Derbi najlošijih

Rijeka u nedjelju gost pretposljednjih Turopoljaca, sudbina Cosmija je u trokutu davljenika

Denis Frančišković

ZAJEDNIŠTVOM IZAĆI IZ KRIZE - Momčad Rijeke/Foto V. KARUZA

ZAJEDNIŠTVOM IZAĆI IZ KRIZE - Momčad Rijeke/Foto V. KARUZA

Pitanje je koliko trener Serse Cosmi ima kredita kod Damira Miškovića i je li on definiran sljedećim dvjema utakmicama u kojima Bijeli igraju s Goricom, koja je natjerala na odlazak i Matjaža Keka, te Lokomotivom koja ih je već pobijedila ove sezone (3:1)



RIJEKA Nogometaši Rijeke u nedjelju igraju još jednu iz serije »utakmica istine«. Bijeli su gosti Gorice, momčadi koja je sakupila isto bodova (6), ali je bolja gol razlika (-6) drži zasad »iznad vode«, na pretposljednjem mjestu ispred Rijeke (-11). Uz to, Turopoljci imaju utakmicu manje, onu s Hajdukom.


Nije tajna da su nakon poraza u Jadranskom derbiju uši i oči igrača i stožera bili usmjereni prema Šubićevcu, gdje je Gorica do 82. minute vodila (0:1) i prijetila da pobjegne Riječanima dva boda na začelju, što bi u cijeloj situaciji bio novi dodatni psihološki udarac za klub i njegovo okruženje. Međutim, Delić je s »kreča« pogodio i barem koliko-toliko ublažio strahove Bijelih uoči nedjeljnog gostovanja kod Velikogoričana u kojem su veliki imperativi obostrani.


Eventualni gubitak bodova za oba sastava izazvao bi nove velike klupske potrese. U riječkom slučaju ne bi bilo nemoguće da Damir Mišković, prvi čovjek kluba, dođe li do novog, četvrtog poraza u mandatu Sersea Cosmija, čak i smijeni talijanskog stručnjaka bez obzira na to koliko mu vjerovao i koliko je bio isključivo njegov izbor. I to prije najavljenog zimskog provjetravanja svlačionice.




Nije tajna da Mišković trenera smatra posebno važnom osobom u cijelom mozaiku (ne)uspjeha i to je u konačnici i presudilo Draganu Tadiću, iako je u četiri utakmice osvojio isto toliko bodova, a Cosmi samo jedan. U biti, napravljeni pomak u igri Bijelih od dolaska talijanskog stratega može se mjeriti na kapaljku, niti jedan od tri trenera zasad nije uspio popraviti sve ono loše što je učinjeno, prije svega u izboru i dovođenju igrača kojima je, pokazalo se, prikladniji više veteranski nogomet, a hrvatska im je liga odjednom postala (pre)teška.


Inercija i slogani


Nije Rijeka niti posljednjih nekoliko sezona ulagala puno, no imala je kontinuitet u slaganju igračke križaljke i nije tako brzo (po)trošila igrački kadar koji je dugo godina bio na okupu, da bi ljetos odjednom okosnica momčadi praktički nestala. Prodaja igrača je Rijekin prioritet, jednako kao i Europa. I tu nije ništa sporno, tako radi i većina drugih klubova na putu opstanka. No, posljednjih se sezona ušlo u trakavicu posudbi, toliko da je momčad u jednom trenutku od njih »pucala po šavovima«, a ovog ljeta zadržana su samo dva važna igrača (Krešić, Vučkić).


Na Rujevici su vjerovali da će nakon desetljeća rada, za koji svima treba odati priznanje, sve krenuti po ustaljenoj inerciji. Toliko da su dolasci Vrančića, Halilovića, Matea Pavlovića, Alvareza i Mitrovića u jednom trenutku punili naslovnice uz slogane »sjajan posao opet za nula eura«. No, odlaske Drmića, Pavičića, Murića, Velkovskog, Gnezde Čerina, H. Smolčića, Abassa…, a prije toga Tomečaka, Escovala i Galovića, bilo je već tada sasvim jasno, ne bi lako nadomjestili i jači klubovi.


U novonastaloj situaciji pitanje je koliko Cosmi ima kredita kod Miškovića i je li on definiran sljedećim dvjema utakmicama u kojima Bijeli igraju s Goricom, koja im je puno puta zagorčala život pa i natjerala svojevremeno na odlazak Matjaža Keka, i Lokomotivom, koja ih je već pobijedila (3:1), da bi nakon toga sva tri kluba uplovila u mračnu zonu iz koje se moraju vaditi baš jedni na drugima. Sudbina riječkog trenera ovisit će umnogome zasigurno o trokutu davljenika Lokomotiva – Gorica – Rijeka i sljedeća dva ogleda s direktnim konkurentima opasne zone.


Važnost troboda


«Fotonegativ« Lokomotive pokazuje već tri poraza u nizu (Osijek, Dinamo, Varaždin) ili jednu pobjedu (Istra 1961) i ostatak posrtaja u posljednjih sedam utakmica, Gorica nakon pet poraza u nizu (Osijek, Dinamo, Varaždin, Istra 1961, Slaven Belupo) ima samo jedan, posljednji remi (Šibenik), dok je Rijekina priča ove sezone i previše poznata po rušenju negativnih rekorda.


Do nove riječko-goričke epizode Serse Cosmiju i Igoru Angelovskom ostaje da što bolje pripreme uzdrmane momčadi, kojima treba zraka za proboj makar prema sivoj zoni. Posebno kada se zna da bod ni jednima ni drugima neće značiti ništa, eventualno približavanje Lokosima na »minus dva«. Trobod je ovog puta toliko važan da će momčad koja bez njega ostane, neočekivano već početkom listopada figurirati kandidatom za ispadanje.


Nitko nije mogao niti izbliza predvidjeti da će Lokomotiva, Gorica i Rijeka u sljedeća dva kola krojiti međusobnu sudbinu prvoligaških davljenika. Riječani su u tako lošem trenutku igre i forme da moraju dodatno i opravdano strepiti i od Moslavine u skorašnjem kup-okršaju u Kutini. No, malo je kome ovih dana na Rujevici do razmišljanja o Kupu, ljestvica SuperSport lige crveni se od njezinog sponzora, ali i trenutačne pozicije Rijeke.