RIJEKA Još 270 minuta igre plus šest sudačkih nadoknada preostalo je do kraja sezone nogometašima Rijeke. Cijela sezona je u tim susretima, od kojih dva igraju sa Slaven Belupom na Rujevici. Tri pobjede Bijelima donose – dva trofeja. Sve kreće u nedjelju na Poljudu protiv Hajduka, nastavlja se u subotu 24. lipnja, kada se sve utakmice posljednjeg ligaškog kola igraju s početkom u 19 sati, a zaključuje se 29. svibnja uzvratnim susretom finala SuperSport Hrvatskog kupa na Rujevici, kada se još jednom sastaju Riječani i Koprivničanci.

Poslije ogleda na »Apašu« nijedna momčad nije bliže Rabuzinovu suncu. Na sjajan gol Tonija Fruka (25’) istom mjerom odgovorio je Antonio Bosec (69’). Uoči uzvrata na Rujevici sve je otvoreno, ali domaći teren u uzvratu velika je prednost Bijelih.

Igrala se 25. minuta kada je Toni Fruk provukao loptu kroz noge domaćem braniču Dominiku Kovačiću, a onda s gotovo 30 metara iskosa pogodio suprotni donji kut. Lopta je uz samu stativu ušla u mrežu nemoćnog Ivan Suška. Dobro je legla…

Oporavak

– Šteta je što nije više značila. Kada smo se već morali potrošiti prije Poljuda, htjeli smo da to bude u pozitivnijem smislu, da imamo neku prednost. I ovako ostaje aktivan rezultat, ali na kraju smo malo razočarani. Vjerujem i mislim da oni nemaju što tražiti na Rujevici protiv nas – rekao je Toni Fruk, koji je sa stadiona »Ivan Kušek Apaš« izašao u klupskoj hudici, s kapuljačom preko glave.

Fruk je postigao četvrti gol u pet nastupa u Kupu, na vrhu ljestvice strijelaca dostigao je Angela Bernarda Radovića, četverostrukog strijelca u pobjedi s 10:0 protiv Ferdinandovca u prvom kolu. Fruk je u vršku napada vodio veliku bitku s obranom domaćih, uvijek je imao igrača na leđima. Pogodio je i stativu nakon koje se lopta odbila do Menala, koji je iz zaleđa zatresao mrežu.

– Bilo je energije. Mislim da smo jako dobro izgledali i imali dosta dobrih šansi koje nismo uspjeli iskoristiti. Diže to nekako kad vidiš da si nadmoćniji. Šteta što su domaći došli do tog gola, do njega mislim da nas nekako nisu uspjeli ugroziti kroz igru. Vratili smo ih u život, a oni su se poslije gola psihički dignuli. Na kraju moramo ostaviti to po strani jer nas čeka još jedna važna utakmica.

Bijeli već u subotu putuju prema Splitu, gdje ih dan kasnije čeka utakmica u kojoj je ulog prvenstvena titula. Prođu li Poljud, imaju prvu meč-loptu zvanu titula prvaka protiv Koprivničanaca.

– Ne smijemo tražiti nikakve alibije. Ovo je prilika koja se pruža možda jednom u životu. I lani smo se borili za dva trofeja, ali u prvenstvu smo puno ranije izgubili korak. Sada imamo sve u svojim rukama u prvenstvu i Kupu. Motiv nam treba biti najveći mogući, moramo se oporaviti kako god znamo i umijemo. Pred nama je povijesna prilika. Bit će jako teško, ali za to se trenira, za to se živi i moramo biti spremni.

Ponove li četvrtfinale Hrvatskog kupa, kada su nadigrali suparnika na Poljudu (1:3), Bijeli mogu ispisati povijesno klupsko poglavlje.

– Protiv Hajduka smo ove sezone stvarno pokazali da smo bolja momčad. Treba samo skupiti snage jer će ove dvije utakmice u četiri dana ostaviti trag.

Luka Menalo zamijenio je »požutjelog« Gabriela Rukavinu u drugom poluvremenu.

– Znao sam nekoliko dana da neću početi utakmicu, nisam bio nestpljiv. Jednostavno, sjediš na klupi i bodriš suigrače. Uostalom, Rukavina je dobro izgledao u prvom dijelu. Puno je toga išlo po njegovoj strani i postojala je ta neka opasnost zbog žutog kartona – kaže Luka Menalo.

Suh teren

I dok su Koprivničanci čuvali snage u prošlom prvenstvenom kolu i inkasirali peticu u Maksimiru, Bijeli su morali prošli Šubićevac. I uspjeli su zahvaljujući Dhouahri i Fruku. Sada je Djouahra zaspao kod primljenog gola, nije ispratio braniča…

– Ne bih rekao da je umor igrao preveliku ulogu. I oni su bili svjesni da moraju malo više riskirati. U redu, možda smo mi nepotrebno napravili neke stvari. Imali smo i poništen gol, odmah sam znao da sam u zaleđu. Iza toga imao sam šansu… Na terenu sam imao osjećaj da je Toni sto posto u zaleđu pa sam u toj situaciji malo preležerno primio loptu. Pogledao sam snimku, sad više nisam siguran da je Toni bio iza obrane domaćih pa preuzimam odgovornost i krivicu za tu situaciju.

Nakon Koprivnice ispada da se igra samo jedan finale, i to na Rujevici. Nema više pravila gola u gostima pa pobjednik odnosi sve.

– Svi znamo što Rujevica nosi i koliko će se drugačiji nogomet igrati. Naime, vidjelo se u drugom dijelu koliko je teren na »Apašu« bio jako suh. Lako što smo mi padali, lopta jednostavno nije išla. Teren je dolje mekan, na vrhu suh. Kližeš se, a lopta je spora. Zato su nam u posljednjih 15 minuta presjekli neke lopte koje na Rujevici ne bi nikad presjekli. Mislim da će nam na našem travnjaku biti puno lakše.

S obzirom na to da je posljednje prvenstveno kolo u subotu, a uzvrat finala Hrvatskog kupa u četvrtak, Bijeli će imati dovoljno vremena za oporavak.

– Svakako. No, najprije treba riješiti Hajduk i Poljud, odmah kreće razmišljanje kako ćemo kako ćemo mi izgledati. Rekao bih da je prijašnjih godina Hajduk bio najopasniji upravo u ovakvim situacijama. U lošem su momentumu, ali imaju fenomenalne igrače i moraju se i oni dignuti.

Luka Menalo je inače Čapljinac rođen u Splitu.

– To je valjda jedini dan koji sam proveo u Splitu, ha, ha… Šalim se. Rođen sam tamo zbog poznanstva s jednim liječnikom. Kako je bilo poslijeratno vrijeme, mogli smo birati između Splita i Dubrovnika. Moji su se odlučili za Split. Ja sam Splićanin kao što je Čop Vinkovčanin…