Odjeveni u majice s njegovim likom i otisnutim riječima »ponos Bakra«, Bakrani, posebice oni najmlađi, ushićeno su mu prilazili i čestitali uz povike »Svaka čast majstore!«
RIJEKA - »Do pobjede će samo oni hrabri« stihovi su pjesme koji su jučer na Žalu ribara, okupanom kišom i s brojnim Bakranima, dočekali bakarskog paraolimpijca Zorana Talića. A da je Zoran uistinu hrabar, ali i uspješan mladi sportaš, potvrđuje i srebrna olimpijska medalja koju je osvojio u skoku u dalj na upravo završenim Paraolimpijskim igrama u Londonu.
Zoran Talić obradovao je cijelu Hrvatsku nakon što je skokom od 7,09 metara osvojio srebrnu medalju u skoku udalj u kategoriji F20 (intelektualne poteškoće). Dogodilo se to u utorak, 4. rujna na Paraolimpijskim igrama u Londonu. Datum je to koji će dvadesetdvogodišnji Zoran zasigurno zauvijek pamtiti, posebice jer je riječ o njegovim prvim Olimpijskim igrama u kojima je sudjelovao. Dan je to kad je Zoran ostvario svoj životni san. Iako se potajno nadao zlatu, bio je presretan sa srebrom te obećao i sebi i drugima kako će za četiri godine u Riju biti još bolji.
Sa svojim trenerom Antom Brkljačićem Zoran je jučer, nekoliko minuta nakon 17 sati, stigao iz Zagreba u svoj grad, svoj Bakar, u kojem je odrastao i u kojem je napravio prve sportske korake. Među prvima su ga izgrlili njegovi najbliži, majka Vesna, otac Edo, brat Zlatko i djevojka Božena, ali i brojni Bakrani, koji su konačno dočekali svog olimpijca. Odjeveni u majice s njegovim likom i otisnutim riječima »ponos Bakra«, Bakrani, posebice oni najmlađi, su mu ushićeno prilazili i čestitali uz povike »Svaka čast majstore!«, tražeći usput i autograme, a mnogi od njih izrazili su želju po prvi puta u životu dotaknuti olimpijsku medalju, koju je Zoran ponosno nosio oko vrata. Sve su to budno pratili mladići odjeveni u Gradsku stražu Bakra, a povorku ponosa do Žala ribara predvodili bakarski vatrogasci.
Suze radosnice
– Moram priznati kako nisam očekivao ovakvu predstavu. Jako sam uzbuđen i sretan, ugodno iznenađen i, iako sam dao već brojne izjave, ne znam što bih vam sada rekao. Čini mi se da mi je bilo lakše skočiti u Londonu za medalju, nego vam se sada ovdje obratiti. Hvala svima, Gradu Bakru, mojoj obitelji i prijateljima, treneru, udrugama našeg grada koji su ovo organizirali, kazao je Zoran. Govoreći o svom prvom olimpijskom nastupu, kazao je kako je imao malu tremu, posebice jer je skakao pred 80 tisuća ljudi.
Srebrnog je paraolimpijca jučer u gradskoj vijećnici primio i gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić sa suradnicima te mu tom prigodom, uz čestitke na osvojenom sportskom uspjehu uručio ček na iznos od pet tisuća kuna.
– Naš Zoran je gradu Bakru donio prvu, ali se nadamo ne i posljednju olimpijsku medalju, na što smo jako ponosni. On je svojim uspjehom pokazao kako se trud i zalaganje isplate, a ovim svojim sportskim uspjehom donio je priznanje i svojim roditeljima koji su sigurno puno u njega ulagali svih proteklih godina. Zoran je više puta bio na primanjima u ovoj našoj vijećnici, i to uvijek zbog svojih sportskih rezultata. Naime, Grad Bakar krajem svake godine okupi najuspješnije sportaše, koje tada posebno nagradi, a među njima i one koji treniraju u drugim sportskim klubovima, dajući im na taj način podršku. Hvala ti Zorane, ti si ponos našeg grada, kazao je Klarić.
– Nije to mala stvar, ipak su to Olimpijske igre. Očekivao sam uzeti zlato, za to sam se pripremao, odricao od puno toga, ali je Španjolac bio bolji. Da ne bi netko krivo shvatio, i srebro je odličan uspjeh, a ja ću se truditi na sljedećim Olimpijskim igrama za četiri godine u Riju osvojiti zlato, kazao je Zoran.
Ništa manje uzbuđeni nisu bili ni Zoranovi roditelji, majka Vesna i otac Edo. I dok je majka neuspješno pokušavala skriti suze radosti i ponosa, s puno ljubavi gledajući u svog sina, dobitnika olimpijske medalje, otac Edo s ponosom ga je grlio.
Nedostaju riječi
– Ne mogu opisati kako se osjećam, nedostaju mi riječi da izrazim svoje osjećaje. Ovo je prvi naš susret nakon 22. kolovoza kada je Zoran otišao u London, jer je upravo sada stigao iz Zagreba. Trebalo je to sve izdržati, ali eto, na kraju, trud se isplatio, kazala je Vesna Talić, koja je sa svojom obitelji prvi olimpijski nastup svoga sina pratila putem interneta u direktnom prijenosu. I otac Edo bio je presretan, jer se, s obzirom na Zoranove ozljede leđa i pete, bojao za njegov nastup, iako je nada u osvajanje medalje postojala.
– Kada sam prije tri tjedna došao po Zorana, grad je bio pust, bilo je rano ujutro, spremali smo se za London. Tada sam već skoro bio siguran da će Zoran osvojiti medalju, ne znam zašto, ali je tako. Međutim, ovo što danas vidim, ovo što ste vi pripremili vašem i našem Zoranu, to nisam mogao pretpostaviti. Drago mi je da se to dogodilo, posebno radi njega. Tri godine sam s njim, i moram reći da imate krasnog sportaša i čovjeka, koji je svega ovoga vrijedan, kazao je Zoranov trener Ante Brkljačić.
Upravo s transparentima »Zorane – ti si ponos našeg grada«, pjesmom »Do pobjede«, uz šampanjac i rakete Bakrani su ispratili svoga olimpijca dogovorivši s njim susret za četiri godine na istom mjestu, sa zlatnim sjajem oko vrata.
