RIJEKA Nogometaši Rijeke nastavili su svoj ovosezonski hod po trnju, niti dolazak novog trenera nije uspio barem malo razdrmati momčad koja djeluje izgubljeno. Činilo se da će »šok-terapija« Sersea Cosmija uspjeti, da će se momčad barem malo dignuti na planu igre, energije i samopouzdanja, ali ona je protiv Osijeka izgledala još lošije nego u prijašnjim ogledima.

Svi koji prate Rijeku, bilo kao navijači bilo kao kroničari posljednjih desetak godina u vremenu Damira Miškovića, ne sjećaju se ovako nemoćne Rijeke. Znali su Bijeli na Rujevici gubiti i puno uvjerljivije, primjerice od Dinama (0:5) s tri Oršićeva gola ili (1:5) kad je momčad Bijelih zabila tri autogola, ali ovakva konfuzija i nered u igri, početničke pogreške u obrani i tako bezopasan napad nisu viđeni.

U Rijekinoj igri ove subote jednostavno nije bilo niti jednog plusa, a o minusima da se i ne govori. Podrška navijača je tu, ali krenule su i »otrovne strelice« s tribina i sasvim je jasno da će Cosmiju i igračima trebati mir, puno strpljenja, snalažljivosti i mudrosti da se izvuku iz dosad neviđene situacije u Miškovićevo vrijeme. Mnogi se pitaju može li gore, a to će pokazati predstojeća dva Jadranska derbija i sudar sa Šibenikom.

– Iskreno, teško je nešto pametno reći nakon svega. Imamo malo vremena da se rekuperiramo, skupimo glave i malo posložimo redove – kaže vratar Nediljko Labrović. – Protiv Hajduka moramo odigrati mušku utakmicu. Zakazali smo u svemu? Pa tako nekako iako je na trenutke bilo nekih dobrih stvari, koje nismo uspjeli raditi u kontinuitetu. Raspored nam je nazahvalan, brzo je i nova utakmica, ali to može biti i dobro da se što prije izvučemo iz ove situacije.

Poginuti na travnjaku

Četiri poraza (Lokomotiva, Slaven Belupo, Varaždin, Osijek), samo pet bodova u osam kola i posljednje mjesto na ljestvici sve govore.

– Nažalost, tu smo gdje jesmo. Trebamo dignuti glave i preuzeti odgovornost. Na terenu moramo pokazati ono što se očekuje od nas. Kako god znamo moramo vratiti Rijeku u gornji dom.

Talijanski stručnjak Serse Cosmi ulaže silan trud i energiju, ali ostao je pomalo zapanjen kako je njegova momčad slabo i blijedo izgledala u utakmici bitnoga uloga.

– Ne preostaje drugo osim silnog rada i usvajanja Cosmijevih ideja. Žao mi je što tu njegovu energiju nismo uspjeli prenijeti na teren, da jesmo, izgledali bismo puno, puno bolje.

Labrović je nakon Varaždina drugi put nosio kapetansku vrpcu. I taj dio njegove riječke priče nije počeo najbolje. Sve to je priznanje za reprezentativnog Rijekinog vratara, ali i dodatna odgovornost u sastavu u kojem se u kratkom roku našlo puno igrača različitih profila, ali koji zasada nisu uspjeli postati momčad.

– Ja prvi moram na neki dodatni način dignuti momčad. Želim da već od srijede i Poljuda krenemo pozitivnim putem. Protivnik nije bitan, bitni smo mi i kako ćemo izgledati. Bespredmetno je govoriti sve što moramo. Od koncentracije, pristupa, zajedništva… Moramo, ono što se kaže, poginuti na travnjaku.

Borba s vremenom

Vidljivo je na travnjaku i ono što je posebno naglasio novi trener u dolasku. Ova momčad djeluje preplašeno.

– S psihološkog aspekta nije nam lako s obzirom na ovako loš ulazak u sezonu. Sada je sve na nama samim igračima – znakovito zaključuje Labrović.

Alen Grgić, donedavni igrač Osijeka, našao se očekivano u startnoj postavi. I na početku srdačno pozdravio s bivšim suigračima. Na kraju uz gorak okus mogao im je samo čestitati…

– Proveo sam 15 godina u Osijeku, tamo su mi obitelj, prijatelji, svi… Ovaj put našli smo se na suprotnim stranama i rezultat je bio jednostavno kriminal. Kao i naša igra. Svi smo razočarani, i igrači i stožer. Svaka čast navijačima, koji imaju snage i volje doći nas podržati – kaže Grgić. – Ne znam što bih drugo rekao. Izgubljeno samopouzdanje? Ma, svi mi želimo, ali ne ide… Ušli smo u crnu seriju i treba nam vremena da se iz ovog izvučemo, a vremena nema. Nadam se da će se sve ovo brzo preokrenuti u našu korist. Ovo već dugo traje… Svaka iduća utakmica nam je najbitnija.

Grgić je odmah po dolasku dobio šansu na desnom boku i opravdao povjerenje. No, protiv Osijeka cijela momčad je izgledala jako loše, neprepoznatljivo.

– Svaki trener donose nešto novo. Ali jednostavno rezultata nema. Prvi bih potpisao da smo loši, ali da imamo rezultat, koji je uvijek najvažnije mjerilo. Dolazak u Rijeku? Imam samo riječi hvale, za sve u klubu, okolo njega i navijača. Uvjeti su vrhunski, malo tko se može time pohvaliti – zaključuje Grgić.