RIJEKA Veliko je pitanje hoće li Rijeka sljedeće nedjelje Jadranski derbi na Rujevici dočekati onako kako je ušla u utakmicu protiv posljednjeplasirane momčadi prvenstva. Kao lider SuperSport HNL-a.

Rijeka je kiksala, Rijeka je bila nedorečena, u prvom poluvremenu i lagano ‘ispuhana’. Nekako u leru, bez one silne ‘đalovićevske’ energije koja ju je krasila u prethodna 24 kola.

I da stvar bude gora, nestalo je i one granitnosti riječkog zida, zaštitnog znaka riječke obrane i cijele momčadi. Šibeniku je kod 1:0 darovan gol. Kad je Fruk već u 16. minuti zabio za vodstvo svi su bili uvjereni kako je Šibenik već pao i slijedi formalnost punjenja gostujuće mreže.

Ispalo je da se Rujevicom, u neveselu riječku nogometnu večer, orila šibenska pjesma.

Radomir Đalović je po tri ‘unaprijed upisana’ boda krenuo bez Škorića i Oreča koji su još u procesu oporavka od ozljeda, a Duje Čop je, kako smo i najavili, bio u zapisniku, ali za početak – na klupi.

Bivši napadač Rijeke, a danas trener Šibenika, Rajko Vidović, na Rujevicu je poslao očekivano defenzivnu postavu, s tri stopera i petoricom u vezi te napadačkim tandemom Santini-Kulušić.

Rijeka baš i nije krenula onako goropadno, s eksplozijom energije koju je najavio Đalović, ali od prve je sekunde bila momčad koja ima loptu u svojim nogama i polako ‘plete mrežu’ igrajući oko šibenske zone kao u rukometnom napadu.

Pa je očekivano najprije sijevnulo pred gostujućim vratima. U 9. minuti Toni Fruk je s 18 metara lansirao ‘žabicu’ u donji desni kut, Filipović odbio u korner, a iz kornera se rodila prva šansa za Radeljića koji je glavom zdesna, s 5-6 metara pucao u naručje šibenskom vrataru.

Ono što su svi (osim desetak ‘Funcuta’ na jugu i ostatka šibenske ekspedicije) priželjkivali bio je: rani gol u Filipovićevoj mreži. Priželjkivali i dobili. Nakon nepunih 16 minuta… Egzekucijom (naravno!) – Tonija Fruka.

Nais Djouahra je ubacio iz kuta, dvometraš Radeljić u gužvi glavom prenio loptu na drugu vratnicu, a Fruk s dva-tri metra ‘kleknuo’ pa vrhom kopačke ugurao loptu u mrežu Ivana Filipovića za – 1:0. Bio je to osmi ovosezonski pogodak Tonija Fruka, najboljeg strijelca i asistenta Bijelih (8 +8) i – prva asistencija BiH reprezentativca Stjepana Radeljića.

No Šibenik nije kleknuo i pustio da po njemu udaraju valovi riječkih napada. Posljednjeplasirana momčad lige je nakon nešto više od pola sata zaprijetila dobroj, ali ne baš totalno dominantnoj i impresivnoj Rijeci koja goste nije stavila pod neizdrživ pritisak pa je u 32. minuti drugi riječki BiH reprezentativac, vratar i kapetan Martin Zlomislić, jedva ispod grede izvadio loptu koju je tamo lansirao Lovre Kulušić.

To upozorenje Rijeka nije shvatila ni približno ozbiljno ozbiljno koliko je trebala i u 39. minuti si dopustila nedopustivo: da ju iz kontre matira protivnički ‘sidrun’.

Dubinska lopta Šime Gržana, Ivan Santini zdesna ulazi u riječki ‘kazneni’ i rutinom 35-godišnjaka loptu lagano provlači kroz noge Zlomisliću. Santini nije slavio svjestan da je situacija bila rubna, ali nakon tihe provjere u VAR sobi pala je brza presuda: sve je čisto, gol vrijedi i priča se vratila na početak – 1:1!

