RIJEKA Neki od starijih ljubitelja rukometa i klasičnog vesterna u Hrvatskoj nakon šokova i uzbuđenja u vratolomnom i iznenađujućem hrvatskom remiju s Japancima na otvaranju Svjetskoga prvenstva vraćali su se u dane mladosti uz stari, dobar klasik »kaubojaca«, nezaboravnu »Sedmoricu veličanstvenih«. Hrvatskim rukometnim »kaubojima« i njihovom izborniku Lini Červaru nije bilo do vesterna, misli su rastrgane između spašavanja boda u posljednjim sekundama s Japanom i današnjem izlasku na teren gdje ih u skupini C čeka Angola (18 sati).

Hrvatsku je na njezinom prvom koraku na Svjetskom prvenstvu u Egiptu dugi dio utakmice tresao japanski tsunami i sada je samo pitanje koje je posljedice ostavio. Treba vidjeti da li je poljuljao samopouzdanje momčadi koja je u skupini C lansirana na mjesto favorita, a na prvom je koraku stala na koru od banane i umjesto očekivanog punog pogotka morala se trgati za podjelu plijena, što se smatra iznenađenjem. Što se pak japanskog tsunamija tiče, uz dužno poštovanje dobroj igri Japanaca (usput rečeno, netko igra dobro onoliko koliko mu to suparnik dopusti) fokus je u hrvatskim sportskim kuloarima usmjeren na iskazane slabosti, na propuste u obrani i napadu koje na kraju i nisu naplaćene onoliko koliko su to mogle biti. Da li je riječ o podcjenjivanju suparnika, o nervozi na startu ili nečemu trećem, ali Hrvatska iz startnog bloka nije krenula u skladu sa željama i očekivanjima, kako u obrani, gdje su »sva vrata i prozori bili širom otvoreni i vratar je bio na propuhu«, tako i u napadu, gdje se dugo vremena tražio zajednički jezik. Kada su u nastavku obrambene i napadačke niti konačno bile malo razmršene, nadoknađen je minus koji je iznosio i šest golova za remi u dramatičnom finišu poslije kojega se traži pun pogodak s Angolom.

Najslabiji protivnik

Procjene uoči utakmice govore da je u ovom slučaju suparnik po rankingu najslabija reprezentacija u skupini C, gledajući tako, dvojbi oko pobjednika ne bi smjelo biti. Svaka čast, navodno je i Japan bio nešto lakši suparnik, a pretvorio se u ježa s mnogo bodlja, ta utakmica zaziva uvijek nužni oprez pred nove ispite, tako i pred ovaj večerašnji. Angola je peti put na Svjetskom prvenstvu, treći put za redom, i do sada je u 25 susreta uspjela ostvariti pet pobjeda. Najveću i najznačajniju pobjedu ostvarila je na prošlom Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i Danskoj kada je u prvom susretu skupine šokirala Katar pobjedom 24:23. Kasnije su u razigravanju za 23. i 24. mjesto pobijedili, vidi slučaja, baš Japan.

Sudbina je htjela da sve tri reprezentacije igraju u skupini s Hrvatskom i imaju sjajnu priliku vidjeti koliko su napredovale. Ako se može procjenhjivati prema prvom dojmu, napredak je itekako vidljiv. Angolci, doduše, nisu uspjeli pobijediti Katar, ali su ga silno namučili. Pali su tek u završnici utakmice i izgubili 25:30. Riječ je o zemlji u kojoj muški rukomet živi pomalo u sjeni ženskoga, koji je vrlo dobar, o čemu svjedoče dva četvrtfinala svjetskih prvenstava, odnosno četvrtfinale Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine. Rukometaši definitivno polako, ali ustrajno napreduju i izgleda samo da je pitanje dana kad će se barem na afričkom kontinentu boriti za medalju. Za sada s tih natjecanja za sada imaju dvije bronce (2004., 2018. godine). Na posljednjem afričkom prvenstvu u Tunisu 2020. godine bili su četvrti, čime su se plasirali na svjetsko prvenstvo.

