Vidjelo se da smo se opet malo mučili i u ovoj utakmici s Angolom. Ušli smo nervozno u prvo poluvrijeme, bili smo pritom opet malo predaleko jedan od drugog u obrani, nije uz to bilo pravovremenih prekršaja. S druge strane moram priznati da su Angolci igrali prilično disciplinirano, što inače nije za očekivati od ovakvog tipa reprezentacije. Dobro su se i vraćali, a osim toga su igrali prilično agresivnu obranu te su nam stvarali probleme. Dosta smo se mučili u napadu. Probali smo na početku s Martinovićem na desnom vanjskom, a kasnije su se izmjenjivale razne pozicije. No, to je normalno na početku ovakvog turnira, nervoza malo uđe u momčad. Iza nas je, naime, utakmica s Japanom u kojoj smo trebali ostvariti laku pobjedu, ali očigledno je da danas svi igraju rukomet. Zato je, kada se sve ovo uzme u obzir, rezultat na poluvremenu i bio onakav kakav je bio. Uglavnom, tako smo se mučili sve dok se ipak nismo uozbiljili.

Inače, kada govorimo o našem napadu u prvom poluvremenu, tu je i odlazak Luke Cindrića zbog ozljede, a njegov će se izostanak itekako osjetiti u napadu. Nažalost, dogodila mu se ta nesretna ozljeda, a to je već drugo, treće prvenstvo zaredom da mu se događa ovako nešto. Ali, što je, tu je. Nemamo što puno govoriti oko toga, uostalom i druge reprezentacije imaju svoje probleme, nismo izuzetak.

Smatram da je Kević protiv Angole odigrao solidnu utakmicu. Istina, izgubio je nekoliko lopti, ali je proveo tridesetak minuta na terenu, a pritom je lopta lijepo išla oko zone i smatram da se čak i dobro snašao. U drugom poluvremenu se vidjelo da smo podigli agresivnost u obrani, to je onda izgledalo puno bolje. Izlazili smo znatno dublje na Angolce, radili smo više prekršaja. Ivan Pešić nas je pak digao s dvije, tri obrane sedmeraca i zicera kada smo bili s čak dva igrača manje u igri. Tu se zapravo utakmica i prelomila. Čupić je, naravno, kao i uvijek, sve pozabijao. Treba opet pohvaliti naše kružne igrače, Brozovića i Marića. Odigrali su dobru utakmicu. Marić je pritom postizao golove kao u prvoj utakmici s Japanom. Martinović je bio jako dobar. Uglavnom, kada se sve to sagleda, razlika se se samo povećavala iz minute u minutu kako se utakmica bližila kraju.

Mislim da su naši igrači ovom pobjedom malo dobili na sigurnosti i sada treba gledati naprijed. Angola je prošla i treba se pripremiti za Katar, koji nam je sljedeći suparnik. Treba, naravno, pobijediti i njih te u iduću fazu natjecanja prenijeti maksimalan broj bodova ako nam se stvari poslože. Ova pobjeda može djelovati umirujuće kao apaurin, igrači su veselo izlazili na kraju susreta, vidi se da je njihovo samopouzdanje ipak malo jače. I to je normalno. Bilo je malo teže nakon te nesretne utakmice s Japanom, ali mislim da je ova pobjeda vjerojatno prekretnica i da će sada biti malo lakše igrati u ostalim utakmicama.