VELIKA GORICA Postoje utakmice bez golova čiji sadržaj je najbolje opisati izgovaranjem konačnog rezultata u obliku ništa – ništa, a jednu od takvih je definitivno predstavljalo gostovanje Rijeke u srcu Turopolja. Obje momčadi su u ponedjeljak navečer pokazale vrlo malo. Zapravo, puno premalo za elitnu razinu natjecanja hrvatskog klupskog nogometa.

Dvije i pol minute igre bile su dovoljne Rijeci da stigne do prve prilike, i to nakon prekida. Korner s desne strane izveo je Tiago Dantas, s time da se lopta odbijala po kaznenom prostoru dok nije stigla do Samuelea Vignata na suprotnoj stativi. Njegov udarac bio je snažan, ali u sebi nije imao dovoljno preciznosti. Tako je lopta završila u vanjskom dijelu mreže.

U početnoj fazi utakmice Gorica nije mogla organizirano prijeći centar i bila je osuđena na podređenu ulogu. Rijeka je, pak, strpljivo tražila pukotine u obrani suparnika, a u 7. minuti je još jednom zaprijetila iz prekida. Ovoga puta je Dantas odigrao loptu za Tonije Fruka čiji je udarac iz okreta fijuknuo iznad gola. Tek nakon desetak minuta igre Gorica se uspjela pribrati i nešto odigrati.

Međutim, prvu priliku nije izborila sama. Naime, u 13. minuti Dantas je pred svojim kaznenim prostorom pogrešno dodao loptu koju je Bruno Bogojević odmah lansirao prema golu. Srećom po Rijeku, njegov prizemni udarac sa sedamnaest metara prohujao je pokraj stative. Ta situacija označila je početak izjednačenog rasporeda snaga na terenu.

Igrala se 20. minuta kada je Tom Lacoux na centru izgubio loptu, otvorivši Rijeci priliku za brzi udar po desnoj strani. Vignato se sjurio u šesnaesterac Gorice, a zatim je odlučio odigrati pas prema sredini, gdje se nalazio Daniel Au-Adjei. Međutim, pri tome je iz samo sebo znanog razloga nabio loptu. Adu-Adjei taj projektil nije uspio iskontrolirati. Tri minute nakon toga ozlijedio se Mladen Devetak kojeg je morao zamijeniti Justas Lasickas.

Tu negdje su počeli nestajati zadnji tragovi entuzijazma koji je Rijeka pokazivala na početku utakmice koja je poprimila obrise monotonije. U tom razdoblju sve je bilo svedeno na mučenje između dva kaznena prostora, začinjeno izostankom bilo kakve suvisle ideje na obje strane. Da lopta ima glasnice, tih završnih petnaestak minuta prvog dijela provela bi vrišteći.

Uvodne minute nastavka nisu donijele značajnu promjenu na terenu. Srećom, na stadionu je počeo puhati vjetar, pa je bilo nekako lakše konzumirati nogomet protkan neobjašnjivim greškama na svakom pedlju terena. U 51. minuti Rijeka je konačno uspjela spojiti tri dodavanja na desnoj strani, ali konačni proizvod, u obliku centaršuta, nije bio dobar. Lopta je, naime, odletjela na suprotnu stranu terena.

Nešto kasnije gosti su pokušali nešto napraviti po istom boku. Akcija nije bila nešto posebno, no lopta se sretno odbila do Dantasa na vrhu kaznenog prostora. Njegov udarac, međutim, u sebi nije imao ni snage ni preciznosti. Sve ostale akcije Rijeke u početnih petnaest minuta drugog dijela nisu ponudile apsolutno ništa.

Opet, gostima je za utjehu mogla poslužiti činjenica da je i takvo vrlo skromno izdanje bilo na puno većoj razini od onoga što je pokazivala Gorica. Dojam je u 63. minuti popravila Frukova iskosa, s desne strane. Lopta je s mjesta gdje se spajaju linije kaznenog prostora lansirana u bliže rašlje, ali Renato Josipović ju je uspio izbiti u korner. To je ujedno bio prvi udarac unutar okvira gola na utakmici.

Kako su minute curile, tako je bivalo sve jasnije da Gorica cilja neriješeni rezultat, odnosno osvajanje svog prvog boda u novom prvenstvu. Obzirom na niz uzastopnih poraza u prva četiri kola, taj plan je djelovao legitimno. Domaćoj momčadi prioritet je predstavljalo čuvanje vlastitog gola, uz nadu da bi joj se mogla otvoriti nekakva prilika za polukontru ili kontru.

U tim trenucima, na dvadesetak minuta prije kraja, Rijeci je u prilog išlo saznanje da suparniku nije dopustila ništa u tom segmentu igre. Izuzev Bogojevićevog udarca iz 13. minute, koji je stigao nakon Dantasove greške, Gorica nije napravila apsolutno ništa. Rijeka je, pak, barem pokušavala napasti. Doduše, to nije radila na razini koju bi sugerirala kvaliteta igrača, ali stvarno se trudila.

Završnica je donijela još jedan pokušaj pritiska gostiju. No, bila je to jedna od onih utakmica kada ništa ne ide onako kako su akteri na terenu zamislili. Zapravo, bilo je tužno gledati taj festival loše odrađenih driblinga i pogrešnih dodavanja. U završnici je Gorica stigla do velike prilike, ali udarac Patrika Mijića odletio je visoko iznad gola. Na kraju svega, svaka momčad je osvojila bod, a manje od tisuću ljudi okupljenih na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici je uzalud potrošilo ponedjeljak navečer.