Angolu krase izuzetna brzina i snaga. Taktički su još uvijek daleko od ozbiljnih europskih reprezentacija. Vole atrakciju, jako su zaigrani, ekshibicije im nisu strana stvar, primjerice, famozni cepelin. Sve su bolji u igri brzog centra. Nisu nimalo nježni, naprotiv. Protiv Katara u prvom kolu najviše je pokazao Adelinho Pestana, desni vanjski, koji je postigao šest pogodaka iz devet udaraca. Takav učinak u mreži vratara kalibra Danijela Šarića, mora se respektirati. Nije loše ni desno krilo, Otinel Pascoal, koji je postigao pet pogodaka. Diogo Hebo jedini je Angolac koji igra u Europi, i to u bukureštanskom Dinamu s Antom Kuduzom i Jakovom Vrankovićem, imao je lošu večer i realizaciju 0/4. Vratari su im bili vrlo dobri, s ukupno 14 obrana protiv Katara.

Ne okreći se, sine

Japan treba zaboraviti i gledati naprijed, Lino Červar poput proslavljenog Nevena Novaka, junaka romana Arsena Diklića i potom filma Branka Bauera, nakon izvučenih pouka s Japancima može uzviknuti svakom igraču: »Ne okreći se, sine«, usmjeravajući pogled i misli prvo na Angolu, a onda na Katar. Zadaći treba ozbiljno pristupiti i s punim angažmanom, ne bude li tako, moglo bi doći do reprize premijerne hrvatske utakmice u Aleksandriji, potrošit će se opet mnogo snage i živaca, a bodovi su važni zbog obogaćivanja bodovne zimnice, kao i zbog popravljanja dojma iz prvog susreta.

– Protiv Japana se nismo dobro postavili, ali osvojili smo bod i trebamo izvući pouku. Svi su danas napredovali, tako i Angola – konstatirao je Lino Červar. – Angola je čvrsta ekipa, jaki su fizički, više su igrali, nisu bili toliko u izolaciji. Danas je novi dan, nova utakmica, moramo iskoristiti potencijale koje imamo. Moramo ući agresivno u susret, odmah im se suprotstaviti, odigrati čvrstu obranu, opet ponavljam da sve kreće iz obrane. Treba izdržati, na muci se poznaju junaci, i eto, to je naš zadatak.

Zazivanja o obrani iz hrvatskog tabora mogla su se čuti još uoči Svjetskog prvenstva, navijači sada očekuju da reprezentacija iz teorije prijeđe u praksu. Sudeći po najavama, igrači su ozbiljno shvatili zadaću.

– Kad gledamo generalno ništa nije izgubljeno, ali ovo s Japanom nas je jednostavno poljuljalo. Upali smo u laganu oluju, trebamo se malo smiriti, izaći iz oluje i vratiti se na mirno more. Radili smo analizu, tu su nam pomogli Nikša Kaleb i stručni dio tima – rekao je Marino Marić, najistaknutiji igrač u susretu protiv Japana, strijelac sedam golova. – Već smo vidjeli neke opasnosti, pripremit ćemo se. Naravno, poslije ovakve utakmice s Japanom i Angola je psiholiški opasan protivnik, ali na nama je da se pripremimo i da budemo ono što smo bili prošle godine, što smo uvijek. Naravno, ako krenu opet neke greške i nesigurnost, bit će teško. Angolu i Katar moramo pobijediti.

Ljevoruki bek Ivan Martinović, koji je preko japanske zone »6-0« zabio dva gola, te njegovi suigrači trebaju se večeras ravnati po staroj poruci legendarnog radijskog sportskog komentatora Ive Tomića da »suparnika ne treba ni podcijeniti niti precijeniti, već ga treba pobijediti«.

– Znamo da ne smijemo nikoga podcijeniti, nismo ni Japan, ali su oni odigrali jako dobru utamicu. Protiv Angole trebamo početi kako treba, biti agresivniji u napadu, pomoći našim vratarima, biti rastrčani i skupiti glave. Čuo sam da su se dobro držali protiv Katara, ali da je onda Šarić dobro branio i da je Katar stisnuo. Sad je pukao led, prošla je prva utakmica na Svjetskom prvenstvu i mislim da ćemo biti opušteniji, prava klapa i da će se to vidjeti na terenu.