Foto M. GRACIN
Snovi o prolasku skupine ostaju realnost, no kod kuće bi se trebalo pobjeđivati. Još tri boda trebala bi biti dovoljna i Rijeka ih sigurno može osvojiti
povezane vijesti
RIJEKA Tvrda, “kvrgava”, europski iskusna, disciplinirana i trkački jaka ciparska momčad odnijela je europski bod s Rujevice protiv objektivno bolje, ali ovaj put napadački tj. realizatorski nedorečene Rijeke.
U četvrtom kolu Konferencijske lige: Rijeka – Larnaca 0:0. Prolaz u nokaut-fazu i dalje je itekako dohvatljiv no riječki se puk ipak nadao trijumfu. Kojeg je Rijeka igrom vjerojatno zaslužila “samo” ga pogotcima nije i zaista dohvatila.
Bijeli su odigrali posve solidno čak vrlo dobro poluvrijeme i prema europskim kriterijima. Protiv jednako takve, europski čvrste momčadi s jasnom idejom igre. Inicijativa je apsolutno bila u nogama hrvatskih prvaka koji su dominirali i brojem udaraca na protivnički gol i posjedom i odlučnošću u duelima.
Prema ciparskom golu udarali su Dantas, Oreč, Fruk, Vignato, Adu-Adjei, Gojak kojeg je opet bio pun teren. No nedostajalo je preciznosti ili u zadnjem pasu ili u završnom udarcu tj. egzekuciji. U 36. zbog zaleđa nije priznat pogodak Daniela Adua-Adjeija na Orečov ubačaj.
Na odmor se otišlo bez pogodaka i uz jak dojam kako utakmica može otići na obje strane, ali i neupitnu činjenicu da bi gosti s obzirom na dosad osvojena tri boda više daleko radije prigrlili remi od Rijeke u čijoj je igra bila jasna nakana dominacije, pogona na prednji pogon i preuzimanja više rizika. Sa Husićem opet vrlo dobrim na “šestici”.
Novi identitet
Victor Sanchez mogao je biti poprilično zadovoljan svime osim realizacijom i pokojom preležerno predatom loptom u opasnoj zoni terena. Španjolac je definitivno udahnuo novi identitet u momčad koja je do dvostruke krune došla igrajući više “ho-ruk” nogomet. Ova je Rijeka svakim novim danom sve više njegovo čedo.
Problem je bio što AEK Larnaca nije neka europski neiskusna ili kvalitetom inferiorna momčad nego ekipa tvrdih rutinera kojima su ovakve utakmice još jedan najobičniji “dan u uredu”.
A vratar Zlatan Alomerović jedan od onih klasičnih čuvara mreže zbog kojeg svi njegovi suigrači igraju s ogromnom mirnoćom znajući tko im čuva leđa.
Na drugoj strani terena opet je bilo kristalno jasno da su Toni Fruk, Tiago Dantas i Samuele Vignato nogometaši više dimenzije. Za nadati je da će što prije doći još jedan majstor, Dominic Iankov.
I Bugarin spada među istinske klase no iz brojnih razloga ne da nije među prvih 11 nego jučer npr. nije bio ni na klupi.
U nastavak se ušlo bez promjena u obje momčadi, a nakon pet minuta Rujevica se smrznula kad je Riad Bajić nakon slobodnjaka, ostavljen nečuvan na šest-sedam metara od Zlomislića, glavom zabio za 0:1, ali nakon kratke VAR provjere i taj je pogodak, baš kao onaj Adu-Adjeijev, opravdano poništen zbog zaleđa, a 90 posto gledatelja odahnulo olakšanjem.
Žabica
Dvije minute kasnije Gojak je imao sjajnu situaciju, sam na lijevom “kantunu” AEK-ovog kaznenog no pucao je prebrzo pa je njegova “žabica” neugodna, ali i prespora da bi zabrinula Alomerovića.
Rijeka je opet pritiskala, imala onu klasičnu terensku nadmoć, ali svi su se valovi riječkih napada razbijali u čvrste ciparske hridi. Pa je Sanchez u 67. minuti umjesto Adu-Adjeija i Gojaka na teren poslao Menala i Čopa.
Na žalost, uzalud sve rotacije, jako dobra partija talijansko-brazilskog majstora Vignata, gotovo posve besposlena večer Martina Zlomislića i statistička dominacija Bijelih u svim mogućim i nemogućim analitičkim pokazateljima. Uzalud sve kad ono najvažnije, konačni rezultat, nije otišao na riječku stranu.
Viđena je utakmicu bez pogodaka, ne lošu, ali opet bez onih najdražih začina: mreža koje se tresu i slavlja nakon pobjede prvaka Hrvatske.
Rijeka je potvrdila uzlaznu putanju forme i kvalitete igre, Sanchezova će “squadra” prolaz morati riješiti protiv Celja i(li) Šahtara. Kvaliteta kadra i razina sve uvjerljivijih predstava ispunjavaju optimizmom unatoč mrežama koje su jučer ostale netaknute.
Bijeli nisu slavili pobjedu, ali viđena je dobra, čvrsta – europska Rijeka.
