RIJEKA Utakmica generacije. Najvažnija europska utakmica ove generacije. Nadajmo se tek prva u nizu. Riječani, prvaci Hrvatske, već večeras mogu osigurati plasman u europske skupine. Ako prođu bugarski Ludogorec zajamčili bi si, minimalno, igranje u skupini Konferencijske lige. A nastavio bi se lov na plasman u skupinu Lige prvaka, dakle dramatično povećali izgledi za čudo, igranje u LP ili “barem” skupini Europske lige.

Prvi susret s Ludogorecom na Rujevici je završio 0:0. Bugari nisu pokazali da su bolja momčad od Rijeke. Možda za nijansu napadački raznovrsniji, ali značajno propusniji u obrani. Ovo je 38. europsko gostovanje Bijelih u eri predsjednika Damira Miškovića. Dakle, europsko iskustvo je tu.

Ako se prođe, nastavlja se u Ligi prvaka. Ako se ispadne, onda Rijeka ide u treće pretkolo Europske lige. Kako god bilo, šanse za prolazak u treće pretkolo itekako postoje. “Samo” večeras treba riješiti Ludogorec.

Rijeka svoj uzvrat u Razgradu igra od 19 sati i 30 minuta po hrvatskom vremenu, Qarabag i Shelbourne svoju formalnost počinju od 18, a Ferencvaroš i Noah u 20 sati.

Radomir Đalović na put je poveo tri vratara, osam braniča, šest veznjaka i sedam napadača. Jučer su u 9 sati poletjeli s Krka, dva sata kasnije sletjeli u Varnu pa onda još dobrih sat i pol vožnje do Razgrada. Očekivani povratak na Krk je u noći sa srijede na četvrtak oko 03.45. Pa onda, neka zračna luka bude puna oduševljenih navijača!

U klasičnoj najavi svake utakmice uz šefa struke riječ ima i jedan igrač. Poprilično logično, prije uzvrata s Bugarima pred kamere i mikrofone sjeo je riječki Bugarin. Igrač za kojeg je Đalović rekao da jednim potezom rješava utakmice. Dominic Iankov.

Foto HNK Rijeka

Osam godina je igrao za Ludogorec, na Kvarner došao prije više od mjesec dana iz Kanade, prekjučer napunio 25 godina, a prije osam dana na Rujevici protiv Ludogoreca nije igrao ni sekunde. I premda je idealna osoba za najavu večerašnjeg dvoboja u Razgradu, nekako baš i nismo uvjereni da će zaigrati od prve minute. Zasad nam više djeluje kao netko koga će se dignuti s klupe ako bude trebalo spašavati stvar, loviti zaostatak.

Ali to su Đalovićeve odluke. On, Čagalj i Landeka opet su se zatvorili u trenersku kabinu i rade dok im oči ne pocrvene i počnu vidjeti duplu sliku. Danje svjetlo ugledaju samo na treninzima i kad se voze doma. Ljudi stvarno zarađuju svaki cent. Tako je rođena dvostruka kruna. Neka tako bude kreiran i prolazak u treće pretkolo Lige prvaka.

Dominic Iankov je nogometni majstor. Dribling, asistencija, udarčina po golu, čuvanje lopte, promjena strane… Jako podsjeća na Martina Baturinu. No izgleda kako još nije “upio” onu žustrinu neophodnu da bi se postalo članom udarne postave, barem kod aktualnog stručnog stožera.

Smiren i pametan mladi čovjek. Lijepo artikulira misli, ali baš i nije lud za medijskim istupima. Uglavnom traži što sažetije odgovore. A prije meča s Ludogorecom meritornijeg sugovornika na Kvarneru nema.

Koliko ste u prvoj utakmici gorjeli od želje da uđete pa zagorčate život klubu u kojem ste proveli najveći dio karijere?

– A dosta – bježi Iankovu smiješak. – Bila je to jedna od onih utakmica u kojoj se više od bilo koje druge želiš naći na travnjaku i pokazati sve što znaš jer s druge strane je tvoj bivši klub. Ali na kraju dana uvijek je trener taj koji donosi odluke. Bila je to prva od dvije utakmice. U redu sam, žestoko treniram, spreman čekam svoju prvu šansu u Rijekinom dresu. Nijednom igraču nije drago sjediti na klupi, ali nisam tip kojeg će to frustrirati nego mi daje dodatnu motivaciju. Prije mjesec dana sam došao u momčad prvaka. Doći će i moja prilika.

