RIJEKA Sportski direktor Rijeke Darko Raić Sudar u ponedjeljak je na konferenciji za novinare održanoj povodom početka priprema za novu sezonu jasno i nedvosmisleno izjavio:

– Kad god izađe neko ime s kojim pregovaramo ili smo za njega zainteresirani, odmah se javljaju protivnici i uzimaju nam igrače.

I zato Rujevica sada radi u tišini. Ono što je ipak nemoguće jest baš doslovno hermetički zatvoriti sve moguće kanale preko kojih vijesti o pregovorima mogu procuriti u javnost. Previše je ljudi i interesa upleteno u svaku priču. Klubovi, igrač, menadžeri, supruge, djevojke, mame, tate, braća, liječnici kod kojih se obavlja liječnički pregled… Ukratko, ljudski faktor. Uz prirodne nepogode, najčešći uzročnik svih nezgoda i nesreća.

Čim su u javnost izašla imena Dominika Yankova i Adriona Pajazitija kao igrača s kojima je Rijeka u poodmaklim pregovorima ili svakodnevnom kontaktu, Hajduk je sprinterskom brzinom uletio u oba riječka posla.

Pajaziti će, po svemu sudeći, krajem lipnja postati Hajdukov igrač. Veza između Gorana Vučevića kao vjerojatnog novog sportskog direktora te bivšeg igrača Rijeke i Hajduka Tomislava Ercega kao igračevog agenta proradila je očekivano efikasno. Posve je prirodno da se dečka onda usmjeri ka Poljudu, a riječki je stav u takvim slučajevima vrlo jasan:

»Ako se kod nekog igrača nasluti da ne želi u Rijeku, onda je bolje da na Kvarner ne navrati ni na kavu«. U trenutku pisanja ovog teksta nismo dobili potvrdu što je odlučila obitelj Pajaziti, a signali koji se šalju sa sjevera i juga Jadrana su, očekivano, oprečni.

Ono što je sigurno, Rijeka je Hajduku otela Yankova. Igrač koji je u riječkim kombinacijama već dvije godine, tijekom posljednjih nekoliko dana postao je predmet splitskog presinga, pokušaja klasičnog ulijetanja u posao koji je već djelovao kao završen.

I završen je. Najavio je to Raić Sudar, prognozirajući da će se u petak nakon liječničkog pregleda dogoditi i potpis i službeno predstavljanje. No, dva praznika u razmaku od tri dana razvukla su i obavljanje liječničkog pregleda i formalnost potpisa pa je sve odgođeno za idući ponedjeljak.

Okomitija momčad

I doktori specijalisti vole spojiti slobodne dane tako da će Bugarin uživati u kvarnerskim blagodatima još dva dana. Vikend za gušte i relaksaciju pa u ponedjeljak ostatak liječničkog pregleda i onda službeno predstavljanje.

Inače, sportski direktor Bijelih je pred kamerama najavio i dolazak jednog (stranca) koji je veznjak, ali može i na krilo. Ne treba puno mašte za dokučiti o kojem je igraču konkretno riječ, no slijedom novog kursa, kad je puštanje imena u javnost na snazi, neka zasad ostane neimenovan.

Riječani su i prilagodili prvotne planove kad je u pitanju tip igrača s kojima pregovaraju. Nisu to više samo mlađi od 24-25 godina. Za Ligu prvaka se traže i neke iskusne face, rutineri koji su se naigrali europskih utakmica pa su u tijeku završni pregovori s igračima koji idu ruku pod ruku s Đalovićevim »predstavljamo Rijeku i Hrvatsku, moramo se pojačati, prvenstveno u napadu, te imati dovoljnu širinu kadra za 32 utakmice koliko ih želimo odigrati od 22./23. srpnja do pred kraj prosinca«.

Ide se, dakle, na onu klasičnu kombinaciju mladosti i iskustva neophodnog da se iskoristi velika šansa koje su na Rujevici itekako svjesni, plasman u skupine nekog od europskih natjecanja pa »makar« Konferencijske lige koja doista ne bi trebala biti izvan domašaja Bijelih.

Osim toga, struka Rijeke želi i fizički jaču i bržu, okomitiju momčad. Trkački kapaciteti se podrazumijevaju, ali u napadu treba i poneka »mrcina« za razbijanje SHNL bunkera, u vezi bar jedan igrač poput Selahija, primjerice, Petrusenko, a na krilima silina i brzina koje će riječku tranziciju permanentno pretvarati u protivničku paniku.

Dominik Yankov, bugarski veznjak raskošnog talenta i izuzetnog driblinga, između Rijeke i Hajduka odabrao je Rijeku. Odbio je i veći novac zbog procjene da Kvarner ima bolji projekt, bolju lansirnu rampu i prema reprezentaciji Bugarske i prema bogatim europskim klubovima.

