Snimio Damir ŠKOMRLJ / NL arhiva
Kada se ova momčad usporedi s onom koja je »harala« Europskom ligom, ispada da Keku pored Leovca najviše nedostaje – Jajalo. Veznjak u čijim nogama je puno toga počivalo u igri »one« Rijeke. Ova je još uvijek otvoreno gradilište, makar to nije i ne smije biti alibi. Kek mora tražiti put prema uvjerljivijim igrama
RIJEKA Koja je najjača momčad koja je nosila dres »Rijeke« u Miškovićevo doba? Mnogi će se sjetiti one ekipa koja je priredila senzaciju na Mercedes Benz Areni ili one koja je osvojila Kup i Superkup pobjedama nad »Dinamom«. Bile su to velike ekipe, no ipak je najvredniji uspjeh ostvarila momčad kojoj je malo nedostajalo da u drugoj polovici 2014. godine izbori europsko proljeće prvi put nakon 1980. godine i četvrtfinala Kupa kupova protiv »Juventusa«.
Na Kantridi su tih mjeseci padali »Feyenoord« i »Standard« iz Liegea, a »Sevilla«, aktualni osvajač Europske lige, provukla se kroz iglene uši, zabivši pogodak za 2:2 u posljednjim trenucima utakmice. Koje igrače je tada vodio Matjaž Kek?
Na vratima je bio Vargić, u zadnjoj liniji su igrali Tomečak, Lešković, Mitrović ili Samardžić i Leovac, na pozicijama dvaju povučenih veznih igrača Jajalo i Cvijanović (Močinić i Maleš su bili ozlijeđeni), tri polušpice činili su Jugović, Moises, Kvržić ili Sharbini, a u vršku napada bio je Kramarić, kojega je povremeno mijenjao Krstanović. Da, to je vjerojatno najjača momčad »Rijeke«, iako ni aktualnu ne treba unaprijed prekrižiti jer u svlačionici Matjaža Keka još uvijek ima dosta neiskorištenog igračkog potencijala.
Podignuta kvaliteta
»Rijeka« je prošle jeseni prvi put u Miškovićevoj eri zasjela na prvo mjesto, iako je ostala bez ponajboljih igrača (Tomečak, Leovac, Kramarić, Jajalo…). »Bijeli« su privremeno iskoristili »modre« slabosti, no u završnici sezone ipak platili danak manjku kvalitete i ispustili neponovljivu priliku da zimsku stanku dočekaju sa značajnom bodovnom prednošću na ljestvici. Šteta što prošloga ljeta u klubu nisu napravili dodatni napor i dovođenjem igrača »tipa Gavranović« ublažili negativne efekte Moisesove ozljede (u Brazilu se ponovo teže ozlijedio; skočni zglob) i Sharbinijevih mušica (još uvijek nije zaigrao za Osmanlispor), uslijed čega je previše toga u igri spalo na dvojicu najboljih igrača: Romana Bezjaka i Marina Tomasova. Reakcija je uslijedila ove zime.
Angažmanom nekolicine nedvojbeno kvalitetnih igrača osjetno je podignuta pojedinačna kvaliteta u »Rijekinoj« svlačionici, ali igra momčad još uvijek nije na optimalnoj razini da bi se moglo donositi konačne ocjene o pravim mogućnostima ove skupine igrača. Trener »bijelih« Matjaž Kek prisiljen je u hodu selekcionirati momčad i tražiti najbolji model igre što je uvijek lakše raditi kada momčad pobjeđuje.
Bez prava na alibi
Trenutno je u najboljoj formi Filip Bradarić koji je umalo prodan prošle zime kao tehnološki višak u momčadi. Kada se ova momčad usporedi s onom koja je »harala« Europskom ligom prije nepune dvije godine, ispada da Keku u ovom trenutku pored Marina Leovca na lijevom boku najviše nedostaje – Mato Jajalo. Veznjak u čijim nogama je puno toga počivalo u igri »one« »Rijeke«. Ova je još uvijek otvoreno gradilište, makar to nije i ne smije biti alibi bilo kome. »Rijeka« jednostavno mora nastaviti pobjeđivati, a Kek tražiti put prema uvjerljivijim igrama od dosadašnjih.
