RIJEKA – Riječanin Ivan Stevanović, iskusni vrsni rukometni golman i dugodišnji reprezentativac, olimpijac rođen još u svibnju 1982. godine, je dugogodišnji svjetski putnik. Odavno se otisnuo sa svog Trsata, dres Zameta je mijenjao s onim Poreča, dugo godina je bio vratar prvaka PPD Zagreba, a nakon švicarskog Kadetten Schaffhausena inozemnim je vodama nastavio ploviti u poljskoj Wisli Plock.

Dao je puno hrvatskoj reprezentaciji u puno nastupa sa zapaženim rolama, ovaj osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu 2016. godine, baš u Poljskoj, iz svojeg novog obitavališta pomno prati nastupe reprezentacije za koju je donedavno branio radujući se njezinjim pobjedama i uspješnim nastupima na otvaranju europske smotre u Grazu.

– Pratimo Europsko prvenstvo, utakmice su većinom u poslijepodnevnom terminu pa nam trener oko toga izađe ususret – kaže dobrodušni, uvijek raspoloženi Ivan Stevanović. – Odredi nam neki raniji termin treninga te manje-više stignemo sve pogledati.

Reprezentacije su doputovale na prvenstvo poslije ubrzanih priprema, u biti usred klupske sezone kada su se igrači brzo morali aklimatizirati na reprezentativnu atmosferu, no svejedno su svi došli puni želja i ambicija. Prva kola po skupinama su pritom dala i neke odgovore o mogućnostima raznoraznih pretendenata na zapažene plasmane, među kojima je svakako hrvatska reprezentacija. Ona je zapaženo startala na ovom turniru.

– Vidjelo se da smo kao i obično malo nervozno ušli u turnir. Crna Gora i Srbija nisu suparnici koji su prejaki. Oni su sredina europskog rukometa. S druge strane Bjelorusi imaju jako dobru ekipu, ali mislim da smo u toj utakmici igrali jako dobro. Pogotovo se to odnosi na obrambeni segment. Mi smo zapravo spriječili najveću odliku u njihovoj igri, a to je suradnja Karaleka i Kuleša. Samim time smo se odvojili dosta brzo, golman Šego je to popratio kada je trebalo i na kraju smo zapravo lagano pobijedili. Čak smo uspjeli i odmoriti neke igrače.

Šego i Ašanin

Po starom dobrom hrvatskom kritizerskom običaju odmah nakon trijumfa s Bjelorusijom krenule su dvojbe oko toga da li je suparnik uistinu toliko kvalitetno inferioran u odnosu na Hrvatsku ili je pak pobjeda ostvarena njezinom sjajnom igrom, pogotovo u obrani.

– Rezultat s Bjelorusijom je više naša zasluga. Imaju vanjsku liniju koja nije toliko brza na nogama. To su više neki teretni igrači, dok je naša obrana bila u dobrom dijelu utakmice fantastična. Duvnjak je remetio taj njihov protok lopte na sredini i onda je dosta teško igrati. Pogotovo ekipi koja nema malo brže igrače. Mišljenja sam da je ta pobjeda više naša zasluga nego neki njihov loš dan. Igrali smo jako dobro. Uostalom, to nam je bila ključna utakmica u skupini. Sada sa Srbijom možemo odmoriti kompletnu postavu kako bismo bili spremniji za ono što slijedi kasnije.

Za razliku od bjeloruskih igrača, koji u napadu imaju »krstarice«, hrvatski napad ima »razarače«, Luku Cindrića i Igora Karačića koji su brzi i vrlo efikasni.

– Cindrić i Karačić su protoptipovi modernih igrača. Rukomet se promijenio. Puno je više takvih tipova igrača, koji su brži i gdje je protok lopte puno brži. Sada teretni igrači imaju više problema jer su obrane pokretljivije, igrači su agilniji te je zato njima teže igrati. Recimo i ruska škola je takva, selektiraju se igrači dvometraši pa im je onda jako teško igrati.

Stevanović i društvo s gola se moraju braniti i od visokih »bombardera« i od modernih »haklera« kakvi su Cindrić i Karačić.

– U posljednjih pet-šest, možda čak i desetak godina ima puno više igrača koji su brži, agilniji, dosta pucaju iz kontakta te je zapravo nama golmanima to puno teže braniti nego onim igračima koji su prije šutirali sa deset metara. Ti su udarci bili jači ali čišći. Dosta teže je za braniti šuteve sa sedam-sedam i pol metara, osim toga ne vidiš što se zbiva. Samim time su Cindrić i Karačić po meni trenutno najbolji igrači na svijetu na svojoj poziciji.

Stevanović se oprostio od reprezentacije, sada hrvatsku mrežu čuvaju Šego i Ašanin.