Dok se njegovi suigrači znoje u sada već klasičnom žestokom trenažnom ritmu koji udara Radomir Đalović, Yankov je dobio još dva dana aklimatizacije na vremensku razliku. Rijeka bi tijekom vikenda trebala zaključiti dogovor s još dvojicom igrača koji bi onda, zajedno s Bugarinom, bili predstavljeni u prvim danima sljedećeg tjedna.

Izlazni transferi još nisu na dnevnom redu. No zna se kako to ide na mercatu… U podne mir i tišina, a u podne i dvije minute konkretna ponuda, milijuni u igri, užareni telefoni, štancaju se ugovori, dogovaraju klauzule, bonusi, dodaju sitnim slovima dopisane velike stavke.

Rijeka se svim silama trudi zadržati Tonija Fruka, Stjepana Radeljića i Niku Jankovića barem do kraja srpnja, odnosno ako ništa, za prve dvije utakmice drugoga pretkola Lige prvaka. U tome može uspjeti djelomično, u potpunosti ili nimalo, ako na stol uprave na Rujevicu slete ponude koje će sa smiješkom dočekati i klub i igrači.

Novosti nema ni po pitanju prodaje kluba. Niti je može biti u nekom »super-sonično« brzom roku. Kao i godinama unazad vode se pregovori, neki manje, a neki više ozbiljni, na više strana. No, to ni na koji način ne utječe na ponašanje kluba u prijelaznom roku.

Niti jedni pregovori s potencijalnim kupcima nisu toliko daleko odmakli da bi se stvar riješila dovoljno rano da bi taj eventualni novi i izdašniji kapital donio promjenu 13-godišnje sportsko-poslovne politike u aktualnom prijelaznom roku. Naravno, nitko sretniji od Damira Miškovića i svih navijača Rijeke ako neki mogući ulagač, odnosno novi vlasnik sve iznenadi promptnom, bogatom ponudom u rekordno brzom roku pa onda to još i podeblja momentalnim investiranjem u pojačanja koja se neće plaćati 150 do 170 nego 500 do 600 tisuća eura godišnje i za koja će se bez treptaja plaćati odštete. Ali…

Prodaja kluba

Najava o takvim milijarderima kojima je velika želja kupiti Rijeku, »provjerenih« informacija o već zgotovljenom poslu i papirima već ovjerenima kod svih nadležnih institucija, proteklih smo se godina naslušali barem deset puta.

Pretprošlog prosinca s nekoliko je strana svakodnevno javljano da je sve riješeno. Stigli su Amerikanci. Mišković je rekao: Ja ponudu nisam vidio, a valjda sam ja taj kojeg se pita ako prodajemo klub.

Onda je prošlog ljeta, dok su se Vatreni pripremali na Rujevici, opet bilo sve gotovo. Samo su taj put stigli Nijemci. Zadržat će Sopića na klupi, žuri im se da sve bude gotovo do kraja lipnja, a onda kada krenu s pojačanjima, to će biti čudo, kupovat će se i igrači Dinama… Mišković je rekao: Još jednom? Čuj, opet govorim, meni tu ponudu nitko nije pokazao. A dok se to ne dogodi, ne možemo govoriti o ozbiljnoj priči.

Identična situacija je i sada. Pregovara se. Ozbiljno. Ali ne o prodaji polovnog auta pa da se sve riješi stiskom ruke, uplatom u prvoj banci i ovjerom kod prvog javnog bilježnika. U pitanju je cijeli klub. Veliki klub. I desetine zaposlenika. S obiteljima. Ljudske sudbine. Klub kao institucija i dio identiteta grada, kraja, navijača, svih ljudi.

Možda sve završi kao mnogo puta dosad, velikom bukom i nikakvim efektom. Daj Bože da ispadne drukčije, da Rijeka postane klub s pet ili deset puta većim proračunom. No, ako se to i dogodi, neće se dogoditi u jedan ili dva tjedna.

U međuvremenu, Rujevica živi svoj dobro uhodani, poznati i dokazano učinkoviti dnevni ritam. Osvajanje duple krune je ogromna radost i ponos, no samo po sebi ne donosi nikakve značajnije pomake u načinu funkcioniranja kluba. Možda se plati koja odšteta više, to je otprilike to. Godišnji ugovori neće izlijetati iz dobro poznatih okvira.

S Rijekom se mogu osvojiti trofeji, u Rijeci se svaki dogovoreni euro isplaćuje na vrijeme, u Rijeci se živi u vrućem nogometnom ambijentu, ali bez bojazni igrača od reakcije publike ili kluba ako se dogodi koji poraz, u Rijeci igrači slobodno šeću gradom i okolicom i nakon najneočekivanijih posrtaja, u Rijeci se može postati igrač, u Rijeci se može reaktivirati usporena karijera, iz Rijeke se može za veliki novac otići u velike europske klubove. Rijeka svoje naslove, kupove, ostale trofeje i velike domaće i europske pobjede slavi s igračima kod kojih postoji osjećaj pripadnosti dresu, grbu, klubu i gradu.

Ako sve to nekome nije dovoljno, onda taj netko nije igrač za Rijeku. Jednostavno da jednostavnije ne može biti.