RIJEKA Nogometaši Rijeke u 101. HNL Jadranskom derbiju došli su do osme pobjede na Rujevici te se ujedno s 41. pobjedom izjednačili s Hajdukom u svim hrvatskim natjecanjima, uzevši u obzir prvenstvo, Kup i Superkup.

Rijeka opet nije blistala, ali je pragmatičnom igrom na kraju zablistala pod reflektorima Rujevice u sinergiji s navijačima. Sve je dodatno ukrašeno i vatrometom, ponegdje se slavilo dugo u noć. Policijski helikopter dugo je nadlijetao riječku nogometnu bazu koja je bila u svojevrsnom deliriju, no sve je prošlo onako kako bi pravi navijači željeli za sve derbije. I utakmice visokog rizika.

»Moderna Rijeka« je, prije svega zbog mladosti, načina i zanosa igre, slagana još puno ranije, Sergej Jakirović udario joj je temelje i podigao zidove, postavio prozore… Željko Sopić dao joj lijepu fasadnu izvedbu i raspored unutrašnjosti, a uskoro se očekuje i novi krov kao kruna jedne uspješne sezone.

Završna borba za trofeje očekivano je pala na Rijeku i Dinamo, kao i dosta puta u zadnjih desetak godina. Rijeka je pritom jednom uhvatila povijesni naslov i osvojila četiri Kupa, Dinamo je samo upotpunjavao svoju kolekciju od 24 titule prvaka. Riječka dvostruka kruna iz 2017. godine je povijesna, a sedam godina kasnije, nakon dvije dosta lošije sezone s četvrtim mjestima, na Rujevici više ne kriju da žele sve, i proljeće okupano Rabuzinovim suncem te drugi naslov i rušenje vladavine Modrih.

Sve je za Sopića i igrače dosta blizu, ali opet i tako daleko, no Riječani se itekako imaju čemu nadati. Svojim već znanim kvalitetama pridodali su još nekoliko kamenčića, poglavito u mozaiku proljetnog uspjeha. On je zapravo veliki zamašnjak svega pozitivnoga što se događa u klubu i oko njega.

1. DESET POBJEDA I KONTINUITET

Riječani su ovoga proljeća došli do impresivnog bodovnog učinka s deset pobjeda i jednim minimalnim porazom od Dinama. Pritom su zabili 20 golova, a primili samo četiri pogotka, niti jedan na Rujevici. Uz gol u Maksimiru, mrežu Labrovića pogađao je još jednom Hajduk i dvaput Gorica. Kontinuitet je to za svaku pohvalu, Rijeka je zasluženo tu gdje je, malo toga joj se može osporiti u zadržavanju liderske pozicije.

Sopićeva momčad ujedno je najbolja domaća s 38 osvojenih bodova u 15 utakmica, ispred Dinama (35/15) i Hajduka (27/14). Po učinku u gostima, Bijeli su druga momčad (27/14) iza Hajduka, ali s utakmicom manje (28/15). Svemu tome Bijeli su dodali i dvije pobjede u Kupu (Rudeš, Lokomotiva) te izborili finale.

2. PROMJENA NAČINA IGRE U GOSTIMA

Bitan preduvjet uspona uoči zime bila je promjena načina igre u gostima. Sopić je na tom planu puno učinio, za razliku od prvoga dijela kad su olako ispušteni bodovi protiv Istre 1961 (1:1), Lokomotive (1:1) i Osijeka (0:0), što i nije bilo toliko porazno, koliko način na koji je došlo do tih remija. Rijeka je, naime, u tim utakmicama praktički imala sve u svojim rukama, ali nije znala zadati matni udarac protivniku. Stvarao se velik broj šansi po utakmici, ali jednostavno, Ivanović i Obregon oscilirali su u formi. U pripremnom dijelu Sopić je više radio na kontinuiranom napadu i igri po osvojenoj lopti, što je dalo rezultata.

3. STABILNOST I MENTALITET

Riječka momčad od početka prvenstva, točnije od završnice prošle sezone pod Jakirovićem, ima stabilnost, disciplinu i jasnu geometriju. Rijeka teško može ispasti iz svoga prepoznatljivog obrasca igre koja ima jasnu viziju i automatizme, uglavnom u sustavu 4-1-4-1. Jedini izuzetno loš dan dogodio se na Rujevici kad je Slaven Belupo šokirao Bijele i uzeo pun plijen (4:2). No, i to je sastavni dio nogometa…

Osim po kvaliteti, Jakirović je pozorno birao igrače i po mentalitetu i karakteru. Kasnije su tu priču svojim dolaskom zaokružili Pjaca i Marić. Bivši trener utkao je momčadi prepoznatljivi mentalitet, a Sopiću treba odati priznanje što je tu karakternu osobinu dodatno izbrusio. I od svoje momčadi iz utakmice u utakmicu stvorio vojsku »nabrijanih« igrača željnih uspjeha.

