RIJEKA Nogometaši Rijeke poraženi su u prvoj utakmici 2. pretkola Konferencijske lige od Djurgardena (1:2), gosti su se pokazali kao u ovom trenutku bolja momčad, no nade Bijelih još nisu ugašene. Momčad Dragana Tadića ima se pravo nadati i vjerovati, ali za svojevrsnu mini senzaciju u Stockholmu morat će se puno toga poklopiti.

Daleko bolja igra Bijelih u svim segmentima, raspoloženiji napad, sigurnija obrana i nešto slabiji dan Šveđana. Dakako, trebat će izdržati i pritisak s tribina Tele2 Arene, posebno mladi igrači koji bi, s obzirom na viđeno u završnici prve utakmice, možda mogli biti i Tadićevo »tajno oružje«. No, bit će zanimljivo kako će se razvijati sama utakmica i kako će struka Bijelih reagirati u novonastaloj situaciji kad dalje vodi samo – pobjeda. I to ona od dva gola razlike ili s ruleta jedanaesteraca.

Do tada ostaju analize i seciranje prve utakmice u kojoj puno toga nije štimalo, a ono najbolje viđeno je u posljednjih petnaestak minuta kad se igrao uglavnom na polovini gostiju. Rijeka je utakmicu započela u sustavu s tri stopera i neočekivano sa Smolčićem na lijevoj strani, Pavlovićem kao središnjim i Krešićem lijevim braničem. Povela je nakon sretno odbijene lopte (Ekdal – Eriksson), ali treba pohvaliti odličnu reakciju, pravovremenost i hladnokrvnost kapetana Vučkića čija su dva lažnjaka i završni udarac bili malo remek-djelo. No, tada su nastupili problemi koji su se mogli i očekivati.

Asoro i Smolčić

Brzonogi Asoro na desnom krilu stvarao je i previše problema Smolčiću i kako se kasnije pokazalo, Rijeka je oba gola primila s desne strane. Posebno su situacijski zanimljiva oba primljena pogotka.

Kod prvog sve se dogodilo u tri poteza. Edvardsen je pobjegao Smolčiću, a Findell poentirao kraj Krešića na petercu iz drugog plana. Školska akcija, ali opet jeftino primljen pogodak. A u začetku same akcije čak osam igrača Rijeke bilo je iza lopte.

Drugi gol stigao je iz praktički četiriju poteza, iz prve odigranih lopti, a ključna su bila dva dodavanja. Findell je jednim potezom izbacio iz igre čak četiri igrača, a još veća majstorija bila je lopta Asora između Smolčića i Pavlovića (iza leđa) uz rutinsku, matnu reakciju Edvardsena. Kod oba gola reakcije uže obrane bile su loše ili ih praktički nije niti bilo.

Vrančić i Halilović

No, to nije bio problem samo trojice braniča, Bijeli su gubili bitku i na sredini terena te ostavljali obranu na širokom prostoru, posebno kod drugog gola, što je i najveća opasnost za ipak sporohodne riječke igrače u odnosu na Asora i Edvardsena. I dok se Selahi silno trudio u vezi, imao je slabu podršku Alvareza, a još slabiju Vrančića. Riječ je o igraču od kojeg se ipak puno više očekivalo, a kojeg je Tadić u pravilu prisiljen vaditi iz igre.

Riječki bokovi (Ampem, Vukčević) bili su ipak nešto bolji dio riječke priče. No, protiv sustava 4-3-3 Tadić će morati pronaći barem dvojicu raspoloženih igrača u vezi koji bi mogli parirati Erikssonu, Schulleru i Findellu, koji »pucaju« od samopouzdanja. I tako donose mirnoći igri disciplinirane zadnje linije (Bengtsson-Ekdal-Hien-Johansson) koja je samo jednom spletom okolnosti teško pogriješila. I nosi trenutno epitet najbolje obrane švedske lige.

U takvom odnosu snaga Bijeli jednostavno nisu imali prigodu dolaziti u završnicu s puno igrača, a kamoli stvarati višak.

O napadu ne treba previše trošiti riječi, Obregon je bio potpuno odsječen i limitiran, Vučkić i Vrančić nisu dolazili do izražaja u proigravanjima, s krila je tek Vukčević ubačajima pokušao više isprovocirati neku situaciju nego što se stvarno mogao ugroziti gol Djurgardena. Ulazak Bušnje i Hodže donio je mladenačku energiju i bržu igru, ali i promjenu rasporeda, dok su Halilovićevi ubačaji bili bez prave adrese i poprilično već predvidljivi i lak plijen za visoke braniče.

Rijeka nasušno treba gol-igrača za kojim je Tadić zavapio još početkom slovenskih priprema i još ga ima mogućnost angažirati do kraja kolovoza. Dojam je da osovina Obregon – Vučkić u ovom trenutku nije ta koja, poglavito protiv momčadi kao što je Djurgarden, može zamijeniti onu Drmić – Murić. No, tko zna, možda se i tu dogodi za riječke navijače ugodno iznenađenje u Stockholmu…