Toni Fruk na ramenima navijača/Foto V. KARUZA
U osmom mjesecu 2024. pet popijenih komada u Ljubljani i opći dojam raspada sistema. U 25. danu petog mjeseca godine 2025. - šampioni! Koji u četvrtak idu po duplu krunu.
povezane vijesti
- FOTO/VIDEO Šampioni stigli na Korzo! Mišković: “Pokazali smo da možemo napraviti rezultat kao mali grad koji nema previše podrške”
- Legenda Radomir Đalović: “Pokazali smo da smo najbolji premda su nas svi otpisivali”
- FOTO Riječani dobili medalje, kapetan Martin Zlomislić podigao pehar na Rujevici. Stigli i Smolčić i Frigan
RIJEKA Izdržali su. Izgurali su. Kako je Čolak najavio, ‘stojeći na ramenima navijača’: nošena paklenom atmosferom prepune Rujevice (i okolnih brda) Rijeka je po drugi put u povijesti: prvak Hrvatske! Još jednom: ljudi, Rijeka je osvojila naslov… Rijeka je prvak Hrvatske!!!
U osmom mjesecu 2024. pet popijenih komada u Ljubljani i opći dojam raspada sistema. U 25. danu petog mjeseca godine 2025. – šampioni! Koji u četvrtak idu po duplu krunu.
RIJEKA – S. BELUPO 2:0RIJEKA: Zlomislić 10, Oreč 10, Majstorović 10, Radeljić 10, Devetak 10, Petrovič 10, Selahi 10, Janković 10, Fruk 10 (od 83′ Menalo), Djouahra 10 (od 78′ Gojak), Čop 10 (od 74′ Rukavina). SLAVEN BELUPO: Sušak 4,5, Bosec 5, Božić 5, Kovačić 5, Lučić 5, Ćubelić 5 (od 64′ Crepulja 5), Agbekpornu 5, Dolček 5 (od 64′ Šakota 5), Liber 5 (od 64′ Caimacov 5), Jagušić 5 (od 74′ Lepinjica 5), Nestorovski 5 (od 64′ Šuto 5). |
Više od tri desetljeća i stotine tisuća ispisanih redaka, trijumfa i radosti, poraza i tuga, trofeja i razočaranja. I onda ti dođe trenutak u kojem svaka napisana riječ djeluje… Suvišno. Prvaci smo, to je to. To je SVE. Odrasli su ljudi, njih osam tisuća jedna stotina i osamdeset sedmoro, plakali i prije utakmice ganuti divotom ambijenta koji može stvoriti samo Kvarner, tim osjećajem da smo svi jedna obitelj, osjećajem koji može donijeti samo naša jedina, velika, jedinstvena, neponovljiva i predivno najluđa Rijeka.
Grop u grlu. Kad trener početnik i momčad kojoj je u dva prijelazna roka prodano šest-sedam najboljih igrača na kraju balade svima u inat pokaže da su: najbolji u Hrvatskoj. Protiv tri konkurenta koji troše duplo više (ili pet puta više) love od Rijeke. Protiv onih koji ne moraju prodavati da bi preživjeli. Protiv onih koji će uvijek naći nekog sponzora da ih pogura i spasi. Protiv onih koje drži golemi strani kapital. Protiv vlastitih sumnji i lokalnih grintavaca. Sami protiv svih i jači od svih!
Sumanuta energija Radomira Đalovića, nogometna poezija Tonija Fruka, neuništiv optimizam i pozitivna energija Damira Miškovića i – nepoderiva navijačka vjera, navijačka podrška, skandiranje ‘Ša-mpi-o-ni’ i nakon poraza. Vjerovala je Armada, vjerovala je momčad, vjerovala je struka, vjerovao je cijeli klub. Koji radi bolje i pametnije od drugih. Koji ruši dominaciju onih koji pobjeđuju u Ligi prvaka. Ali u SHNL-u preko Rijeke – nisu mogli!
Kovačević nije miksao momčad kao protiv Dinama, na teren je poslao ono najbolje što ima ne razmišljajući o finalu kupa koje ga na istoj sceni kontra istog protivnika čeka u četvrtak.
Đale je odlučio ‘idemo na prednji pogon, idemo napasti, idemo po tu titulu. I Fruk i Čop i Janković i Djouahra od prve minute. Počelo je u 17:00, a u 17:12 cijeli je Kvarner eruptirao od sreće. Grmjelo je u svakom riječkom kvartu, tresao se cijeli grad. A Rujevica iz temelja poskočila barem dva metra u zrak.
Fruk gura loptu sinjskom maratoncu Niki Janković. Druga obiteljska generacija u dresu s grbom Rijeke. Rođak Janko igrao je na Kantridi, naslov osvojio nije. Niko je primio tu Frukovu loptu na lijevoj strani, k’o pešekan koji nanjuši plijen napao kazneni prostor Slavena Belupa pa s 16 metara rezantnim, prizemnim i preciznim udarcem pogodio malu mrežicu u suprotnom kutu vratiju Ivana Suška. Gol. GOL, GOL, GOL!!! Rijeka ima 1:0.
S tim se rezultatom i ovacijama cca. 9.000 navijača (računamo i one na brdu iznad Sjevera, još najbolje da ne!). Đalović je popio žuti karton zbog protesta, ali… Tko te pita! Imaš 1:0, imaš naslov u rukama.
