Ime Alvara Načinovića ostaje zlatnim slovima upisano u povijest riječkog sporta, ondašnjim zlatom na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Rijeci 1987. godine s Trsata je najavio pohod na medalje. Samo godinu kasnije broncom na Olimpijskim igrama u Seulu u sastavu bivše Jugoslavije postao je prvi riječki rukometaš s olimpijskim odličjem, žetvu je nastavio u hrvatskoj reprezentaciji. U dresu selekcije mlade države osvojio je broncu na Europskom prvenstvu 1994. godine, samo godinu kasnije je i viceprvak svijeta, a trokut je zatvorio olimpijskim zlatom 1996. godine u Atlanti. Gdje je stao, nastavio je njegov sin Verom, pivot velikana Kiela sad je standardni reprezentativac. Alvaro, slavni riječki pivot, koji je uza sve i klupski prvak Europe s Zagrebom, među onima je koji i prilikom ovog Europskog prvenstva ističu činjenicu kako se velika natjecanja i značajne utakmice smjenjuju filmskom brzinom, pitajući se mogu li sportaši odgovoriti ovako nagomilanim zahtjevima.

– Mislim da se sve ovo događa prečesto – kaže Alvaro o ovom i sličnim velikim turnirima. -. Svake se godine igra svjetsko ili ruropsko prvenstvo i krene uvijek isto ludilo. Toga je ipak malo previše. Ne znam kako igrači sve to mogu izdržati, kako fizički tako i psihološki. Recimo, mnogi sportaši u mnogim sportovima se žale na preopterećenost. Znam da su oni plaćeni za to, rade svoj posao, međutim veliko je to opterećenje za sve reprezentativce.

Gledatelji, kako oni na tribinama, tako i ljudi uz TV ekrane, vide protagoniste na djelu ne znajući za marljiv i jako važan rad onih kojih su u sjeni. Konkretno posao fizioterapeuta i liječničkog tima koji bdije nad reprezentativcima doslovno od jutra do kasnih sati nastojeći ih čim bolje relaksirati i osposobiti za nove napore, sanirati također što prije bilo kakvu ozljedu.

Sasa Miljevic/PIXSELL

– Svaki je organizam poseban, a svaki igrač treba pažnju. Svakako da se u tom opsegu treninga nastjecanja momci moraju oporavljati najkvalitetnije što je moguće. To automatski znači da fizioterapeuti i liječnici moraju odraditi ogroman dio posla. Nužan je pritom zaista velikik zdravstvni stožer da bi oni oporavili tako veliki broj rukometaša. Eto, u rukometu je sve veći broj igrača, u momčadi ih je sada 16-20, a sve ih treba na neki način dovesti u zadovoljavajuće stanje.

Izrabljivanje

Osim što je kalendar sve zgusnutiji, s velikim brojem najkvalitetnijih, klupskih i reprezentativnih utakmica, zahtjevi su još veći zbog činjenice da je rukomet jako evoluirao, igra je postala jako ubrzana.

– Pratimo sve to skupa i vidimo čemu su igrači izloženi, kojem tempu. Svi igraju Ligu prvaka ili Europsku ligu, sve to znači nevjerojatan broj utakmica, Govorim o rukometu, ali vidim da je to tako i u vaterpolu, o nogometu da i ne govorim, pretpostavljam da taj problem imaju i sportaši drugih sportova. Mislim da se sportaše izrabljuje baš do maksimuma.

Goran Stanzl/PIXSELL

Život u ritmu stalnih putovanjam treninga i igranja velikih utakmica je vrlo zahtjevan momcima koji su pritomu stalnom stresu. Žive pod velikim opterećenjem razmišljajući o važnim susretima. Opuštanjje je tu zbilja apstraktan pojam.

– Igrao sam dosta davno, u moje doba je to bilo dosta rjeđe, intenzitet je bio drugačiji. I tada je ipak bilo dosta toga, čak je psihološki bilo teže nego fizički. No, uglavnom, puno utakmica je bilo i tada, ali sada ih je još više. Igrači stoga sada moraju zaista brinuti o svakom detalju, o odmoru, prehrani, o spavanju, rehabilitaciji, o bilo čemu. Ekstremno je sve to, u moje doba nije bilo baš tako, ipak se sve događalo malo rjeđe.

Rukometna reprezentacija je već giodinama zimska hrvatska top tema, tako je i ovog siječnja uoči EP-a. Izabranici Dagura Sigurdssona čekaju nastup nakon što su s kombiniranim timom svladali Sjevernu Makedoniju, potom su kompletni u dva navrata poraženi s Nijemcima. Naša javnost ima velike nade želeći nove medalje od sadašnjih viceprvaka svijeta.