Potencijal i Ivanov

Možete igrati na više pozicija u vezi i napadu, taj bogomdani talent jedan je od vaših aduta?

– Tijekom priprema najviše sam igrao “desetku” ili na “osmici”. Ako dobijem šansu, vjerojatno će to biti u veznom redu, iza napadača ili malo povučenije, to je manje bitno.

Ludogorecu je europski dvoboj tek samo jedna u nizu europskih utakmica. Kakav ste dojam stekli u više od mjesec dana o Rijeci, ima li ova momčad sve što je nužno za suprotstaviti se takvim euro-rutinerima?

– Da! Mislim da imamo veliki potencijal u ovoj momčadi. Uz mlade igrače imamo i podosta onih koji su već akumulirali lijepo europsko iskustvo. Naša momčad je baš jako dobro strukturirana i ako budemo igrali svoju igru onako kako treba, onako kako se pripremamo i uigravamo onda sigurno možemo ostvariti cilj po koji idemo u Razgrad i proći u treće pretkolo Lige prvaka.

U prošloj sezoni imali ste problema s ozljedama. Sad trenirate punim opterećenjem. Treba li još vremena da dosegnete optimum ili ste na svojih sto posto?

– Jesam. Točno kako kažete, na 100 posto sam. Zdrav, kondicijski i u svakom drugom smislu maksimalno spreman. Osjećam se odlično i… Kako sam već rekao, čekam svoju priliku, čekam zaigrati za Rijeku. Došao sam jer sam znao da nas čekaju baš ovakve, velike utakmice. Tu sam. Spreman i motiviran.

Pale su i čestitke jer s Dominicom se razgovaralo na njegov 25. rođendan. Što je sam sebi poželio?

– Što i svatko drugi prvo pomisli na svoj rođendan, iznad svega samo zdravlje. Ili drugim riječima, da me zaobiđu ozljede. Plus, ono što je također jasno samo po sebi, puno trofeja, uspjeha, trijumfa i slavlja s Rijekom. Počevši od Razgrada.

Mlad ste čovjek, ali s već bogatom životnom i profesionalnom pričom. Rođen u Torontu, kao dječak otišao u Englesku, u Sunderland. Pa su se roditelji nakon tri godine odlučili za povratak u Bugarsku. No prije dolaska u Rijeku, godinu i pol opet ste igrali i živjeli u Kanadi. Koji dio vašeg mentaliteta prevladava tj. kako se osjećate, kao Kanađanin ili je Bugarin u vama ipak “jači”?

– Rođen sam u Kanadi, ali dosad najboljih sedam godina karijere, od 16.-23., bile su u Bugarskoj. Tako da… Ipak više naginjem na bugarsku stranu. Svi su moji u Bugarskoj. Obitelj i prijatelji. Ukratko, mislim da sam više Bugarin nego Kanađanin.

Imate 19 utakmica za mlade bugarske selekcije i 17 nastupa za bugarsku A reprezentaciju.

– I sanjam povratak u izabranu vrstu moje zemlje. Evo me, opet sam u Europi. Ako dobijem šansu i u Rijeci budem igrao onako kako znam da mogu, vjerujem da će opet doći poziv iz Bugarskog nogometnog saveza.

Tko je predsjednik tog Saveza?

– Georgi Ivanov.

U kontaktu ste s njim?

– Nisam neko vrijeme, bio sam preko oceana. Ali upoznao sam ga i znam da je dobar čovjek, pravi lider. I nemojte misliti da ne znam kako je i on igrao u Rijeci! Ne čudi me da je ostavio odličan dojam. Kao osobu sam ga upoznao, a iz priča starijih doznao da je bio pakleno opasan napadač, veliki igrač.

On je igrao i skupine Lige prvaka. Primjerice na Nou Campu protiv Barcelone.

– To je ono što i ja sanjam. Zato sam i došao u Rijeku. O čemu razgovaramo ako ne o Ligi prvaka?!

U kakvom je stanju bugarski nogomet pod vodstvom “Gonza” Ivanova?

– Ima dobrih stvari, ima i nekih problema, ali nije moje da ulazim u te analize nego da dam sve od sebe da izbacimo bugarskog prvaka.

