VELIKA GORICA Nakon točno dva mjeseca i dva dana Rijeka je osjetila slast pobjede pod okriljem SuperSport HNL-a. Tog 3. kolovoza na Rujevici je sa dva gola u sudačkoj nadoknadi srušen Slaven Belupo, a ove nedjelje pokorena je Velika Gorica.

Međutim, konačni rezultat gostovanja u Turopolju može zavarati jer Rijeka se i tamo dosta mučila, pogotovo u prvom dijelu, kada je Gorica imala inicijativu i nizala obećavajuće situacije pred golom Martina Zlomislića. Uz to, gosti su imali mali pad koncentracije u završnici, ali izvukao ih je Daniel Adu-Adjei koji je u 63. minuti zamijenio Duju Čopa.

Čim je službeni zapisnik ugledao svjetlo dana ispostavilo se da je Stefan Perić ipak spreman za igru, iako je Mario Carević dva dana uoči utakmice tvrdio da ga neće biti u udarnom sastavu jer se nije oporavio od ozljede zbog koje je morao biti zamijenjen u prethodnom kolu, protiv Osijeka. Također se pokazalo da viroza ipak nije pomela Jakova Filipovića. Ukratko, uža obrana Gorice bila je u standardnom sastavu.

Isto tako se pokazalo da su prognostičari napravili manju grešku. Kiša je stala prije početka utakmice, vjetra nije bilo, a a temperatura zraka stala je na prihvatljivih devet stupnjeva. Obzirom na doba godine, uvjeti za igru djelovali su vrlo dobro, što se ne može reći za Rijeku u početnoj fazi dvoboja.

Naime, gostima je trebalo dobrih sedam-osam minuta da koliko-toliko pohvataju konce igre i stignu do kaznenog prostora suparnika koji im je u međuvremenu uputio dva udarca prema golu. Prvo je sijevnuo domaći napad po lijevoj strani, zaključen povratnom loptom Elvira Durakovića. Srećom po Rijeku Ante Kavelj je nepreciznim udarcem sa trinaest metara potrošio priliku da se u 3. minuti upiše u strijelce.

Nešto kasnije Jurica Pršir je sa spoja linija kaznenog prostora tražio bliži kut, ali Zlomislić se nije dao iznenaditi. Bilo je to u 7. minuti. Nakon toga Rijeka je počela pokazivati znakove života., iako je Gorica i dalje držala inicijativu, zahvaljujući agresivnoj igri svoje vezne linije. Tako je u 19. minuti Pršir na lijevoj strani prošao Justasa Lasickasa i jurnuo prema sredini, u visini ruba šesnaesterca. Kapetan Gorice još jednom je prizemnim udarcem tražio bliži kut, ali pri tome nije bio dovoljno precizan.

Rijeka je, pak, strpljivo čekala svoj trenutak, a taj je stigao u 22. minuti. Tada se Toni Fruk povukao do centra i poslao dugu loptu za Lasickasa koji je iz pozadine nadirao prema šesnaestercu suparnika. Braniči Gorice napravili su zajedničku grešku, čekajući da reagira onaj drugi, i to im se obilo u glavu jer im se iza leđa prišuljao Čop. Njegov udarac iz blizine Davor Matijaš je uspio odbiti, a Tiago Dantas je natrčao na otpadak i zatresao mrežu – 0:1.

Taj gol nije ohladio Velikogoričane koji su odmah krenuli po izjednačenje, izborivši tri uzastopna kornera. Kazneni prostor Rijeke bio je pod opsadom u tom razdoblju, ali sve je prošlo bez konkretne opasnosti za Zlomislića. Po svemu sudeći, igrači Gorice tu negdje su osjetili da imaju posla sa suparnikom upitne razine samopouzdanja i dodali su gas, a Rijeka se uvukla u jurnjavu, pokušavajući kazniti otvorenog suparnika iz kontre i polukontre.

Tako se igralo do odlaska na petnaestominutni odmor. Početak nastavka je, pak, donio drugačiju sliku na terenu. Rijeka se konsolidirala, zatvorila je koridore koji su bili otvoreni tijekom prvog dijela, natjeravši Goricu na traženje drugih rješenja. U takvom rasporedu snaga utakmica je izgubila na ritmu, a to je svakako odgovaralo momčadi koja je držala minimalnu prednost.

U tom razdoblju igre Gorica je imala posjed lopte, ali to joj nije donijelo baš ništa. Štoviše, svi domaći napadi uglavnom su se raspadali daleko od zone šuta. S druge strane, Rijeka je u nekoliko navrata iskoristila puno slobodnog prostora na suparnikovom dijelu terena i složila je akcije koje su završene ulaskom u kazneni prostor. Međutim, tu je nedostajao dobro odmjereni zadnji pas koji otvara priliku za udarac po golu.

Kako su minue curile, tako je rasla nervoza u domaćim redovima, prvenstveno zbog nemoći. Naime, Gorica je u prvom dijelu djelovala goropadno, stalno prijeteći golu Rijeke, a u drugom nikako nije uspijevala složiti akciju koja bi iznedrila barem malo opasnosti. Povrh toga, sa svakom novom minutom gosti su imali sve više prostora za brze napade.

Tako je stigla i 68. minuta, kada je Adu-Adjei sačuvao loptu na centru i gurnuo je Fruku u for. Uslijedila je utrka naskupljeg igrača Rijeke s domaćim braničima i još jedna majstorija. Nekoliko finti protiv suparničkih igrača van pozicije Fruku je bilo dovoljno da na petnaest metara od gola pronađe dovoljno prostora za gromoviti udarac – 0:2.

Naravno, Rijeka na bi bila Rijeka da si nije bez potrebe zakomplicirala život. Igrala se 80. minuta kada je Gorica pokušala nešto napraviti po desnoj strani. Medin Gashi zapeo je među trojicom gostujućih braniča i Zlomislićem na stativi i činilo se da od toga neće biti ništa. Međutim, u toj gužvi, začinjenoj zbunjenim reakcijama Riječana lopta se nekako dokotrljala do Filipa Čuića koji ju s dva metra gurnuo u mrežu – 1:2.

Taj slučajni gol Velikogoričanima je dao nadu da do kraja utakmice mogu stići do boda. Uslijedio je još jedan domaći pokušaj pritiska, koji je trajao do 83. minute i nasumičnog ispucavanja Stjepana Radeljića na lijevu stranu. Tamo je loptu prihvatio Adu-Adjei i sjurio se prema kaznenom prostoru Gorice. Bio je to školski odrađen prodor. Naime, Adu-Adjei jurio je po krilu od centra, a zatim je ušao u sredinu i desnicom sa trineast metara pronašao suprotni kut, za stavljanje točke na”i” – 1:3.