– Svi koji u nas vole rukomet i prate ga, nadaju se nečemu, recimo opet velikom iznenađenju kakvo se dogodilo prošle godine na Svjetskom prvenstvu. Međutim, objektivnost je nešto drugo. Vjerujem da se i druge reprezentacije isto nadaju da će ostvariti dobar, veliki plasman, opravdati svoju ulogu. Recimo, ako su sada domaćini jedna Danska, Švedska, Norveška, onda moramo uzeti u obzir da su i njihova očekivanja izuzetno velika. Eto, to su već tri mjesta, a nismo ni počeli. Objektivno, za ono što smo htjeli, ako ćemo biti iskreni, mi imamo još puno toga za doraditi, a naša očekivanja od rukometa su u Hrvatskoj izuzetvo visoka. Samim time i razočaranja onda budu veća. Skloni smo tada doći u iskušenje da vrijeđamo i reprezentaciju i izbornika, sve redom. Nema strpljenja, nego želimo rezultat odmah i sada. No, sve je to proces stvaranja. Recimo, sada imamo problem da nam je kompletna vanjska linija bila ozlijeđena, da su oni u procesu rehabilitacije i nisu na vrhunskoj razini. Stalno se govori da igrači ne igraju puno u klubovima, dosta to pratim i to je, nažalost, istina. Ima tu objektivnih okolnosti koje nam mogu sugerirati da nismo u krugu favorita. Stoga, ako nam nešto ne bude krenulo, ne bismo smjeli biti ni previše razočarani. Naravno da nada postoji i mi očekujemo bljesak kao na prošlom Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj i ostvarimo dobar rezultat. Međutim, koliko se svakodnevno čujem s Veronom, moramo biti spremni i na pokoju lošu partiju.

Argentina

Hrvatsko otvaranje EP-a, subotnja utakmica sa Gruzijom, reprezentacijom koja u rukometnim kuloarima djeluje egzotično, praktički je pred vratima. No, tako je zvučao i spomen Argentine u pohodu na svjetsko zlato 2003. godine pa je doživljen poraz. Hrvatsku nakon subotnje premijere očekuju na papiru mnogo teži ispiti, onaj s Nizozemskom, a da ne govorimo kako je teška utakmica s domaćinima, nadmetanje s velesilom Švedskom.

– U najavama tih utakmica je skoro pa sve rečeno. Mislim da čak Švedska u pripremnim utakmicama ne blista. Moguće je da na startu budemo imali problema, iznenađenja se događaju. Međutim, to sve moramo riješiti ako idemo na neki zapaženiji plasman. Trebalo bi to pobijediti mada isto imamo i u povijesti slučajeva koje dobro znamo kada smo na početku nekih prvenstava imali velikih problema s autsajderskim ekipama pa smo na kraju slavili medalje.

U toj priči Načinović ne zazire niti od kvalitetne Švedske, koja će igrati i pod pritiskom imperativa uspjeha pred svojim navijačima.

– Smatram da nama Švedska leži, a također će ona imati i pritisak domaće publike. Švedska je dobra reprezentacija, ali mi imamo kvalitetu s kojom ju možemo dobiti bez problema. Ali, znamo kako smo u prvenstva startali s velikim problemima protiv, uvjetno rečeno, malih ekipa. No, natjecanje je dugo, uz malo sreće se sve može okrenuti u našu korist – smatra Načinović.

Reprezentacija na riječkom valu

Od nastanka hrvatske reprezentacije do danas nastavlja se tradicija, Riječani su neprestalno u reprezentaciji. Na ovom EP-u je riječko jato, kvartet Dino Slavić, Filip Glavaš, Tin Lučin, Veron Načinović, najtrofejniji riječki sportaš Valter Matošević je trener vratara. Uz to, Patrik Martinović je stavljen na čekanje, a Leon Ljevar je, nažalost, otpao zbog ozljede.

– Kada već o tome pričamo za naše novine, mislim da bi ta vijest uvijek trebala biti u prvom planu. Izuzetno mi je žao što Leon Ljevar nije u krugu kandida za nastup zbog ozljede od prije nekoliko dana. Bilo je u krugu reprezentativaca šest, pa onda pet igrača iz Rijeke, to je baš jedna privilegija i mislim da bi Riječanke i Riječani trebali osjećati ponos da je rukometna reprezentacija, koju mi toliko pratimo, nošena na riječkom valu. To je baš jako lijepo, treba to stalno isticati – kaže Načinović.

Danas

Skupina B (Herning): Portugal – Rumunjska (18), Danska – Sj. Makedonija (20.30).

Skupina D (Baerum): Slovenija – Crna Gora (18), Farski Otoci – Švicarska (20.30).

Skupina F (Kristianstad): Island – Italija (18), Mađarska – Poljska.