RIJEKA »Što ima novo na bazenu Kantride?«, upit je prijatelju na ćakuli na što ovaj odgovara da su otišle mlade buduće zvijezde. »Da, ali pitao sam te što ima novoga«, uzvratit će ovaj u sporu za šaljivo prepričavanje.

Druga je stvar što vodstvo vaterpolista Primorja Erste Bank i njihovi vjerni navijači stalno moraju gutati te gorke zalogaje, svjedočeći da iz dana u dan nade koje su uzgajane u riječkoj vodi i stasale u buduće reprezentativce, kao na tekućoj vrpci odlaze daleko od svog grada, tražeći sportsku sreću »negdje tamo daleko«.

U tu se priču uklapa i netom osvojena titula juniorskih osvajača Kupa Hrvatske do koje je momčad trenera Danijela Kancijanića doplivala bez poraza, deklasiravši u finalu splitski Jadran, a pogotovo Mladost u polufinalu 12:9 nakon što je u jednom trenutku bilo čak 11:4.

Vidi slučaja, jedan od ključnih igrača za trijumf na zadarskom turniru je Viktor Tončinić, bez dvojbe budući reprezentativac, golobrada vedeta, već odavno s potpisom za »Mladost«. Pridoda li mu se i sjajni riječki vratar Mauro Ivan Čubranić i lijepo obećanje Karlo Babić, ispada da je Zagrepčane baš briga za ovaj polufinalni poraz jer bez muke mogu baciti mreže u Kvarnerski zaljev i uloviti najbolje.

Stoga je ovaj zadarski trijumf skoro pa u stilu pošalice »dobra je vijest da smo se popeli na deseti kat, loša je vijest što smo u krivom neboderu«. Klupsko vodstvo Primorjaša uglavnom nemoćno diže jedra uzalud čekajući barem neki značajniji financijski lahor kojim bi se isplovilo iz ovog neugodnog statusa quo u kojem godinama već Igor Hinić za kormilom, uz asistenta Bobana Voštića, dočekuje u prvoj ekipi talentirane članove posade koje obučava Kancijanić s društvom, zaboli ga zatim srce dok svjedoči kako se ta lijepa vaterpolska obećanja ostvaruju daleko od riječke vode.

Može zazvučati i cinično, ali u to se stanje uklapa i ovaj pehar Kupa Hrvatske, dok se djeca i trener vesele trofeju, ovdašnji ljubitelj sporta bi s Prljavim kazalištem u sebi tek zapjevao »uzalud vam trud svirači, za drugog su dunje žute«. Dizanje pokala pobjednika, fotografiranje i pjesma u svlačionici su kratkotrajno veselje, »požar od slame«, valja se nakon svega nanovo vraćati u uobičajeni ritam života i rada u kojem je odlazak »gotovih prozvoda« iz Primorja Erste Bank neveseli dio svakodnevnice.

»Partence« su toliko učestale da vodstvu kluba kojem kronično nedostaje novca, zbog tih putovanja u drugim smjerovima, nedostaje još samo odbor za ispraćaj. Do sada se nekako uspjelo krpati rupe s nadarenim dečkima iz podmlatka, pitanje je do kada to može trajati i što će biti ako jednog dana špina bude zavrnuta.