KRALJEVICA Više od pedeset godina u Kraljevici se smjenjuju generacije košarkaških entuzijasta koji ovaj sport u gradu s tek nešto više od četiri i pol tisuće stanovnika itekako uspješno održavaju živim. I dok su se poneki klubovi u okolici »gasili« pa ponovo stvarali, Košarkaški klub Kraljevica je od osnivanja 1971. godine pa do danas bio i ostao jedno. I to je trebalo i proslaviti pa su se povodom zlatnog jubileja u Hotelu Kraljevica okupili mnogobrojni bivši košarkaši, ali i košarkašice ovoga kluba, treneri i trenerice, članovi uprava, kao i poneka današnja mladež kluba.

Povod nije bila samo obljetnica pola stoljeća postojanja, već i predstavljanje monografije autora Ivice Šubata, bivšeg igrača, koji je cijelu povijest svog matičnog kluba »natipkao« na 240 stranica. Pandemija koronavirusa je odgodila prvotno planirani termin objave monografije, a samim time i proslavu obljetnice.

Ivica Šubat i Igor Turina/Foto M. GRACIN

– Glavni izvor je bila jedna arhiva kluba, koja je dosta dobro sređena. Ipak, dosta je toga i nedostajalo jer je 50 godina ipak veliko razdoblje. Slagali smo to kao jedan mozaik, s puno razgovora, svjedoka vremena iz različitih generacija, a puno je bilo i odlazaka u arhivu u zagrebačku Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku. Na kraju smo uspjeli prikupiti sve rezultate kluba – kaže Ivica Šubat, autor monografije »50 godina Košarkaškog kluba Kraljevica«, ali i bivši igrač kluba.

Kraljevica je osnovana 1971. godine, za što su zaslužni Miroslav Sladović (prvi trener kluba) te pokojni Milivoj Mandekić i Vladimir Konjević (prvi predsjednik), koji nosi i epitet »oca kraljevičke košarke«.

– Kada su sva ta djeca završavala osnovnu školu, razmišljali smo kuda i kamo sada. Onda smo se našli Mandekić, Konjević i ja u nekadašnjem Almisu i dogovorili da to nekako uokvirimo i omogućimo djeci bavljenje sportom. Zahvaljujući našem entuzijazmu polako se stvarao klub, okupljala su se djeca, uglavnom ona koja su završavala osnovnu školu, a dolazili su i neki »sa strane«. Danas košarku, iskreno, više ne pratim. Druga su vremena, onda su počeli rasti i apetiti, plasiranja u viši rang, a ja baš nisam bio za to – kazat će prvi trener Kraljevice Miroslav Sladović.

PRVI TRENER – Miroslav Sladović/Foto M. GRACIN

Moka i Dražen

Klub je iz sezone u sezonu rastao, 1979. godine otvoren je i Dom kulture i sporta, dok je godina kasnije i dan danas obilježena kao najuspješnija godina kluba. U toj je generaciji bio i autor monografije Ivica Šubat. U generaciji koja je igrala Jedinstvenu hrvatsku ligu i koja je te 1980. ugostila američku sveučilišnu ekipu iz Wichite, a potom 28. rujna 1980. i Šibenku u sklopu drugog kola Jugoslavenskog kupa. I to Šibenku s legendarnim Zoranom Slavnićem, koji je mjesec dana ranije s Jugoslavijom osvojio olimpijsko zlato, ali i 16-godišnjim Draženom Petrovićem, kojemu je to bila prva profesionalna sezona.

PRVA UTAKMICA U NOVOJ DVORANI 1979. – Davor Gudac (tehniko), Milo Rapaić (trener), Vladimir Konjević (predsjednik), Igor Radović, Mauro Ende, Zoran Bolf, Ivica Šubat, Zvonko Mladenović, Franjo Lekan, Nikola Rosić, Darko Marjanović, Leon Fajdetić, Ljudevit Petković, Nikola Radaković i Danilo Stojanović/Foto M. GRACIN

– Ta je 1980. godina bila nevjerojatna. Tek se otvorila dvorana, igrali smo Jedinstvenu hrvatsku ligu gdje smo bili jaki, da smo zadnju utakmicu pobijedili, bili bismo prvi. I bila su ta dva značajna događaja. Prvo je gostovala američka ekipa sveučilišta iz Wichite, vrlo jaka selekcija u kojoj su bili i neki igrači koji su kasnije igrali NBA ligu. Zanimljivo, ista selekcija je dva dana prije igrala protiv Jugoslavije, koja se pripremala za Olimpijske igre. Bila je to senzacija, dvorana je bila krcata, jednako kao i protiv Šibenke koji mjesec kasnije. Bila je to posebna utakmica.

