RIJEKA Aktualni prvaci Hrvatske pretposljednji su u ligi. A posljednji kojeg će 99 posto navijača označiti odgovornim je glavni trener Victor Sanchez Del Amo.

Španjolac je došao prije tri tjedna, pomak u igri prema naprijed već je uočljiv. Ali obrambeni dio priče u prošlom kolu bio je – horor. Rijeka kao razbijena vojska. U kojoj sami »vojnici«, i to neki od najvažnijih (Fruk i Zlomislić pa onda i sam šef struke), priznaju da je momčad napravila nešto nedopustivo, istrčala s manjkom energije i adekvatne natjecateljske želje.

Posve identičnu »dijagnozu« je izrekao i veliki Milan Radović. Dobar dio igrača Rijeke igrao je – neodgovorno. Igrači nisu odgovorno obavljali svoj posao. Nedopustivo. I sramotno.

Sad ta ranjena Rijeka, momčad koja je u prošlom kolu kod Vukovara 1991 sama sebe izranjavala gotovo jednako koliko je to činio i protivnik, nakon tih 2:3 s početka tjedna, sutra na Rujevici ima imperativ pobjede nad Istrom 1961. S kojom je rijetko kad lako.

Istina, Rijeka očekivano dominira što se tiče omjera u međusobnim ogledima, ali odavno to nisu obične utakmice. Rijeka – Istra 1961 ipak je s vremenom postao derbi, što god tko govorio ili pak negirao taj status riječko-pulskog nogometnog rivalstva. Koje je izraženo i na terenu i na tribinama.

Štoviše, navijački je priča otišla predaleko i u smjeru u kojem Kvarner i Istra, oduvijek bliski i prirodno upućeni jedni na druge, nikada ne bi smjeli ići. No, to su ultras-teme, odnosno vode kojima ne treba ploviti.

Trener Bijelih Victor Sanchez pred kamerama je smiren i odmjeren. Rado objašnjava svoje ideje, jako je ugodan sugovornik. U Vinkovcima prije četiri dana s igračima nije bio takav, već je na poluvremenu »rigao vatru«. Nije pomoglo…

Trener je najavio Derbi della Učka, a samim time i odgovorio na pitanje mogu li se navijači nadati drukčijem izdanju prvaka Hrvatske.

– Jako važna utakmica za nas, u prvom redu, zbog rivalstva dvije momčadi. Ovdje nisu u pitanju samo bodovi, već i strast koju ovakve utakmice nose za navijače i čine ih posebnima. I mi osjećamo utakmicu na taj način, a taj osjećaj nam daje još više motiva da ostvarimo pobjedu. S druge strane, nastavljamo sa svojim procesom rada, pokušavamo izvući pouke iz prošlih utakmica da bismo napredovali. Pozitivni smo, očekujemo da ćemo ostvariti napredak, ispraviti pogreške koje smo radili i za koje smo kažnjeni – ustvrdio je Sanchez u press centru »Orlando Rivetti«.

Bodovi i napredak

Pogled na ljestvicu SHNL-a sam po sebi donosi dodatni pritisak i imperativ pobjede.

– U ligaškom natjecanju nije bitno kako ga počneš, već kako ga završiš. Puno je još bodova za koje ćemo se boriti i koji nam mogu omogućiti da se uključimo u borbu za vrh ljestvice. Nisam zabrinut za bodove koje sada imamo, brinem se za napredak koji moramo ostvariti, ali na nama je da dođemo do toga da smo konzistentni u našim igrama.

Do toga ćemo doći i o tome razmišljam. Međutim, isto tako volim i pobjeđivati, a kada ne pobjeđujem, onda sam ljut, što je slučaj ovih dana. Kada se natječem u bilo čemu, ne želim da moj suparnik ima bilo kakvu prednost i što prije postanemo kompetitivni na način na koji želim, to će biti bolje za sve nas. Za mene je to pritisak, onaj osjećaj koji imaš kada ne pobijediš, a ne bodovi ili trenutačna pozicija na ljestvici. Jer kada ne pobijediš, onda nisi zadovoljan, osjećaš se loše i jedva čekaš iduću utakmicu kako bi pokušao pobijediti.

Vratio se Sanchez na prošli ponedjeljak i teško razočaranje u Slavoniji.