U nastavak se ušlo s posve neizmijenjenim postavama. Đalović je vjerovao onima koji su držali titulu, Kovačević je vjerovao da oni koje je inicijalno odabrao mogu, kako je sam najavio, ‘pokvariti slavlje Rijeci’. Ali… Nakon manje od pet minuta nastavka Toni Fruk je zaradio najdraži žuti karton u životu.
Playmaker kojeg je junak, Crnogorac, a Riječanin, legenda Radomir Đalović pretvorio u golgetera dočekao je jedan kiks gostujuće obrane. I to kakav kiks. Kolosalni. Nedopustiv i u juniorskim nižim ligama, a dogodio se vrataru Koprivničanaca, Ivanu Sušku.
Minuta 50′, Sušak izlazi s gola, debelo van svog kaznenog prostora (samo on zna zašto?!) i ide u izbijanje jedne lopte vraćene mu od njegove zadnje linije.A izbio ju je tako da je došla u noge Toniju Fruku. Situacija u SHNL-u poznata kao ‘potpisivanje vlastite kapitulacije. Jer maestro Toni je u svom stilu, fenomenalno, ne izlazeći iz središnjeg kruga savršenog travnjaka Rujevice pogodio podravsku, sad već velikodušno ponuđenu i nebranjenu mrežu.
Dakle, 50. minuta, Fruk zabija svoj 15. ovosezonski gol (uz 11 asistencija) i nakon manje od pet minuta nastavka imali smo: Rijeka – Slaven Belupo… 2:0!!! Koga briga za to kako stoje Dinamo i Varaždin, koji je rezultat na Šubićevcu između Šibenika i Hajduka. Puna je Rujevica s punim guštom skandirala ‘Bit će Dinamo k…c šampion!’, baš ono što su Riječanima skandirali navijači Belupa u Koprivnici. Ali najslađe se smije onaj koji se smije zadnji, a cijeli je Kvarner u neopisivo prelijepo proljetno predvečerje bio jedan – veliki šampionski osmijeh!
Đalović je čekao s izmjenama, a Kovačević kad je dobio i drugi gol u 64. minuti napravio: četiri zamjene odjednom. Iz igre su izašli Dolček, Nestorovski, Liber i Ćubelić, na travnjaku su Šuto, Caimacov, Crepulja i Šakota. Sve je zamjene podravski šef struke potrošio deset minuta kasnije kad je Jagušića zamijenio Lepinjica.
A tad je reagirao i Radomir Đalović. Uz ovacije ‘Du-je, Du-je!’ travnjak je napustio napadač Čop, a na travnjak utrčala bočna polušpica Gabriel Rukavina. Fruk je otišao na ‘devetku’, Janković iza njega na centralnu polušpicu, a Djouahra promijenio stranu, s lijevog na desno ‘krilo’.
U igri Rijeke više nije bilo onog napadačkog intenziteta, ali ni za pola posto nije padao intenzitet fajta u svakom duelu i koncentracija u čuvanju zbijenosti linija. Djouahru i Fruka u samom su finišu odmijenili Amer Gojak i Luka Menalo.
Znate kako je Đaletova Rijeka igrala utakmicu života cijele jedne generacije? Tako da smo u 87. minuti hladno mogli konstatirati ovu činjenicu: Slaven Belupo nije uputio ama baš niti jedan jedini udarac u okvir Zlomislićevog gola!
Bijeli su bili uobičajeno fanatično borbeni, ali i briljantno psihički stabilni, mirni, niti jednog trenutka u situaciji da odustanu od zacrtanog plana, od dogovora. Dok je cijeli Kvarner cijeli tjedan drhtao od straha, njihovi su ljubimci savršeno mirno pripremali svoj zanosni šampionski ples.
Nije ovo bila sezona utakmica u kojima se umiralo u ljepoti, ovo je bila sezona za ratnike, za klub i grad kakve nema nitko u Hrvatskoj. Sezona za – Rijeku.
I Rijeka je uzela sve što su joj iz Maksimira i s Poljuda ponudili. Titula 2017. osvojena je stvaranjem šampionske momčadi korak po korak. Ova je titula, drugi naslov prvaka Hrvatske u klupskoj povijesti, osvojila protiv svih mogućih prognoza, nakon brojnih prodaja u dva prijelazna roka.
I zato su Đale, Toni, Niko, Radelja, Nais, Lindon, Deki, Zloma… Junaci možda i većih od onih iz 2017. Jer ovaj je naslov uzet ‘iz oka’ bogatijima, bahatijima, onima koji se uvijek osjećaju superiorni jednoj lijepoj priči s Kvarnera kojoj svake sezone prognoziraju kraj i propast, stalno najavljuju Rijeku koja se raspada.
E pa dame i gospodo, Miškovićeva Rijeka ne da se nije raspala nego sad ona, s punim pravom, na sve vas gleda s visoka.
RIJEKA JE PRVAK. A u četvrtak ide po duplu krunu!
Ostvaren je san, ispunjeno tisuću želja, a na svakoj istoj piše.
Dok pišemo ove retke pola tribina je na travnjaku, skandira se ‘Izlazite na balkone, pozdravite šampione, Armada Rijeka’!
Ovo je čudo. Ovo je jedno senzacionalno, ogromno i predivno čudo. Ovo može samo Kvarner, ovo može samo Hrvatski nogometni klub Rijeka. Niti smo najbogatiji, niti nas ima najviše, niti smo blizu oltara. Ali živimo ono naše primorsko ‘Krepat ma ne molat’. I to živimo: šampionski.
Rijeko moja, najljepša si znaj!
ŠA-MPI-O-NI!!!