– Šego je tu apsolutno broj jedan. Na Ašaninu je da ga odmori u nekim situacijama, kao recimo sada sa Srbijom jer je turnir jako dug. Dosta je teško jednom vrataru samome izvući turnir. Inače, u našoj prvoj utakmici je bilo puno nervoze jer nije lako ući u turnir, ali u drugoj utakmici Šego je branio dobro i nadam se da će tako nastaviti tijekom cijelog prvenstva, da na kraju krajeva bude barem kakav je bio na prošlom Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.

Danska i Španjolska

Stara je priča u rukometu da tijekom teških utakmica, kada je rezultat tijesan, cijela momčad zaziva golmana »daj, obrani nešto«. Tako je i u Hrvatskoj, očekuje se adekvatan golmanski doprinos.

– Naravno da naši golmani mogu pridonijeti ali je tu velika stvar pomoć obrane. Danas su šutevi jednostavno takvi da je golmanima u mnogim situacijama teško braniti. Pogledajte kada su Francuzi izgubili od Portugala. Gerrard nije obranio ništa u prvom poluvremenu i Portugal se odvojio, kasnije ih nisu mogli stići. U današnje vrijeme puno toga ovisi o vrataru, ali zapravo i puno toga o obrani.

Stevanović je kroz dugogodišnji reprezentativni staž promijenio puno suigrača, sada može gledati jedno obnovljeno reprezentativno izdanje.

– Uvjetno rečeno prva postava ostala gotovo ista samo što više nema Štrleka. Osim toga, u posljednjih par godina su se oprostili Kopljar, Čupić i Mirko Alilović. Mislim da mi to nadopunjavamo s mladim igračima koji mogu dati jedan obol svemu tome. Uvijek treba svježe krvi, mladih koji grizu. Do sada je ta selekcija bila dobra, a da li je dobra za nešto visoko to ćemo tek vidjeti.

U Hrvatskoj su apetiti poslovično veliki, bez obzira na činjenicu da »nas ima kao jedan Milano«, u loptačkim sportovima se stalno očekuju medalje na najvećim natjecanjima, tako se sada mnogo očekuje od Duvnjaka i suigrača.

– Kao prvo, ždrijeb je jako dobar. Imamo realne šanse da dohvatimo polufinale. Naravno, u ključnim utakmicama u drugom krugu, koje će vjerojatno biti s Njemačkom i Španjolskom, morat ćemo biti jako dobri. Trebat će odigrati dvije odlične utakmice da se njih pobijedi. U prošlosti smo to pobjeđivali s nekom malom razlikom. Sigurno da će biti jako teško, ali ždrijeb je jako dobar, imamo dobru šansu. Bude li sve OK, i budemo li svi zdravi, može biti dobro. Turnir je jako dugačak, do ključnih utakmica će proći nekih deset dana… Nadam se da možemo dohvatiti polufinale, naravno da možemo, pogotovo uz povoljan ždrijeb.

Širok je krug reprezentacija koje planiraju nešto slično, samo četiri mogu u polufinale, a samo jedan će biti novi europski prvak.

– Sigurno je da su tu favoriti Danska i Španjolska, uz njih su tu naravno Francuzi. Oni su promijenili dosta toga, imaju dosta novih, mladih igrača koji su jako dobri. Sada su se možda malo poskliznuli u grupi, ali tako to bično biva. Francuzi malo sporije krenu ali to kasnije nadoknade. Uz ove tri, tu su tri-četiri reprezentacije kao što smo mi, Slovenija, Njemačka koje mogu dobiti svakoga. Naravno tu je i Norveška.

Jasno da novi prvak Europe mora pokazati mnogo toga.

– Treba se tu posložiti puno stvari. Jedna od najvažnijih su ozljede. Ako budemo uspjeli poštedjeti neke igrače do onih ključnih utakmica, to bi bilo jako dobri kako bi ušli svježi na utakmice sa Njemačkom i Španjolskom. Tu će se naime odlučivati tko će proći u polufinale – rekao je Stevo.

Život u Poljskoj

Ivan Stevanović se dobro aklimatizirao u Wisli Plock, tu je sa obitelji. Zadovoljan je i rezulatima u domaćem prvenstvu i u Ligi prvaka, igra sa trsatskim susjedom, trofejnim riječkim asom Renatom Sulićem.

– Zadovoljan sam. Odlučio sam se na jedan iskorak. Bio sam dvije godine u Švicarskoj, htio sam nešto malo promijeniti. Klub je odličan, ove sezone smo igrali jako dobro. Prvi smo u domaćem prvenstvu, prošli smo dalje u Ligi prvaka te je sve jako dobro.

Što se života tiče, stvarno nam je lijepo i jer tu nas je puno Hrvata i dva Slovenca. Sezona je inače jako duga, sve će se rješavati u svibnju. Nadam se da ćemo do onda svi biti zdravi i uspjeti sve dobro odraditi.