Šanse 50:50

Koje su slabosti Ludogoreca, mane koje Rijeka može iskoristiti i slaviti prolazak u Ligi prvaka?

– Mislim da bi oni mogli biti poprilično samouvjereni, sad kad će igrati na svom terenu. Vrlo je vjerojatno da će ući u utakmicu s onim stavom da su sigurno bolji od nas. I tu je onda ključ, da naš pristup bude sto posto pravi. Znam Ludogorec, a sad sam jako dobro upoznao i Rijeku i uvjeren sam kako im itekako možemo nauditi, možemo ih proći.

Oni su promijenili trenera nakon prošle trofejne sezone. Je li im to običaj ili…? Ipak treba vremena da momčad upije ideje novog šefa.

– U podosta godina koje sam proveo tamo i sam sam iskusio brojne promjene trenera, ali iskreno nisam baš uvijek uspio shvatiti zašto to rade. Valjda misle da će svaka promjena značiti pomak nabolje. Svi znamo da to baš nije uvijek tako. Ali dobro… To su njihove brige i odluke.

Okrenimo se Rijeci, tu ste od 21. lipnja…

– I oduševljen sam. Za početak, s novim suigračima. Od prvog dana je sve savršeno. A grad je fenomenalan.

Komparacija s američko-kanadskim MLS-om?

– Mnogi podcjenjuju tu ligu, ali vjerujte mi tamo ima jako puno kvalitete. Intenzitet i fizički aspekt su na jako visokoj razini. Jako mi je dobro došlo to iskustvo. Jer u Rijeci se stvarno naporno i ozbiljno radi. Na kraju krajeva, zato i jeste zemlja s toliko svjetski vrijednih nogometnih uspjeha. Jedino… Stadioni su tamo uglavnom puni, ali atmosfera… Nije to kao kod nas Europljana. Ja mislim da 80 posto ljudi na tribinama ne zna nijednog igrača. Nego odu na stadion kao na obiteljski izlet. Jedu hot-dogove i kokice i uživaju u predstavi.

Hoće li i u Razgradu biti pun stadion?

– Da, da. Naravno. Posebno sad. Dolaze im prvaci Hrvatske. Čeka nas pun stadion, sigurno. Iskreno se nadam da će opet i mene vidjeti kako igram, posebno mi je ova utakmica važna. No momčad je iznad pojedinca, bit će kako trener odluči. A ja ću biti spreman. Mislim da su na papiru šanse 50:50. Ali ako uđemo u utakmicu onako kako moramo, maksimalno koncentrirani i provodeći u djelo ono što uigravamo na treninzima, ako iskoristimo njihove slabosti… Uopće ne sumnjam da ih možemo ih proći.

Emotivni moment povratka u Razgrad?

– Nema osjećaja revanšizma. To su grad i klub koji su mi jako puno dali u karijeri i na tome ću im zauvijek biti zahvalan. Puno momčadskih i individualnih osvojenih trofeja. Vidjet ću brojne prijatelje, neke bivše suigrače. Na neki način sve je to i malo čudno. Vratim se u Europu i odmah mi je prvi protivnik moj bivši klub. Bit će pomiješanih emocija, takav je život nogometnog profesionalca. Neću slaviti ako im zabijem gol, bilo bi to pomalo okrutno, ali ako dobijem šansu dat ću apsolutno sve od sebe da im zabijem, da ih izbacimo.

To bi vas stavilo na “potjernicu” u očima vaših bivših navijača.

– Ma kakvi. Nisu bugarski navijači ovako vatreni kao hrvatski. Možda kad su u pitanju Levski i CSKA, ali Ludogorec… Nije to takvo “ludilo” kakvo imamo mi u Rijeci. Ne bojim se reakcije mojih nekadašnjih nego vjerujem u slavlje mojih sadašnjih navijača. Čeka nas težak posao, ali mi to možemo. Mi smo prvaci Hrvatske – rekao je Dominic Iankov.

Večeras, 19 i 30. Bez riječkih navijača na tribinama. Svi pred televizorima. Sve je u Miškovićevoj eri počelo s onom čarobnom, nezaboravnom noći u Stuttgartu. Nakon sedam godina Rijeka je u Ligi prvaka. Himna se svira tek od “play-offa”.

‘Ajmo, Bijeli… Imate privilegij ispisati nova zlatna poglavlja povijesti riječkog nogometa. Čekamo vas noćas na Krku!