RIJEKA Odbrojavanje je završeno, podiže se zastor nad veliku priredbu, Svjetsko prvenstvo rukometaša, što danas počinje u Egiptu, a završava velikim finalom 31. siječnja.

I za ovu sportsku priredbu na najvišoj razini vrijedi ono što je, nažalost, u ova »koronavremena« postalo obavezno pravilo, a to je da će se suparnici nadmetati bez gledatelja u dvoranama, zloglasan je koronavirus jači od želje organizatora da na tribinama bude barem 20 posto popunjenih mjesta. U dugotrajnoj utrci čast »presijecanja vrpce« ima domaćin Egipat, inače domaćin Svjetskoga prvenstva daleke 1999. godine, zemlja čija se reprezentacija danas sastaje s Čileom.

Hrvatska selekcija je u svom filmu, poslovično puna motiva i velikih želja, iz aleksandrijske luke u kojoj će u skupini C igrati svoje utakmice prve faze Svjetskoga prvenstva želi zaploviti daleko nadajući se plasmanu među najbolje. Zadaća nije baš laka, tu je niz rukometnih velesila i momčadi koje poput hrvatske sanjaju lijepe snove nadajući se buđenju na pobjedničkom postolju gdje je tijesno, mjesta su samo tri, a aspiranata ima koliko voliš. Nabrajanje velikana čovjeka bi moglo daleko odvesti, kolona je (pre)dugačka, ali ipak se ističu zemlje koje su sinonim kvalitete svjetskog rukometa kroz godine ili čak desetljeća.

Kako, primjerice, preskočiti »skandinavku«, rukometnu križaljku u kojoj su branitelji naslova prošlog SP-a Danci i nova zvijezda svjetskog rukometa, Norveška, koja je s njima igrala finale prošlog SP-a. Skandinavski trokut koji izaziva strahopoštovanje sviju zatvara Švedska, zemlja koja se kroz dugu povijest naosvajala najsjajnijih odličja na svim najvećim natjecanjima.

Njemačka je, istina, na prošlom SP-u bila »tek« četvrta, ali svakako je jedna od epicentara rukometnog potresa u svijetu sa sjajnim klubovima, reprezentacijom i odličnim igračima koji rukomet igraju onako specifično, njemački. Francuska, brončana s prošle svjetske smotre, višestruki je svjetski prvak, te Španjolska, svjetski prvak 2013. godine, u tom su krugu favorita, a da ne spominjemo eventualne plutajuće mine na kojima mogu eksplodirati planovi favorita, poput, primjerice, Poljske ili Mađarske.

Sve to barem malo ilustrira zahtjevnosti ovoga prvenstva. Uz »dodatak jelima«, nevolje vezane za koronavirus, jer je itekako upitno u kakvim će sastavima momčadi istrčati i tko će koliko biti spreman i uigran.

Fenomen

Hrvatski ljubitelji sporta već godinama zadovoljno trljaju ruke što je mala država poput Hrvatske u tom visokom društvu u kojem se i nju itekako pita za mišljenje. Hrvatskoj će egipatski nastup biti već 14. Svjetsko prvenstvo, od samostalnosti nije propustila niti jednu svjetsku smotru, što je samo po sebi samo svojevrsni fenomen. Pritom je osvojila zlato (2003. godine), tri srebra (1995., 2005., 2009. godine) i broncu (2013. godine).

Godine brzo prolaze i činjenica je da je baš ta bronca iz Španjolske otprije osam godina posljednja hrvatska medalja na svjetskim prvenstvima. I to je jedan od motiva ovoj generaciji reprezentativaca kako bi nekako prekinuli post u osvajanju svjetskih medalja. Inače, po ukupnom učinku osvojenih medalja Hrvatska je na diobi sedmog mjesta zajedno s Danskom. Vodeća je Francuska, »trikolori« imaju čak šest naslova svjetskih prvaka, jedno srebro i četiri bronce.

Hrvatska je vrlo uspješna na SP-ima, što govore brojke, dosad je odigrala 111 utakmica u kojima je ostvarila 82 pobjede, četiri remija i upisala 25 poraza. Hrvatska je već 16 godina uzastopno među pet najboljih reprezentacija na svijetu te je najtrofejnija reprezentacija u povijesti hrvatskog sporta. Vrlo brzo po osnutku države stigle su prve medalje, tako i srebro 1995. godine na Svjetskom prvenstvu na Islandu, nakon čega je osvojeno zlato na Olimpijskim igrama godinu dana kasnije, a nakon tog podviga Riječana Alvara Načinovića i Valtera Matoševića velika lavina je pokrenuta 2003. godine kada su izabranici Line Červara postali svjetski prvaci u Portugalu.

Riječani Mirza Džomba, Renato Sulić i Valter Matošević su u društvu Vlade Šole, Marija Kelentrića, Petra Metličića, Ivana Balića, Blaženka Lackovića, Slavka Goluže, Tončija Valčića, Božidara Jovića, Igora Vorija, Nikše Kaleba, Vedrana Zrnića, Gorana Šprema, Denisa Špoljarića i Davora Dominikovića postali nacionalni junaci. Stvorila se rukometna euforija u Hrvatskoj, bilo zimi, kada se igraju svjetska ili europska prvenstva, bilo ljeti za vrijeme Olimpijskih igara. A tako je i danas.

Maksimalan učinak

Hrvatska na davnom Svjetskom prvenstvu u Egiptu prije više od dva desetljeća nije imala uspjeha potonuvši u svojoj skupini u Ismailiji, sada u skupini C zajedno s Japanom, Angolom i Katarom misli napraviti daleko više. Po utvrđenim pravilima tri najbolje reprezentacije iz svake skupine idu u drugu fazu natjecanja. Prvi susret, ujedno i prvi odgovor o formi i svojim mogućnostima, Hrvatska će dati 15. siječnja u 18 sati u susretu s Japanom. Dva dana kasnije u istom terminu slijedi susret s Angolom, a 19. siječnja, ponovno od 18 sati, čeka je okršaj s Katarom.

Bit će to prva svjetska smotra u proširenom izdanju. Prvi će put na svjetskome prvenstvu sudjelovati 32 reprezentacije, koje su u prvoj fazi natjecanja raspoređene u osam skupina s po četiri ekipe. U drugi krug plasirat će se tri najbolje reprezentacije iz svake skupine i pritom prenijeti bodove osvojene u međusobnim susretima. U drugom krugu formirat će se četiri skupine s po šest reprezentacija, a po dvije najbolje izborit će plasman u četvrtfinale, od kojeg će se igrati nokaut-sustavom sve do kraja prvenstva.

Červarovi rukometni »kauboji« žele maksimalan učinak u prvoj fazi natjecanja, a u drugom krugu put ih navodi na društvo iz skupine D, u kojoj su Danska, Argentina, Bahrein i Demokratska Republika Kongo.