Veron Načinović

Riječanin u dresu Montpelliera sprema se s reprezentacijom za kvalifikacije za SP: “Hrvatska uvijek teži vrhu, nadam se da ćemo ispuniti očekivanja”

Igor Duvnjak

Veron Načinović/Foto PIXSELL

Veron Načinović/Foto PIXSELL

Nadam se osvajanju medalje. U svakom slučaju, dat ćemo sve od sebe - kaže Veron, nekadašnji igrač Zameta i sin olimpijskog pobjednika Alvara Načinovića uoči dvaju dvoboja s Finskom



RIJEKA Rukometna loza Načinovića već desetljećima daje slatke plodove, ne samo riječkom, nego i hrvatskom rukometu, o čemu svjedoče nastupi reprezentativnog pivota Verona u dresu slavnog Montpelliera.


Veronovog oca Alvara riječkim ljubiteljima sporta ne treba posebno predstavljati, dosta je podsjetiti na bombastične trsatske večeri Svjetskog juniorskog prvenstva i tadašnjeg riječkog »zlatnika«, pivota Zameta, koji je potom redao odličja, olimpijsko zlato i srebro, u onom prvom hrvatskom otkosu medalja osvojio je i europsku broncu te svjetsko srebro, sve uz naslove klupskog prvaka Europe sa Zagrebom.


Verona je put doveo do Montpelliera, kluba koji će u dugoj i slavnoj povijesti Zameta ostati posebno upisan. Zamet, naime, u svojim međunarodnim utakmicama nije igrao sa zvučnijim suparnikom, francuska momčad je u susretu Kupa kupova istrčala u Rijeci sa šest olimpijskih pobjednika, recimo pritom da je mega zvijezda Nikola Karabatić tada bio tek nada koja dolazi. Da bude bolje, Zamećani su Dinarta i ostale suparnike držali nu šahu dobivši prvo poluvrijeme i u Rijeci i u Francuskoj, ali je onda slavni Omeyer uništio njihove napore. U sadašnjim vremenima sve je drugačije, Zamet je u Paket24 Premijer ligi za ostanak, a Montpellier i dalje kroči visoko.




– Malo je drugačije od onih sredina u kojima sam prije igrao – kaže Veron Načinović o dojmovima usred svoje prve sezone u Montpellieru. Nema dvojbe da je ovo korak naprijed u karijeri igrača koji je još kao dječak, od prvih rukometnih koraka, bio veliko sportsko obećanje. – Radi se malo drugačije. Kada je o meni riječ, ovo je svakako jedna stepenica više zato što igramo utakmice koje su sve itekako bitne. Kad igramo s posljednjeplasiranom ekipom u ligi, pobijedimo ih tek s četiri, pet golova razlike. Što onda reći za Ligu prvaka. Uglavnom, nema opuštanja, nema utakmice u kojoj znaš da ćeš dobiti deset razlike ili isto toliko izgubiti.


Samim tim je logična maksimalna mobilizacija u momčadi kako bi se udovoljile klupskim ambicijama na domaćoj i međunarodnoj sceni.


Nema opuštanja


– Sigurno je da nema opuštanja i razmišljanja u stilu »nema veze«, nego se uvijek traže rezultati i pritom nema prioriteta jednog natjecanja u odnosu na drugo. Igra se maksimalno u Ligi prvaka, kao i u domaćem prvenstvu i u Kupu. Nema razmišljanja da je nešto bitno, a nešto drugo nije.


U toj jakoj konkurenciji nekadašnji mladi pivot Zameta je našao svoje mjesto pod suncem.


– Trener mi daje priliku, minute u igri, te sam zadovoljan, drago mi je zbog toga. Jasno da moram adekvatno uzvratiti i svaku pruženu šansu maksimalno iskoristiti. Stvar je u tome da se tako treba postaviti. Kada je riječ o tome kako igram, moram biti zadovoljan. Ne želim pritom biti previše negativan, kritičan, ali jasno da se uvijek može i bolje.


U novoj je sredini, nakon slovenskog jezika u Celju i Pivovarni laško, sada uči francuski. U Montpellieru nađe tek malo vremena za zabavu svojstvenu mladom čovjeku, rukometne su obaveze velike.


– Francuski mi, srećom, ide sve bolje i bolje. Što se zabave tiče, nemamo mnogo vremena između tolikih treninga i utakmica, a tu su i česta putovanja. Srećom, imam Šegu i Panića u klubu pa se družimo. Naravno, lijepo je kada dođem doma u Rijeku i malo se odmorim.


Veron Načinović jedan je od igrača na koje računa hrvatski izbornik Hrvoje Horvat, a nedavno je s ostatkom hrvatske reprezentacije odradio pripreme u Varaždinu.


– Ovo je sada prvi put da sam bio na pripremama reprezentacije u kojoj su bili Karačić, Cindrić, Duvnjak, Musa, Šego i Marić. Sve redom iskusni reprezentativci, oni bi nama mlađima trebali pomoći da što prije sazrijemo, da preuzmemo one role bitnih igrača.


Reprezentacija je na prošlo Europsko prvenstvo krenula pomlađena, o čemu je bilo dosta komentara, neki su u stilu da je najbolji koktel spoj mladosti i iskustva.


Mladost i iskustvo


– Možda je najbolje da igraju i mladi i iskusni, ali postoji netko tko zna tko treba igrati, ne mladi ili stariji, već oni koji mogu igrati. Ti igrači trebaju biti u reprezentaciji. Jasno, nije to moj posao, zna se tko brine o tome.


Hrvatsku uskoro očekuju utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo s Finskom, u javnosti se stvara dojam da je to za Horvatove izabranike tek formalnost koju će lako obaviti.


– U tim utakmicama ne možemo bježati od uloge favorita, ali im niti ne možemo pristupiti misleći da ćemo ih lako odraditi. Trebamo se pripremiti i analizirati Fince, ozbiljno odraditi sve zadatke jer bi u suprotnom mogli nastati problemi. Činjenica je da smo favoriti u susretu sa slabijim suparnikom, a ovo nam je prilika koju ne smijemo propustiti i, naravno, nadamo se da ćemo pobijediti.


Hrvatska reprezentacija, koja je bila itekako hvaljena u brojnim prilikama, bila je isto tako opravdano meta kritika nakon neuspjeha i osvajanja osmog mjesta na Europskom prvenstvu. Medalje nije osvajala na prošla dva velika natjecanja, stoga je skorašnje Svjetsko prvenstvo u Poljskoj i Češkoj velik izazov. Naravno, sve pod uvjetom da se Kauboji plasiraju na SP.


– Mi uvijek težimo vrhu, a što će biti, vidjet ćemo. Nadam se samo da ćemo ispuniti očekivanja, nadam se pritom osvajanju medalje. U svakom slučaju, dat ćemo sve od sebe.


Apetiti hrvatske rukometne javnosti su veliki, a razne generacije su je navikle na velike uspjehe. Sada im treba udovoljiti ova generacija.
– Mi uvijek želimo osvojiti sve što se može osvojiti i kvalificirati se na sva moguća natjecanja, a ja osobno želim ići na Olimpijske igre. To je nešto posebno čemu teže sportaši iz svih sportova. To je spektakl. San mi je ići na Olimpijske igre i po mogućnosti se vratiti s medaljom.