RIJEKA Sve je duža kolona dugogodišnjih protagonista riječkog sporta, koji odlaze na drugi svijet i ostaju brojnim prijateljima u lijepim sjećanjima, red je tako došao i na Enza Blažića, slavnog dizača utega, »teškaša« rođenoga 1941. godine, koji je brojnim Riječankama i Riječanima bio sinonim sporta u kojem se dižu tone i tone tereta, a čiji junaci rijetko nađu mjesta na naslovnicama.

Vrijedi to i za Enza Blažića, člana ekipe TAD-a Rijeka iz zlatnih dana s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća u romantičnom okruženju prostorija podno Licea na Dolcu, Talijanske gimnazije gdje su se u nedjeljnim matinejama uz uski krug znatiželjnika održavali prvoligaški mečevi tadašnje Jugoslavije, nadmetanja u kojoj je vrsna ekipa Rijeke često itekako dobro prolazila. Blažić, Ivan Helman, ujedno i trener Riječana, Leopold Herenčić, Tugomir Raste, Slobodan Čegar – Bobo, Aldo Bencan, Zdravko Tičak, profesor Marijan Ložar, doktor Branko Tomljanović, Željko Žbunjak… O njihovoj kvaliteti govori i činjenica da je ekipa Rijeke s Blažićem u sastavu osvojila dva puta ekipno prvenstvo Jugoslavije, 1970. i 1971. godine. Upamćen je iz tih dana dobroćudni Ivo Pavoković, popularni »Bajo«, tajnik kluba, ujedno i sudac, u struci nastavnik tjelesnog odgoja, koji je radio u raznim školama. Kada bi dizač iznad glave podigao težak teret, Pavoković bi digao ruku, a dizač je čeznutljivo gledao da je Pavoković spusti, inače mu podignuta težina ne bi bila priznata.

Impozantna pojava

Enzo je bio višestruki prvak ondašnje SR Hrvatske, isto tako i višestruki prvak bivše Jugoslavije, svakako jedan od najboljih »teškaša«, čovjek impozantne pojave, koji je upadao u oči gdje god se pojavio, također i nakon sportske karijere kada se zabavljao »body buildingom«. Inače, u jednom je razdoblju bio i trener u klubu, čovjek koji je godinama obilježavao povijest riječkog dizanja utega i to toliko da ga do danas pamte i naše sugrađanke koje sport baš i ne zanima, tadašnje djevojke, današnje domaćice ili pak zaposlenice koje čekaju mirovinu, kako li ne onda tadašnji klinci koji su se u kantinama prilagođenima nekako za trening, recimo na Turniću, a i drugdje improvizirajući, nadmetali u podizanju raznih težina. Blažić je i izvan sporta ostajao u sportu, bio je naime i profesor tjelesnog odgoja, uz ostalo je radio i u Talijanskoj gimnaziji.

Caro mio

– U šali smo ga znali zvati »Caro mio« – kaže Slobodan Čegar – Bobo, deset godina mlađi od Enza Blažića, rođen 1951. godine. U ovom teškom sportu naslijedio ga je sin Saša, svojevemeno itekako uspješan dizač, koji je sada predsjednik klub, a inače je profesor na Ekonomskom fakultetu. Saša je bio prvi čovjek u Hrvatskoj koji je digao težinu od 200 kilograma.

– Enzo je inače bio zaljubljenik u ovaj sport, itekako je svojim djelovanjem propagirao dizanje utega. Ljudi su ga cijenili. Na neki je svoj način bio osebujan, u onom svom pomalo romantičnom stilu. Volio je ljude, društvo, mogao si ga svugdje vidjeti. Možemo kazati bez pretjerivanja kako je bio sinonim za riječko dizanje utega. U ona naša doba, kada bi Blažić prošao riječkim Korzom, svi su se okretali za njim. U ono vrijeme mu je idol bio poznati glumac Steve Reeves, koji je onako mišićav i snažan, glumio u filmovima kao što su Hercules, Golijat, Sandokan.