4. BODOVNI ULOV I KAD SE NE IGRA DOBRO

Rijeka se čuvene 1999. godine borila s Croatijom do samoga kraja za naslov, iako je u prvenstvo ušla kao momčad koju je većina osudila na borbu za ostanak. Ta Rijeka pod vodstvom Nenada Gračan nije igrala bajno, ali jako svrsishodno, po »grčkom« reprezentativnom modelu i osvajala bodove i kad nije igrala dobro.

Aktualna Rijeka je kvalitetnija, iako nije zahvalno povlačiti usporedbe, igra izrazito napadački, ali kad treba i izrazito pragmatično. Primjer je posljednja utakmica s Hajdukom kad momčad nije bila na očekivanoj razini, niti izbliza prijetila protivniku na znani način, ali je na jedan pametan način došla do vodstva i sačuvala ga za krucijalan kapital.

Igra nije bila na visini niti protiv Slaven Belupa u gostima (0:1), Varaždina doma (2:0), Gorice u gostima (2:3)…, ali u konačnici nitko više na to s pravom ne obraća pažnju, navijači guštaju u pogledu na ljestvicu.

5. ŠARENILO STRIJELACA

Rijeka je najefikasnija momčad lige s 57 golova u 29 kola ili gotovo dva gola po utakmici (1,96). Najbolji strijelac je Janković (7), uz Pašalića (6) te Pjacu, Hodžu, Obregona i Ivanovića (svi po 5 golova).

No, dodatnu vrijednost više riječkoj momčadi ovog su proljeća dali brojni drugi strijelci, poglavito iz obrane pa su utakmice odlučivali u prvom redu Galešić, ali i Smolčić i Bogojević.

Iz vezne linije bljesnuo je Hodža u izostanku Jankovića, važne golove zabijali su Selahi i Obregon. Za Sopića je svakako ohrabrujuće i »buđenje« Pašalića.

U prvom dijelu u tom je segmentu bio istaknut Goda. Zapravo, za protivnika nema pozicije s koje Rijeka ne može kvalitetno zaprijetiti.

6. GRANITNA OBRANA I RADELJIĆ

Sopić često zna istaknuti da ima najbolja četiri stopera u ligi, a da je blizu te tvrdnje, pokazalo je i proljeće. Dilaver i Mitrović kao najiskusniji i navikli na osvajanje trofeja malo su pali u drugi plan, a šansu su sjajno iskoristili Galešić i Radeljić u paru centralnih braniča. Velike zasluge pripadaju im zbog uspjeha na Poljudu, ali sa svakom novom utakmicom bili su sve sigurniji uz bekove (Smolčić, Goda, Bogojević).

Galešić je napravio velik iskorak, jednako kao i Smolčić, a obojica su sazrijeli uz Dilavera, dok su kvalitete Radeljića, iza kojeg je puno euro okršaja sa Sheriff Tiraspolom, bile znane od ranije. Ali ne i prezentirane od početka. No, Novotravničanin u zadnjim izdanjima pokazuje svoje pravo lice, u Jadranskom derbiju bio je možda i najbolji pojedinac susreta, nerješiva enigma za Splićane. Visinom je gospodar šesnaesterca, a može zaprijetiti nakon ubačaja iz kornera.

7. SAMOPOUZDANJE I POZITIVNI PRITISAK

Rijekina momčad nabujala je samopouzdanjem, igrači su psihološki nadrasli neke barijere i vidjeli da se mogu nositi sa svakim protivnikom iz HNL-a i staviti ga u podređeni položaj, izuzev Dinama, kada su to uspjeli samo jedno poluvrijeme u tri utakmice.

S takvim gardom i pristupom lakše je igrati, no sve to ne dolazi preko noći. Ova Rijeka dobila je dobar dio svojih vrijednosti prošle sezone, a Fruk, Pjaca, Janović i Pašalić samo su ih oplemenili. Kvartet vezne linije dao je harmoniju u igri Riječana u što se ovoga proljeća dobro uklopio Hodža.

Uz to, kada se zna da Banda, Dilaver, Mitrović, Ivanović… ne participiraju toliko puno u susretima kao ranije jer sve ide iznad očekivanja, jasno je da Rijeka ima i veliku snagu u unutrašnjim pričuvama. Sve se poklopilo tako dobro da postoji samo pozitivni pritisak. On će vjerojatno rasti u odlučujućim sudarima s Dinamom jer će se tu lomiti priča oko ovosezonske podjele trofeja. No, Riječani više ne kriju, žele Rabuzinovo sunce i rušenje vladavine Dinama.

8. POJAČANA NAVIJAČKA PODRŠKA

Podrška Bijelima s tribina nikad nije bila upitna, a još manje mala. Stadion je redovito rasprodan s poticajnom atmosferom začinjenom brojnim koreografijama Armade. Igrači često ističu to ozračje kao inspiraciju i adut više.

Zavidnu podršku Bijeli u posljednje vrijeme imaju i u gostima kada često igraju u domaćinskom okruženju, a tako će biti i ove nedjelje na »Drosini« u susjedskom derbiju. Jedanaest Sopićevih izabranika plus navijači kao dvanaesti igrač.