– Moramo biti bolji. U prošloj smo utakmici zaista imali preveliki broj pogrešaka i u obrani i u napadu. Igrači moraju izaći iz zone komfora tog osjećaja velikog uspjeha koji su napravili prošle sezone. Znam da nas čeka derbi, utakmica »važnija i od bodova«. I želim puni fokus od prve do zadnje minute, bez ikakvog opuštanja. Niti u jednom trenutku!

Istra 1961 ima novog trenera. Imao ga je i Vukovar 1991 u prošloj utakmici.

– Znam kolegu jako dobro. Bio je moj igrač u Deportivu. Istra ima istu strukturu i stil igre već duže vrijeme. Vidjet ćemo hoće li nešto mijenjati protiv nas, ali mislim da su i s novim trenerom na tragu dobro poznate igre iz prošlih sezona. Bit ćemo spremni na sve moguće situacije. Prije i poslije utakmice možda bude vremena da Oriol Riera i ja izmijenimo pokoju riječ, prijateljski, ali kad utakmica počne, onda ta priča staje – dodaje kormilar Riječana.

Pristup i motivacija

Španjolski stručnjak je posvetio dio redovne »presice« i voljnom momentu.

– Moramo imati ravnotežu u igri, pristupom pokazati poštovanje prema klubu, navijačima i sebi. Pristup ne smije doći u pitanje. Jer nije nama na gostovanju kod Vukovara problem bio u usvajanju novog načina igre, odnosno uigranost, nego smo morali imati veću motivaciju, više borbenosti i želje za pobjedom. To su elementi koji nikada, niti u jednom trenutku, ne samo utakmice nego i treninga, ne smiju izostati.

Pravi prvaci nakon osvojenih trofeja moraju imati želju da budu još bolji, da rade još jače. Ne samo zato što ih sada svi još više žele pobijediti nego i zato što u svakom poslu, pa i u sportu, moraš svaki dan imati želju da budeš još bolji. Čak i kad je iza tebe trofejna sezona. Posebno nakon takve sezone. Igrači jednostavno moraju izaći iz te zone komfora prošlosezonskih uspjeha. Nema popuštanja koncentracije. Niti na minutu. To se više ne smije ponoviti.

Jer nam inače baš svaki protivnik može napraviti veliku štetu. Kao što smo je mi doživjeli u prošlom kolu s onim neshvatljivim i nedopustivim kiksevima u obrani. Koja, ne zaboravimo, počinje od najisturenijih igrača. U nogometu se danas cijela momčad brani i napada, tako mora biti – rekao je Victor Sanchez Dal Amo.

Trener koji stvara jednu novu, moderniju i atraktivniju Rijeku. Koliko će u tome uspjeti, pokazat će vrijeme. A koliko god isticao da nije zabrinut za bodove, na kraju balade će, kao i svaki njegov kolega, prije svega biti ocjenjivan sukladno »njegovom veličanstvu«, rezultatu. Preciznije, prema broju osvojenih bodova i plasmanu na ljestvici.

Inače, slušajući trenera kako govori o tom samozadovoljnom momčadskom uranjanju u povijesni rezultat ostvaren prošle sezone, čovjek bi pomislio da su glavni problem oni koji su tu dvostruku krunu osvojili. Ali zapravo je, čini nam se, više stvar u tome da nisu baš svi koji su ljetos došli u momčad još shvatili taj glavni »krepat ma ne molat« sastojak koji je obvezan za svaku riječku generaciju, neovisno o tome bori li se za trofeje ili ne. Između redaka je to naznačio i kapetan Martin Zlomislić.

Kad se, da citiramo Fruka, odigra bez želje i energije, onda sve druge priče i eventualni razlozi loše igre i poraza postaju nebitni, ali neizostavno je posve prirodno da momčad još nije uigrana onako kako bi bila da je trener koji je vodi sudjelovao u selekciji igrača i napravio pripreme po svom programu. Ipak treba vremena da se usvoje nove zamisli, jedna posve nova nogometna paradigma u odnosu na Đalovićevu rezultatski briljantnu sezonu.

Tako da zasad ipak još stoje neki upitnici o tome koji sve igrači, starosjedioci ili novopridošli, mogu odgovoriti na zahtjeve Victora Sancheza. Koji od njih idu u »kalup« otvorenijeg nogometnog pristupa, a koji su »svoji na svome« jedino u onom prošlosezonskom, konvencionalnijem načinu igre.

U ponedjeljak je protiv Vukovara 1991 bilo toliko loše da sutra protiv Istre 1961 jednostavno mora biti bolje. Neusporedivo bolje.