RIJEKA Nogometaši Rijeke slavljenički su napustili Poljud. Odigravši kontra bure, Hajduka i dobrim dijelom sudaca. Oni su već ranije pokazali da ne zaslužuju suditi najboljim hrvatskim momčadima. Pa kad takvo dijeljenje pravde padne još na utakmicu dvaju majstora s mora, onda to poprilično pokvari sliku uvijek zanimljivog Jadranskog derbija.

No, za Riječane ovog puta nije moglo završiti bolje. Uzeli su puni plijen još jednom u poljudskoj školjki, u pravoj drami sa sretnim završetkom. Junak trilera bio je Nediljko Labrović, vratar rođen baš u Splitu, a odrastao u Glavicama nadomak Sinja. Nakon svega, reći će mnogi s pravom, još jedan nogometni »sinjski dijamant« nakon Ante Vukušića.

Sačuvao je 196 centimetara visoki Labrović vrijedna tri boda Bijelima u 96. minuti, i to u najkritičnijoj fazi utakmice, nakon udarca s »kreča« i u trenutku kad je nasuprot njega bio Marko Livaja, ljubimac domaćih navijača i ponajbolji igrač HNL-a. I riječka fešta podno Marjana je mogla početi…

– Sve je prošlo najbolje za nas, na putu za Rijeku malo smo se proveselili. Jutro je bilo rezervirano već za staru rutinu, za malo regeneracije i lakši trening – kaže kapetan Labrović koji je na Rujevicu došao iz Šibenika »u paketu« s Princeom Ampemom, strijelcem vodećega gola. – Je li se mobitel užario? Pa bilo je puno poruka i čestitki, najviše iz Sinja i Rijeke. Sve imaju svoju draž, ne bih volio izdvajati niti jednu. Sretan sam nakon svega.

Labrović je prekinuo i Livajinu seriju koji je, posebno na Rujevici, bio prilično samouvjeren izvođač.

– Puno stvari tada prolazi kroz glavu. Teško mi se i sjetiti svega nakon ovakve utakmice. Zapravo, išao sam na instinkt, pretpostavljao sam na koju bi stranu Livaja mogao pucati. I na moju i radost svih navijača Rijeke, pročitao sam ga. Sretan sam zbog činjenice što sam obranio jedanaesterac takvom izvođaču. I još u takvoj utakmici.

Labrović i Livaja su i kolege iz reprezentacije. Je li možda bio u prilici da mu na treningu brani udarce s »kreča«?

– Nije bilo još prilike za to. Čini mi se da je na tom jednom okupljanju Marko imao koronu ili nešto slično pa nismo imali prilike zajedno trenirati. Zasad smo jedan ispred drugog bili samo u službenim utakmicama Rijeke i Hajduka. Možda u pripremama za završnice Lige nacija? Ma, moje je samo da radim i budem što bolji. A poziv, ako dođe…

Frigan i momčad

Labrović itekako može biti zadovoljan formom u prve tri proljetne utakmice. Uz Frigana, najbolji je Rijekin igrač koji je spašavao Bijele u Osijeku, Šibeniku i sada Splitu. Na Šubićevcu je obranio još jedan jedanaesterac, koji je realiziran tek nakon odbijene lopte, iz drugog pokušaja.

– Pohvale gode, drago mi je da je to tako zabilježeno, svaki igrač voli da je među najboljima. No, cijela momčad igra dobar nogomet, stvarno napredujemo iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu. Tu bih posebno izdvojio i Frigana, koji je zabio u trećoj utakmici zaredom. Samo neka nastavi tako. Pohvalio bih cijelu momčad.

Rijeka je, za razliku od prijašnjih utakmica, počela puno bolje igrati u drugim poluvremenima.

– Sigurno smo podigli aerobne kapacitete, čvršći smo i bolje pariramo protivnicima. Poljud je uvijek neugodno gostovanje, a još je bura bitno otežavala igru. Ali pokazali smo da, i kad nam bura puše u prsa, možemo zabiti dva gola, što me iznimno raduje.

Rijeka je u tri utakmice nastavka prvenstva osvojila sedam bodova, a četiri protiv sastava iz samog vrha. To je gotovo pola onoga što je ostvarila cijele jeseni s osvojenih 15 bodova. Ujedno šest je bodova od Slaven Belupa i četvrtog mjesta.

– U dobroj smo formi, ali na tome ne treba stati. Formu treba nadograđivati, a bodove sve više i više skupljati. Mislim da imamo jako dobre temelje za nastavak uzlazne putanje. Najgora smo domaća momčad, a druga gostujuća? Uz sadašnji rad i trud možemo i moramo prekinuti i tu negativnu ovosezonsku tradiciju Rujevice. Europa? Trenutno je jedini cilj da budemo sve bolji i igramo što kvalitetniji nogomet. Naravno da to onda bude praćeno pobjedama pa se nadam da ćemo doći i do tog četvrtog mjesta.

Prinove i Gorica

Stvari su se za Riječane bitno počele mijenjati dolaskom novom trenera Sergeja Jakirovića.

– Mislim da je s dolaskom Jakirovića uspostavljen red u svlačionici. Novi trener je čvrsto dao do znanja što želi i koji su njegovi zahtjevi. Fizički smo se digli, a donio je i određenu mirnoću i stabilnost, što nam je trebalo. Naravno, tu je i njegovo trenersko znanje.

Uz novog šefa struke, Rijeka je puno dobila dolaskom prinova koje su donijele bitnu »svježu krv« u momčad.

– Jako puno dobili smo i s prinovama. Sve su to igrači koji su prošli dobre klubove, a iza sebe su imali i zapažene sezone. Dobro su se uklopili u momčad od prvog dana. Stvarno zaslužuju pohvale.

Zanimljivo, Labrović je prije desetak godina branio u omladinskoj školi Hajduka i splitskog Adriatica, potom preselio u Junak iz Sinja pa u Šibenik.

– Neki uzor? Volim reći kako od svakoga uzimam pomalo. Sve to pokušavam ukomponirati u jednu cjelinu i izgraditi neki svoj stil branjenja.

Nedjeljni gost Rujevice je Gorica. »Fenjeraš« u krizi, uzdrman posljednjim domaćim porazom od Šibenika u derbiju začelja. No, nimalo bezazlen suparnik, što je pokazao i pripremni ogled na Rujevici koji je završio bez golova.

– Gorica je jako dobra momčad. Vjerojatno im još treba vremena da se poslože. Međutim, kao i pred svaku utakmicu, mi se okrećemo sebi. Napravit ćemo dobru analizu i nadamo se pobjedi pred svojim gledateljima – zaključuje Labrović.