Slavnić je bio zvijezda, vratio se s Olimpijskih igara sa zlatom, a Draženu je to bila prva sezona. Sjećam se da je nosio broj devet, ali Slavnić je bio najbolji. On je bio i igrač i trener te ekipe. Kako je završilo? Rezultat je bio otvoren cijelo vrijeme, dobro smo se držali i na kraju smo izgubili s 12 razlike. Ma, bilo je fenomenalno igrati, meni kao mladom igraču je imponiralo igrati s jednom takvom ekipom – prisjetio se Ivica Šubat utakmice koja je završila rezultatom 96:108, a u kojoj je Nikola Radaković predvodio domaćina s 26 poena, dok su kod jake Šibenke najefikasniji bili Vučica, Šarić i Slavica.

Mladi Dražen Petrović je tek skupljao minutažu i iskustvo te je ubacio dva poena, dok je Zoran Moka Slavnić ubacio 17 koševa.

– Moja zadnja igračka sezona je bila 1983./1984. kada smo igrali Drugu ligu ondašnje države, što je najjača liga koju je klub ikada igrao. U to sam vrijeme plovio pa sam puno puta prekidao igranje košarke, a svakako mi je drago što sada mogu ponovo vidjeti i neke bivše suigrače. Pokušavamo se okupiti jednom godišnje kada Zoran Bolf dođe iz SAD-a, gdje živi već 30 godina, a on je inače po meni bio najveći talent kraljevičke košarke. Klub danas? Pratim svaku utakmicu jer stjecajem okolnosti radim i na lokalnom portalu pa sam na svakoj utakmici. Teško je uspoređivati košarku sada i tada. Uvijek ima dobrih igrača, uvijek ima momaka koji su nadareni i talentirani, a jedino je možda nekada bio izraženiji zajednički duh, druženja… Te veze su ostale i do danas – kaže Šubat.

Rekorder

Na proslavi i predstavljanju monografije je, naravno, bio i gradonačelnik Kraljevice Dalibor Čandrlić, ali ne samo kao prvi čovjek Grada, već i kao bivši igrač kluba. Čandrlić je od 1994. do 1996. košarku igrao i na profesionalnoj razini u riječkom Jadrankoloru te Kantridi, dok je u povijesti Kraljevice ostao zapisan kao rekorder po broju poena na jednoj utakmici. Gradonačelnik je, kažu, ubacio 48 poena u jednom susretu.

– Ja se čak manje sjećam te utakmice nego neki drugi, ha, ha. Mislim da se radilo o utakmici protiv Pazina, tada sam imao 17 ili 18 godina. Počeo sam igrati u prvoj momčadi još s 15 godina, a sjećanja na te prve dane u košarci su nešto što još uvijek pobuđuje snažne emocije. Kraljevica je u to vrijeme, kada sam ja počeo igrati, bila dobar klub, dvorana je bila svake subote prepuna u dvobojima s klubovima iz Ljubljane, Maribora, Osijeka, Zagreba… Svi su oni dolazili igrati u ovaj mali grad koji je bio toliko uspješan u ovom sportu. Danas je to nešto malo manje, ali tko zna, jednoga dana možda se i to ponovi – kaže Dalibor Čandrlić.

A za početak, uskoro bi kraljevička dvorana, izgrađena davne 1979. godine, trebala zasjati u novom ruhu.

– Slijedi javna nabava, dobili smo šest i pol milijuna kuna nepovratnih sredstava te će infrastruktura biti prekrasno obnovljena i nadam se da će to biti zalog za rad kluba u budućnosti. To je zapravo i krajnji cilj – što više djece u sustavu. Nama nije intencija da stvaramo vrhunske sportaše, iako će neki od njih to zasigurno i biti, već je intencija da maknemo djecu iz kafića u dvorane i na igrališta. Moram reći da danas u našoj okolici svaka jedinica lokalne samouprave ima uvjete, dvorane, infrastrukturu… Ali imam osjećaj da je manje djece uključeno u sport nego u moje vrijeme i to je nešto na čemu moramo poraditi.

Košarkaški klub Kraljevica danas broji od 70 do 100 djece u sustavu, tu je još i seniorska ekipa koja je krenula u novu sezonu Druge lige Zapad… Pedesetogodišnja prošlost je proslavljena, a koja je budućnost kluba?

– Svaki klub ima ambiciju ići u viši rang, ali mi moramo gledati realno, vidjeti veličinu našeg bazena što se tiče djece. Danas su i financijski drukčija vremena, djeca su manje zainteresirana za sport, ali evo, imamo upisano puno djece mlađe dobi i to je ono na što smo ponosni. Nama je najveća želja vratiti djecu na sportske terene – zaključit će današnji predsjednik kluba Igor Turina.