RIJEKA Košarkaši varšavske Legije pobijedili su Lublin u dramatičnoj finalnoj seriji poljskoga prvenstva u kojoj je odigrano sedam utakmica i osvojili prvu titulu prvaka nakon 1969. godine! A Riječanin Mate Vucić, koji je odigrao jednu od svojih najboljih sezona i zasluženo osvojio nagradu za najboljeg centra poljske lige, došao je do premijernog trofeja državnoga prvaka.

Vucić je igrao i za trofejne klubove Cibonu te Široki, dok je sa slovenskom Krkom osvojio ABA 2 ligu prije dvije godine, ali s Legijom se prvi put okitio vrijednom titulom najbolje momčadi države.

– Gubili smo 2:3 u finalnoj seriji pa smo itekako dobro proslavili. Vrijedilo je nakon cijele sezone, imali smo dosta uspona i padova, ali na kraju se isplatilo. U životu nisam imao dužu sezonu, više od deset mjeseci smo u Poljskoj i radujem se odmoru – govori Mate Vucić, Riječanin koji je ponikao u Kvarneru, a od 2014. do 2018. godine igrao je za prvu ekipu.

Njegova Legia osnovni je dio prvenstva završila na četvrtom mjestu, a u veljači je izgubila u četvrtfinalu Kupa, nakon čega je smijenjen hrvatski trener Ivica Skelin. Ispalo je, stoga, da je Legia ove sezone možda i iznenadila osvajanjem trofeja.

– Klub je, što se tiče košarkaškoga dijela, u jednom trenutku bio i neaktivan pa su ga prije deset godina počeli ponovo graditi i zadnjih godina je stvoren dobar budžet. Sve je išlo prema tome da se pokuša osvojiti naslov. Možda je bilo malo iznenađenje, ali s obzirom na to kako smo igrali nakon promjene trenera i pogotovo kako smo igrali u gostima, ne bih to tako gledao.

Otkako se promijenio trener, do finala nismo izgubili niti jednu utakmicu u gostima. Dizali smo se od Kupa pa do play-offa i zapravo veće iznenađenje bilo je što smo Anwil Wloclawek, ekipu koja je bila prva u regularnom dijelu sezone, »pomeli« 3:0 u polufinalu. U zadnjoj utakmici finala presudilo je to što smo imali malo veću individualnu kvalitetu. Igrala se dosta lijepa košarka, bilo je atraktivno i mi smo na kraju zasluženo slavili. I Lublin je odigrao strašnu seriju – dodaje Mate.

Priznanja

Euforija u gradu nije na onoj razini kao kada se osvoji nogometna titula, ali Legia je imala lijepu podršku.

– U gradu imamo nešto navijača, ali Legia je većinom nogometni klub i oni su većinom okrenuti nogometu. U play-offu je dvorana uvijek bila puna, ali navijači koji dolaze na naše utakmice nisu oni ultrasi koji idu na nogomet. Ali, bilo je lijepo, bilo je dosta ljudi i na zadnjoj finalnoj utakmici koju smo igrali u gostima. Došlo je 500 naših navijača i bila je stvarno dobra atmosfera.

Riječki košarkaš osvojio je i nagradu za najboljeg centra lige, kao i nagradu »Bosman igrač godine«, koja se dodjeljuje igračima s europskom putovnicom. Mate je u poljskom prvenstvu u prosjeku igrao 26 minuta po utakmici i upisivao 9.6 poena te devet skokova. Ujedno je i najbolji skakač lige, što je bio i prošle sezone, kada je igrao za poljski Twarde Pierniki Torun.

– Najvažnija od tih nagrada je ova za najboljeg centra lige, to je veliko priznanje. Lijepo je to osvojiti, mislim da sam i zaslužio jer sam u play-offu podigao razinu svoje igre. Naravno, bitno je da smo pobijedili, osvojili titulu, ali lijepo je dobiti individualnu nagradu.

Vuciću je u Legiji sigurno pomoglo i što je prvih nekoliko mjeseci na klupi imao »domaćeg« trenera. Ivicu Skelina je u veljači zamijenio Heiko Rannula, izbornik Estonije.

– Sportski direktor Aaron Cel me zvao u ekipu i mislim da je on dosta inzistirao da dođem jer sam s njime igrao prošle godine. On se umirovio i odmah preuzeo funkciju sportskog direktora u Legiji. Htio sam otići u neki veći klub, kao što je Legia. Znao sam da se slaže ekipa koja bi se borila za naslov i to me privuklo.

Odlazak Skelina? Poraz u četvrtfinalu Kupa bio je više nesretan. Vodili smo veći dio utakmice i zbog perioda od dvije i pol minute smo izgubili. Imali smo i šut za pobjedu, ali eto, prije tog Kupa su stvari isto bile toplo-hladne. Nekad se stvari poslože, a nekada ne…

Reprezentacija

Riječki će centar još razmisliti gdje bi mogao nastaviti karijeru. Na stolu ima ponudu za produljenje suradnje s Legijom.

– Dosta mi se sviđa u Poljskoj, imaju sličan mentalitet kao i mi. Varšava je lijep grad, ima puno opcija i jedino što malo »ubije« je vrijeme. Ima dosta sivih dana. Što se lige tiče, dosta je jaka i mogla bi s obzirom na financije biti i jača. Ima puno mjesta za napredak. Imam ponudu da ostanem, ali svakako ću pričekati jer bih volio vidjeti koje ću sve ponude imati i, ako bude moguće, otići u još neku jaču ligu.

Mate je i prije Poljske dominirao u svojim klubovima, ali zanimljivo je da nikada nije bio niti na širem popisu hrvatske A reprezentacije. Za Hrvatsku je igrao jedino na Stanković Kupu u Kini 2019. godine. Naravno, kada su pozicije krilnog centra i centra u pitanju, Hrvatska je tu najjača i trenutno ima tri NBA igrača (Matković, Šarić i Zubac).

No, hrvatska vrsta često mora igrati bez njih, a vjerojatno će tako biti i ovog ljeta tijekom pretkvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

– Tu su i igrači poput Ante Tomića i Mire Bilana koji ne igraju već duže godina za reprezentaciju i ljudi se njih više ni ne sjećaju kada se govori o reprezentaciji, a oni igraju na vrhunskoj razini. Teško je upasti u reprezentaciju, a kada se igraju prozori gdje su igrači bliže mojoj razini, tu sve ovisi o treneru. Ne zamjeram nikome što me nije zvao. Svatko odlučuje o igračima koje želi voditi. Ako netko misli da se netko drugi bolje uklapa, nemam s tim nikakvih problema. Naravno, uvijek bi bilo lijepo igrati za reprezentaciju, to je neupitno – zaključio je Mate Vucić.