Luka Cindrić / Reuters
Javnost nije očekivala da ćemo biti prvaci, mi smo, međutim, na Final Four došli osvojiti titulu prvaka. Znali smo da smo zasluženo došli na završni turnir i da je sve moguće – kaže Luka Cindrić
RIJEKA Luka Cindrić uživa u čarima rukometnoga proljeća radujući se naslovu klupskoga prvaka Europe koji je osvojio u dresu skopskog »Vardara«. Vanjski igrač akcije kojega često završavaju golovima, sa suigračima je guštao u veličanstvenom dočeku junaka skopskoga kluba koji su se iz »Köln Arene« vratili u glavni grad Makedonije sa cijenjenim trofejem.
– Slabo sam se naspavao – kaže Luka Cindrić iza kojega su dramatične utakmice na Final Fouru, slavlje u Njemačkoj te veličanstven doček u Skoplju. Poslao si je najbolju čestitku uoči slavlja 5. srpnja kada će proslaviti 24. rođendan. – Doček je bio stvarno fantastičan, definitivno nismo očekivali da će doći toliko puno ljudi. Bilo je prelijepo.
Po onoj o »tihom dolasku i ulasku u legendu« na Final Fouru ova momčad »Vardara« ušla je u povijest makedonskog sporta. Nadmećući se sa zvučnim imenima, kao što su »Barcelona«, »Veszprem« i »PSG«, našalila se s prognozama i popela se na tron.
– Javnost nije očekivala da ćemo biti prvaci, mi smo, međutim, na Final Four došli osvojiti titulu prvaka. Dobro smo se pripremili. Znali smo da smo zasluženo došli na završni turnir. Gledajući posljednja tri-četiri Final Foura vidjeli smo da je na takvom turniru sve moguće. I uspjeli smo.
Hrvatski trokut
Rukometni »motorin« Cindrić, ulasci kojega u suparničke zone, među visoke i snažne igrače, neodoljivo asocira na Ivana Balića. Takva igra ima svoju cijenu, Luka se nadobivao udaraca. U jednom trenutku je i izašao s terena noseći led na potiljku.
Bajka
– Za tu akciju i taj pogodak smo se dogovorili na time-outu. Na terenu je ispalo baš prema dogovoru, zapravo smo se na sve unaprijed pripremili.
Po onoj da »jednom trči vuk, jednom lisica« Cindrić u dramatuičnim finišima sada kuša med umjesto žući. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj gubio je dramatične završnice u polufinalu s Norveškom i za treće mjesto sa Slovenijom. Sada je slavio u hičkokovskim dramama, u polufinalu s »Barcelonom« postigao je pobjedonosni gol dvije sekunde prije kraja, u finalu je matador u posljednjoj sekundi bio njegov prijatelj Čupić.
– Sada su završnice otišle na našu stranu. Tako je to u sportu, sve se jednom vrati. Na SP-u u Francuskoj trebali smo uzeti medalju, ali nismo uspjeli, sada nam se vratilo s ovim uspjehom, znači da treba vjerovati.
Luki su se ostvarili uspjesi kao iz bajke, pitanje je koliko je vjerovao u uspon na takve rukometne vrhove.
– Što da vam kažem? Ovo je ostvarenje dječačkih snova koji su se pretvorili u stvarnost.
»Senj« mu je bio početna stanica za uspon k uspjesima, ne zaboravlja grad pod Nehajem.
– Imam nekoliko prijatelja u Senju s kojima sam u kontaktu. Nažalost, nemamo se prilike vidjeti budući da nisam u Hrvatskoj. Sjetim se Senja, tamo sam proveo dvije lijepe godine.
