Julija Ljubančić

Riječka gimnastička sutkinja po prvi će put suditi na Olimpijskim igrama: “Ovo je vrhunac karijere”

Hina

Julija Ljubančić (desno)/Foto Arhiva NL

Julija Ljubančić (desno)/Foto Arhiva NL

Premijeru na Igrama u nedjelju u kvalifikacijama ženskog dijela natjecanja imati će Julija Ljubančić. Nekad sjajna ukrajinska gimnastičarka koja se 1997. preselila u Hrvatsku, već 21 godinu kao trenerica u Gimnastičkom klubu Vita u Rijeci stvara nove gimnastičke nade



TOKIO Uz po dva sportaša i trenera, hrvatska gimnastika će na Olimpijskim igrama u Tokiju imati i troje sudaca.


U ženskoj sportskoj gimnastici na svojim prvim Igrama suditi će Julija Ljubančić, na trećim u nizu u ritmičkoj gimnastici bit će Mirjana Starčević Bosnar, te naš rekorder sa četvrtim igrama, Mario Vukoja u muškoj sportskoj gimnastici.


Mario je u nedjelju prvi stigao u Tokio, Julija dva dana kasnije, a kako je ritmika posljednje gimnastičko natjecanje u Tokiju, Mirjanu tek čeka daleki put prema Japanu.




“Imali smo ždrijeb. U kvalifikacijama sudim konja s hvataljkama,” kazao je Vukoja, jedan od najboljih sudaca na svijetu za mušku sportsku gimnastiku koji je i član Nacionalnog vijeća za sport, dopredsjednik HGS-a, član Tehničkog odbora Europske federacije, ali i naše sportske gimnastike.


“Moje prve Igre bile su u Pekingu 2008. I još uvijek najdraže. I nama sucima i trenerima su Olimpijske igre vrhunac karijere, kao i sportašima,” dodao je Vukoja koji je već 10 godina sudac 1. kategorije.


Premijeru na Igrama u nedjelju u kvalifikacijama ženskog dijela natjecanja imati će Julija Ljubančić. Nekad sjajna ukrajinska gimnastičarka koja se 1997. preselila u Hrvatsku, već 21 godinu kao trenerica u Gimnastičkom klubu Vita u Rijeci stvara nove gimnastičke nade, a paralelno je i profesorica u školi. I ona je s Tokijom dosanjala svoje snove.


“Imam iza sebe suđenja na tri svjetska prvenstva, na jako puno europskih, ali Olimpijske igre su moj san koji sam počela sanjati još kao vježbačica sa pet godina. Cijeli život mi je vezan uz gimnastiku, ali ovo sada je vrhunac karijere,” kazala je. Juliji je ždrijeb dodijelio suđenje dvovisinskih ruča.


Za razliku od Julije i Marija koji su uspješno prešli sve prepreke do Tokija, Mirjana Starčević Bosnar tek ih treba proći.


“Iskreno, još uvijek nisam ni svjesna da za nekoliko dana idem na Igre. Svi smo toliko okupirani oko tih epidemioloških uputa, aplikacija, testiranja, da ni ne stignemo razmišljati o samom natjecanju. Prvi cilj je doći sretno tamo.”


Mirjani će ovo biti treće Igre, nakon premijere u Londonu 2012. te Rija 2016.


“Bila sam prvo vježbačica, pa dok sam studirala paralelno sam radila kao trener u GK Maksimir i oni su me predložili da krenem na sudačke edukacije. Inače mi je suđenje uvijek bilo zanimljivo i nekako je to bio prirodan put,” otkrila je.