RIJEKA Rijeka je nakon dugo vremena kvalitetom izbalansirala momčad i dodala joj još jednu bitnu značajku – mladost. Sergej Jakirović i Darko Raić Sudar u koprodukciji su uspjeli povezati peterokut na kojem se temelji dobra Rijeka, koja uz zavidne prezentacije može u bližoj i daljnoj budućnosti računati na stvaranje novih vrijednosti što je svakako najvažnije u klupskoj nogometnoj priči. Ovosezonska Rijeka temelji se na kosturu iskusnika, mladosti, kvaliteti, motiviranoj momčadi i svojstvenom mentalitetu koji je uvijek preduvjet za uspjeh.

U cijeloj priči na startu sezone, uz šest europskih i sedam prvenstvenih utakmica, na površinu su isplivale vrijednosti koje su Bijeli stidljivo prezentirali još u pripremnim utakmicama. Teško se sjetiti kada su Riječani imali baš ovoliko široki napadački arsenal u kojem je najstariji Marko Pjaca s 28 godina. Pritom je u fokusu sekstet igrača, dva izrazita napadača, dva krilna i dva ofenzivna vezna koja po potrebi mogu pokriti i druge pozicije. Upravo je mogućnost brojne rotacije četvorice igrača iza napadača, ovisno o sustavu igre, važan benefit za svaku novu utakmicu i situacije u kojima dolazi do ozljeda i kartona.

Šesteročlani napadački orkestar forte je i prepoznatljivi znak riječke momčadi, a tako će zasigurno biti i u kontinuitetu. I to s prosjekom od 23,3 godine…

Ivanović i Obregon

U tom napadačkom mozaiku puno je više pluseva i poneki minus, a svakako ispod radara prolazi učinak dvojice igrača, Tonija Fruka i Nike Jankovića. Oni i nisu možda previše eksponirani, ali odrađuju bitan dio posla uz svekoliku podršku Selahija s pozicije zadnjeg veznog igrača. Posebno je to bilo vidljivo u ogledu s Osijekom kad su Bijeli formacijski krenuli u 4-1-4-1 sustavu koji se modificirao tijekom utakmice.

Obojica su dosad bila triput u momčadi kola, pri čemu je Janković (22 godine) svoj učinak sveo na tri gola i u prosjeku 3,3 udarca po utakmici po čemu je izjednačen s Franom Brodićem (Varaždin), a malo iza Marka Livaje (Hajduk, 3,4). Obojica su u prosjeku provela isti broj minuta na terenu, a također 22-godišnji Fruk posebno se istaknuo s pet asistencija, najviše u ligi, ispred Benedikta Mioča (Slaven Belupo) i Domagoja Bukvića (Osijek) s po tri ključna dodavanja kod golova. Fruk je ujedno najbolji u točnim dodavanjima “šestorice” sa 77 posto točno adresiranih lopti. Janković i Fruk pritom su se najviše međusobno rotirali na mjestu lijevokrilnog napadača i središnjeg veznog.

Dva Marka, Pjaca i Pašalić, protiv Osijeka su davala krila Bijelima, a tako bi trebalo biti i ubuduće, pri čemu je najvažnije zdravlje zvučne prinove iz Juventusa.

Najiskusniji Pjaca je dosad sakupio samo dva nastupa i zabio dva efektna gola Osijeku što mu je očekivano donijelo mjesto u momčadi lige zadnjeg kola, dok je 23-godišnji Pašalić, igrač poteza, trenutno uz Jankovića s tri gola najbolji strijelac, igrač koji poput Roberta Murića diže gledatelje na noge svojim eurogolovima.

Riječki napad dosad brodi na valovima Franje Ivanovića (19) i Jorgea Obregona (26), pri čemu je mladi napadač iz Augsburga prigrabio “devetku”. Ivanović je oduševljavao publiku golovima u Konferencijskoj ligi, ali realizacija mu je kao i kod Obregona ipak malo “zakašljucala” na travnjacima HNL-a. Obojica su dosad zabila jedan pogodak, pri čemu kod Ivanovića strši rubrika velikih promašaja. S njih četiri drugi je statistički u ligi iza Brodića (5) te ispred Brune Petkovića (Dinamo, 3).

Korneri i okviri

Momčadski pokazatelji kolo prije kraja prve četvrtine prvenstva također su zanimljivi. Riječki napad sa 17 golova je drugi u ligi iza Osijekovog (20) i Bijeli u prosjeku imaju najviše udaraca prema vratima, u prosjeku na utakmici 19, Dinamo je na 15, a Osijek na 13,3. Rijeka dolazi u velike prilike i to je jako dobro, no s 15 promašaja uz Osijek je vodeća u toj rubrici u kojoj nitko ne želi biti na vrhu, od čega je devet naglašeno kao jako velikih promašaja.

Riječani su dosad i najviše, čak sedam puta, pogađali okvir vratiju, Slaven Belupo triput, a Hajduk dvaput, a prosjeku izvode i najviše kornera po susretu (6,3) ispred Dinama (5,8) i Rudeša (5,4).

No nije Rijeka samo njen napad, jako dobri su i neki pokazatelji obrane koja se ustalila i igra na sve boljoj razini. Primjerice Danilo Veiga (3,7) i Lindon Selahi (2,8) ponajbolji su u ligi u oduzetim loptama. Unutar momčadi Niko Galešić u prosjeku najviše otklanja opasnosti (3,0) ispred gola, a zanimljivo Matej Mitrović ima najtočnija dodavanja (44,8).

Sve u svemu dojmljivi podaci koji uvijek nešto otkrivaju i skrivaju. No Rijeka je dobro posložena u svim linijima, s bitnim unutarnjim rezervama i automatizmima igre koji su sve bolji. Problem zasad može predstavljati jedino pozicija lijevog bočnog koja je ostala samo na Bruni Godi, dok je Marijan Čabraja ozlijeđen. No sve bolji Ivan Smolčić, igrač posebnih zadataka, može i nju “pokrpati”.