TORINO Kada se sučele Igor Tudor i Niko Kovač, sve pršti od golova, bilo je tako kada su nosili kopačke, pa sada dok su na klupama – neumitna je poruka poslije bombastičnih 4:4 Tudorova Juventusa s Kovačevom Borussijom Dortmund. Prije četvrt stoljeća, točnije 13. rujna 2000. u Hamburgu je Juve igrao upravo 4:4 s HVS-om u skupini Lige prvaka. Tudor je dao prvi gol za goste, Kovač posljednji za HSV. Ostali strijelci domaćih bili su Antony Yeboah, Mehdi Mahdavikia i Hans Jorg-Butt, a za goste tko će drugi no Filippo Inzaghi.

Tudor i Kovač sada vode neke nove, očito nezaustavljive klince, koji su se raspucali kao da igraju u špageti vesternu. Tudorovi su već bili miševi u mišolovci iz koje su znali uteći. zamku je ismijao srpski majstor Dušan Vlahović, opet »džoker« klupe, autor »doppiette« je uz ostalo u sudačkoj nadoknadi vremena, kod 2:4 zabio u 94. minuti, a namjestio gol Kellyiju u posljednjoj, 96. minuti. Do jučer otpisan, jesenas je golgeter za Juveov napad postao »indispensabile« – nužan.

Minijatura

– Već mi je dosta ovakvih utakmica. U nogometu nikad nije gotovo, i dobro smo učinili što smo vjerovali u sebe do kraja. Dečki su dali sve od sebe protiv Borussije Dortmund, koja je stvarno jaka momčad – rekao je Igor Tudor koji je isto dao sve od sebe, u finišu kao da je jurio s igračima uz aut liniju. U bujici golova nanovo se divio minijaturi tuskog Del Piera Yildiza, nakon vratolomne pobjede 4:3 nad Interom i dalje mora uzdisati radi nepostojeće obrane. I sada je ona doživjela karambol u »prolasku kroz žuto«.

– Primamo previše golova, barem ih i puno zabijamo, ali ne možemo ovako nastaviti. Bilo je jako teško u drugom poluvremenu održati razinu energije tri dana nakon nevjerojatno teške utakmice. Imali smo veliko srce, oni koji su ušli s klupe ponovno su napravili razliku, kao i u sve četiri utakmice do sada. Borussia ima sjajne individualne talente u svim linijama, ali mi smo opasni svaki put kad napadamo. Primili smo golove prejeftino, bile su to situacije koje smo mogli izbjeći. Na kraju, individualna kvaliteta je odlučujuća u nogometu, poput gola Kenana Yildiza koji je došao niotkuda. Kad se igra svaka tri dana, a imate pet zamjena, nema igrača prvog izbora, svi su važni. Utakmice se obično odlučuju u finišu te zamjene postaju ključne. Nismo mogli više, zadovoljan sam s ovim.

Odličan posao

Inače, tih osam golova u nastavku je izjednačenje rekorda u Ligi prvaka, neslavna po Dinamo (9:2 za Bayern lani), kada su Bavarci u drugom dijelu dali šest, Modri dva gola.

– Bilo je stresno. Pohvale ekipi što je tako igrala pred zaista strastvenom publikom, što je odigrala tako dobro prvo poluvrijeme. Nismo puno stvorili u napadu, ali smo kontrolirali igru. Prije drugog poluvremena rekli smo: Moramo više ući u posljednju trećinu i imati neke udarce na gol. Dečki su odradili odličan posao. Posljednje četiri minute nisu bile dobre. To je ono što toliko boli. Ali u svakom slučaju pohvale dečkima. No, na ovoj razini ne smijete griješiti – mogao je samo uzdahnuti Niko Kovač nakon što je pobjeda odlepršala u torinsku vatrometnu noć koja će još dugo ostati temom za prepričavanje. U dugoj karijeri je slavno hrvatsko ime svjetske klase prošlo zbilja kroz šito i rešeto, ovo će mu svakako biti večer urezana u pamćenje, susret u kojem je na tako izazovnom gostovanju naizgled imao gotovinu u rukama, a onda je odjednom izgubila čak pola od ranije stečene vrijednosti i to doslovno »tik do dvanaest«. Kovač se samo mogao uvjeriti kako nogomet, kao uostalom i život, stalno piše romane nepredvidivog raspleta.