RIJEKA Karta u ruke igraču, automatska je konstatacija na vijest da je Boris Konjuh na skupštini Županijskog rukometnog saveza dobio još jedan mandat od četiri godine, iznova je, i to jednoglasno, izabran za predsjednika krovne rukometne organizacije u PGŽ-u.

– Nastavljamo započetim putem na kojem i dalje vladaju dobri odnosi s Hrvatskim rukometnim savezom. Dokaz tome je što će hrvatska reprezentacija u Opatiji od 11. do 24. srpnja imati završne pripreme za Olimpijske igre – kaže Boris Konjuh, koji više od pola stoljeća živi s rukometom. Od dana kada su on i mlađi brat Dubravko igrali na asfaltnom igralištu na Kozali prošlo je više od pola stoljeća, od tada do danas kao član riječke rukometne obitelji, što kao igrač, što kao djelatnik, taj čovjek od akcije, koji je i član Upravnog odbora HRS-a, daje svojevrsni okus i miris ne samo ovdašnjem rukometu već i riječkom sportu.

– Podsjetimo da smo imali i tri međunarodne utakmice u Rijeci, rukometašice su ovdje igrale utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo s Ukrajinom 2021. godine, a dvije godine kasnije tu je bila muška reprezentacija u kvalifikacijama za EP s Belgijom. U Rijeci i Opatiji igrale su se i utakmice Svjetskog juniorskog prvenstva.

Rijeka je bila poprište velikih međunarodnih rukometnih događanja, željela bi ih imati i dalje, ali prepreka je premali kapacitet tribina na Zametu.

– Ocjene su da smo ovo savršeno organizirali te nam je ponuđena organizacija skupine Svjetskoga prvenstva iduće godine u Hrvatskoj, ali ostat će vječiti žal što Rijeka ne ispunjava uvjete u pravilniku IHF-a, kada je riječ o broju gledatelja. Da smo imali dvoranu s adekvatnim kapacitetom gledatelja, imali bismo i skupinu SP-a. Inače, u ovom četverogodišnjem mandatu, u odnosu s HRS-om ostvarili smo i više od očekivanog, on nam je dao kredibilitet kakav Rijeka zaslužuje s obzirom na to koliko je dala trofejnih igrača. U tom segmentu smo se vratili na rukometnu kartu Hrvatske, spomenimo samo da su se u Rijeci i Opatiji igrali susreti juniorskog SP-a. Igranje skupine SP-a 2025. godine bila bi kruna mojeg rada.

Slasni plodovi

Konjuh je zadovoljan i zbog priprema reprezentacije u Opatiji, a očekuje i dobre vijesti iz Pariza.

– Iz Opatije ćemo ispratiti reprezentaciju na put za Pariz u kojem smatram da će Hrvatska osvojiti medalju. Bez obzira na skepticizam nekih, očekujem velike stvari, ne samo ovog ljeta već posebice iduće godine na SP-u. A da ne kažem i u idućih desetak godina s obzirom na to kakav roster igrača imamo.

Veron Načinović, Filip Glavaš i Tin Lučin, »neki novi riječki klinci«, nastavljaju višedesetljetnu tradiciju riječkih rukometnih olimpijaca, idući tragom tolikih slavnih trofejnih prethodnika.

– Raduju imena ovih dečki na popisu kandidata za Igre, ali ne samo to. Tu su i neki novi klinci, poput Frana Lučina i Patrika Martinovića, koji kucaju na vrata reprezentacije. Ima još naše djece koja dolaze.

Svi spomenuti i toliki drugi, slasni su rukometni plodovi ponikli na kvarnerskom kršu, u Rijeci i okolici, gdje je rukomet pustio duboke korijene i nastoji se održati i u ovim modernim vremenima.

– Od strane Županijskog saveza naglasak stavljam na plan kretanja u razgovore s raznim lokalnim samoupravama i Županijom. Svaka čast Županiji na čelu sa Zlatkom Komadinom, hvala im što su uvijek uz nas. On se uvijek trudio pružiti ruku i HRS-u te rukometu općenito.

Pomoć

Prilagođavajući se uvjetima koji nisu baš sjajni za sport, neki od raznih ovdašnjih klubova »teško dišu«.

– Ne bih to nazvao zastojem, ali dogodila se nekakva rupa. Lokalna samouprava i gradovi trebali bi više sredstava odvajati za loptački sport, konkretno za rukomet, koji je odavno etabliran u Hrvatskoj i relevantan je faktor. Nadam se da će doći neka nova imena, dečki koji će nastaviti dugotrajan niz tolikih slavnih prethodnika. Talenata svakako imamo.

Uza svu nužnu pomoć lokalnih zajednica, i rukomet mora dati sve od sebe da bi se adekvatno razvijao.

– Jasno da je potrebna sva pomoć Županijskog saveza, ali on ne može natjerati djecu u rukomet. Klubovi se moraju više angažirati da ih privuku. Sjetimo se entuzijasta kao što je bio Mišo Sardelić, zahvaljući njemu svi iz škole na Zametu igrali su rukomet. Treba više takvih entuzijasta kakvih je nekada bilo, ljudi koji će 24 sata biti u rukometu. Nema ljudi koji će živjeti rukomet. Dolazi i do gašenja klubova, glavni je razlog nedostatak trenerskog kadra i volje da se posveti toliko vremena rukometu. Tu je i problem novca, honorari za ljude koji rade s djecom su mizerni. Uz angažman lokalne i šire zajednice, sponzorstva i slično, sve uz pomoć Saveza, trebalo bi naći put k boljim danima. Ja se nadam da će budućnost rukometa ovdje biti bolja. Županijski savez će dati sve od sebe da pomogne klubovima, pogotovo nekim otočkim, koji su u velikim problemima. Pomoći ćemo i onima koji imaju problema s propisnicima kada je riječ o HRS-u, na to ćemo staviti veliki naglasak. Naravno, svaki cent koji stigne u Županijski savez usmjerit ćemo k razvoju kako ekipa, tako i trenerskoga kadra te svega što može donijeti boljitak ovdašnjem rukometu. Temelje koje smo udarili u idućem razdoblju možemo samo nadograditi kako bismo sve digli na višu razinu da bi Rijeka bila relevantan faktor na ljestvici hrvatskog rukometa.