obzirom na to da su sve cure došle u drugačijem fizičkom stanju. Pritom je neke trebalo stisnuti malo više, a neke odmoriti. Druga stvar na kojoj smo radili i na što smo stavili naglasak jest igra u obrani. I dalje smatramo da je obrana okosnica oko koje se vrti sve što moramo raditi. Mi smo, naime, ekipa koja prije svega iz obrambene faze igre mora tražiti postizanje golova iz kontranapada. Tek kada to ne prođe, ide se u igru s postavljenim napadom i obranom.




Jasno je da za takvu jurnjavu treba itekako »napuniti spremnike«, što bolje se fizički pripremiti. Jasno, pritom je najvažnije da su sve igračice zdrave.


Atmosfera


– Kada je riječ o zdravstvenom biltenu, sve je u redu. Bilo je problema s Anom Debelić, koja se bila ozlijedila, ali je s njezinim ramenom sada sve u redu. Niti jedna druga igračica nije se požalila na neke probleme.


Izbornik čeka hrvatski start na ovom velikom natjecanju, zadovoljan raspoloženjem u ekipi. Atmosfera u reprezentaciji je, poručuje, poslovično dobra.


– Ozračje u ekipi je uvijek dobro, uvijek je isto. Kada se nađemo skupa, svi smo zadovoljni što smo zajedno i tada živimo kao jedna obitelj, tako je i sada. Treba, prije svega, shvatiti da ove igračice uživaju igrati rukomet, sretne su što su u reprezentaciji i na svakom reprezentativnom okupljanju.
Sport je natjecanje u kojem sudionici teže visokim ciljevima, pri čemu svatko želi pružiti sve najbolje od sebe u nadmetanju s konkurencijom, tako je kada su hrvatske rukometašice u pitanju.


– Motiv uvijek postoji. Deset godina nismo igrali na Svjetskom prvenstvu, prema tome, motivacija je na visokoj razini, kao što je to, uostalom, uvijek. Sve su to cure, barem jedan veliki dio njih, koje su u naponu svoje igračke snage. Dosta njih igra u jakim stranim klubovima, plus ove domaće koje su također kvalitetne. Uglavnom, motivaciju i ne treba previše apostrofirati, čak je treba i malo spuštati te više pozornosti posvetiti osnovnim elementima tehnike i taktike.


Hrvatske rukometašice nakon dugo godina izlaze na svjetsku pozornicu, sebi i javnosti su povećale apetite itekako iznenađujućim osvajanjem bronce na Europskom prvenstvu, sada se od njih očekuju novi uspjesi.


Euforija


– Prije svega mislim da je najvažnije ne stvoriti nikakvu euforiju. To je potpuno bespotrebno. Mi smo na Svjetskom prvenstvu među čak devetnaest europskih reprezentacija, znači ima ih više nego na Europskom prvenstvu. Već samim time to je jače prvenstvo, uz to tu su reprezentacije s drugih strana svijeta, primjerice, Brazil ili Južna Koreja, obje izuzetno kvalitetne reprezentacije. Prema tome, idemo korak po korak. To je ono najosnovnije. Idemo graditi svoju kuću od temelja, a ne sanjati o krovovima i namještaju, nego jednostavno ići utakmicu po utakmicu te se na taj način približavati željenom cilju. Naravno da svi mi želimo što više, ali u svojim glavama ne trebamo nigdje juriti. Moramo se fokusirati na obaveze iz dana u dan i moramo pokazati koliko vrijedimo. A vrijedimo.


Pred Hrvatskom su utakmice u skupini G s velesilom Brazilom, Japankama i Paragvajom.


– Prve suparnice su nam Brazilke, najjače konkurentice u skupini. Došle su u kompletnom sastavu s izuzetkom Amore, koja je prestala igrati za reprezentaciju. One su izuzetno borbene igračice, mahom sve igraju u Europi, njih šest, sedam igra zajedno u Dunarei iz Braile gdje je trener Soubak, koji je bio trener reprezentacije kada su bili prvaci svijeta. Ostale igračice igraju u Francuskoj, Španjolskoj i drugim zemljama. To su kvalitetne igračice. U napadu im naglasak igre daju srednja vanjska Paula Rodrigues i Ana Paulo, koja igra u Metzu zajedno s Ćamilom Mičijević i Ivanom Kapitanović. Ona je brza, kvalitetna, potentna lijeva vanjska igračica s dobrom fintom i dobrim šutom. Tu je još niz kvalitetnih igračica iz dobrih europskih klubova. Nakon toga nas čeka Japan koji je znatno pomladio reprezentaciju, pri čemu su ostale samo tri igračice koje su bile na Olimpijskim igrama u Tokiju. Promijenili su i izbornika, trener im više nije Danac nego njihov stručnjak Japanac. Možemo očekivati njihov specifičan način igre, morat ćemo se prilagoditi i igrati uzimajući u obzir kako o rukometu razmišljaju Japanci. Na kraju igramo s Paragvajem, trećom ekipom Južne Amerike, mislim da tu ne bismo trebali imati nikakvih problema. One dolaze na svjetska prvenstva na temelju plasmana, međutim, od njih smo zaista bolji.


Sustav natjecanja


Očekuje se da će Šoštarićeve izabranice bezbolno proći kroz skupinu G i naći se u idućoj fazi natjecanja u kojoj tri najbolje u novoj skupini igraju s tri prvoplasirane reprezentacije iz skupine H. Tada će prolaz biti znatno uži, u četvrtfinale odlaze samo prve dvije reprezentacije.


– Bude li sve u redu, križamo se sa skupinom u kojoj je i Španjolska, tu će vjerojatno biti Austrija i Argentina. Španjolke su domaćin prvenstva. Nedavno su s 20 razlike pobijedile Slovačku, što nije lako. Kada su te iste ekipe samo mjesec dana ranije igrale u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, razlika je bila dva, tri gola. Znači, Španjolska je u dobroj formi i diže se. Austrija je pak u kvalifikacijama za SP nadmašila Poljsku, što je dobar pokazatelj njihove kvalitete. Tu je i Argentina, druga ekipa Južne Amerike, koja se stalno s Brazilom bori za čelnu poziciju. Jedno su vrijeme čak bile dosta blizu Brazilkama, na nekoj pristojnoj distanci. S obzirom na sustav natjecanja, doslovno je svaka utakmica važna. Moramo se stoga uistinu koncentrirati na hod korak po korak i ne sanjati ni o čemu drugome. Mi na tome radimo i prije svega se za to i pripremamo. Kada spominjem sustav natjecanja, on mi djeluje malo nakaradan. Iz skupine od četiri reprezentacije dalje idu tri, da bi nakon toga iz skupine od šest reprezentacija dalje išle dvije – poručio je hrvatski izbornik Nenad Šoštarić.