RIJEKA Riječanin Marin Lovrović mlađi znano je ime riječkog i hrvatskog jedrenja, sudionik Olimpijskih igara u Quingdau gdje mu je partner u klasi zvijezda bio Siniša Mikuličić te u Londonu gdje je jedrio s bratom Danom. Iako je na godišnjem odmoru, Lovrović mlađi pozorno prati sve što se događa na Olimpijskim igrama, poglavito u jedriličarskom sportu.

– Stipanovićev rezultat je fantastičan! I sama regata je bila fantastična. Startao je relativno dobro, imao problema, a na kraju uspio sve popraviti. To su velike stvari – kaže Marin Lovrović. – Psihološki je to jako zahtjevno, ovo što je on uspio sam rijetki mogu, stvarno je vrhunski jedriličar. Poznajemo se, trenirali smo dosta ispred Splita, čak je u posljednje vrijeme jedrio u zvijezdi, ima svoju stellu, ali više je to bilo rekreativno i za dušu.

Lovrovića mlađeg oduševila je mentalna sprema Splićanina koja je po njegovom mišljenju na kraju i presudila. Ona fizička i tako je besprijekorna…

– Možemo reći da je to srebro zlatnog sjaja. U Riju je trebao osvojiti zlato, ali je bio u »medal raceu« lošiji. Sad je puno iskusniji, pametniji, a odlično su sve i pripremili u njegovom stručnom stožeru. »Medal race« je odjedrio u najboljoj maniri, vratio se iz ponora i osvojio srebro. Tonči se nekako tri, četiri godine »štedio«, tek je lani bio brončani na Svjetskom prvenstvu, sad je na najbolji mogući način sve to okrunio. Vrhunski se pripremio i vidi se da je »skuliran«, strašno je mentalno pripremljen. Unatoč svom znanju i tehnici to se ne može tek samo tako odjedriti, moraš u glavi biti spreman za medalju.

Jozina ekipa

Druga Stipanovićeva medalja zapravo je po Lovroviću kruna jednog generacijskog rada.

– Jedrenje je uvijek na neki način periferan i elitistički sport. Puno se djece bavi jedrenjem, ali ovdje je riječ o jednom generacijskom radu od više od dva desetljeća. Mi u laseru imamo masovnost, nešto manje u finnu, a onda sve skupa prestaje. Klase 49er i 470 nekako su u povojima. U finnu nismo imali predstavnike na ovim Igrama, ali uz laser to su klase koje su tradicionalno vezane uz naše jedrenje i daju mu prepoznatljivost. I tu smo jaki. Generalno, to je velika stvar za sport, pogotovo za nas jedriličare. Ja se osjećam kao da sam osvojio medalju s njim.

Specifičnost najnovijeg uspjeha veže se uz kamp laseraša na Hvaru koji organizira ponajbolji svjetski trener Jozo Jakelić. Ali i jedrenje s Cipraninom koji se udomaćio…

– Oni imaju strašno dobru bazu u Splitu, u JK-u Mornar, trener Jozo Jakelić je vrhunski. A on je trenirao i Cipranina Pavlosa Kontidesa, koji je sada također jedrio, njih dvojica su sparing partneri. U Londonu je Cipranin osvojio srebro, a Tonči bio četvrti. Sad se to sve okrenulo. To je jedna zanimljiva priča. Imali su jak tim, stalno zajedno jedre jedan protiv drugoga…

Scheidt i Vorobjeva

»Medal race« je uvijek specifična završna regata…

– Posebni su to sportaši, treba to izvući iz sebe. Stipanović je jedrio toplo-hladno cijelo vrijeme, nije baš bio stabilan, ali nisu niti drugi. »Medal race« je kratka regata i jedri se situacijski. Praktički se više gleda protivnik nego meteouvjeti. Na kraju je presudio psihološki moment. Evo, Brazilac Robert Scheidt, olimpijska legenda, završio je dosta nisko. Ali dobro se držao, bio je do pred sam kraj u šansi za medalju. Ima pet olimpijskih medalja, tri u laseru, dva zlata… No, dolaze novi, mladi dečki, izvrsno pripremljeni.

Braća Fantela danas su na djelu, ali s puno manjim šansama za medalju u klasi 49er.

– Fantela nema neke velike šanse za medalju, ali opet je u prvih deset. Promijenio je klasu i flokistu. To su velike promjene. Očekivao sam od njega medalju, ali nije to jednostavno, ne znam detalje, čini mi se da im se uvjeti nisu poklopili. No, svaki plasman u prvih deset vrhunska je stvar.

Čari Olimpijskih igara uvijek su nešto posebno, pa i u okolnostima pandemije.

– Kad si već na Igrama, uvijek je poseban osjećaj, posebno kad uđeš u završnicu. Mi nismo bili u zvijezdi toliko dobri da dohvatimo medalju. No, nekako nas je sada malo bilo. U Kini smo imali deset posada, u Londonu devet. Bili smo velika reprezentacija. Sada je sve nekako spalo na Stipanovića, Fantele i Elenu Vorobjevu, koja je s 12. mjestom u laser radialu isto napravila vrhunski rezultat. Istina, već sam dolazak na Igre velika je stvar. Puno je nacija i natjecatelja, filter je jako uzak – zaključuje Lovrović mlađi.