Kiks, pad koncentracije Đalovićeve momčadi koja od početka nije izgledala onako ‘našpanana’ i gromovita kakvu smo je navikli gledati. Protok lopte išao je u ‘slow-motionu’, a kad se takva reakcija dogodila i u obrani: Rijeka je sama vratila Šibenik ‘u život’.

Pogreška kakvu si lider prvenstva i pretendent na titulu ne smije dozvoliti ni na treningu! Na poluvrijeme se otišlo s tih 1:1, još uvijek bez zvižduka s tribina, ali – s tišinom Rujevici. Nijemo razočaranje 5.348 gledatelja.

U nastavak se ušlo bez promjena. Đalović je vjerovao da je tijekom 15-ak minuta odmora uspio ‘dignuti’ istih onih 11 koje je odabrao od prve minute, a Vidović… Nije imao nijedan razlog za bilo kakvu promjenu. Bod na Kvarneru šibenskom je davljeniku bio ‘puna šaka brade’.

No krenulo je vezanim neforsiranim riječkim pogreškama u elementarnim dodavanjima i ispadanjima u obrani pa su došli i prvi zvižduci za koje se ne može reći da su bili nezasluženi.

Lopta je išla presporo (i nerijetko na krivu adresu), obrana je djelovala lelujavo, a Rijeka nekako ispuhano. Blijeda kopija momčadi koja je protivnike lomila tempom i granitnom obranom.

Armada je odmah na zvižduke nalijepila žestoku podršku, navijanje koje je prihvatio cijeli stadion, Gojak u 53. minuti promašio zicer na dodavanje Djouahre, a Đalović već u 54. minuti napravio dvostruku zamjenu…

Gojak i Bogojević van, a unutra – Menalo i Čop. Dvojica napadača umjesto ‘beka’ i veznjaka. Jasna poruka, momčadi i navijačima. Idemo po tu pobjedu!

Čop je nakon pet minuta ušao u 100%-nu šansu pa glavom s pet metara pucao – u Filipovića! Ali momčad je živnula, s Menalom na ‘beku’ i Čopom u špici dobila kakav-takav impuls s klupe, barem prema naprijed počela djelovati ozbiljnije i energičnije ako već ne i konkretno opasnije po šibenska vrata.

Dominiralo se u posjedu no u duelima i osvajanjem ‘ničijih’ lopti dominirao je Šibenik, sve stisnutiji u svoj šesnaesterac.

Duje Čop je u svoju drugu prigodu u 15 minuta ušao u 70. minuti, ali fenomenalni poluvolej nakon kornera otišao je koji centimetar pored desne Filipovićeve vratnice. Uz zvuk uzdaha i kadrove čupanja kose na tribinama.

Armada je sve glasnije i žešće udarala navijački ritam dajući sve od sebe da tu energiju, želju i samopouzdanje prenese na svoje ljubimce koji su na travnjaku očajnički tražili taj drugi, pobjednički gol.

Obrana na centru, Rijeka na totalni prednji pogon. Maksimalni rizik koji su morali preuzeti i za koji su si – sami krivi jer nakon 1:0 nisu drugim golom ‘ubili’ utakmicu nego ‘fenjerašu’ dali bocu s kisikom onim (svaka čast Gržanu i Santiniju) poklonjenim golom u 39. minuti.

U 79. minuti dvije velike šanse i to: po jedna na svakoj strani! Najprije Djouahra zdesna ubacuje nisku loptu na drugu vratnicu, Petrovič se baca i puca glavom, ali ne uspijeva dovoljno skrenuti loptu da prevari Filipovića. Odmah ide šibenska kontra, Božić bježi po desnoj strani, zdesna (gotovo sam) udara prema Zlomisliću koji sjajnom reakcijom riječki brod spašava od totalnog torpediranja.

Đalović u 82. minuti umjesto Selahija i Jankovića na teren šalje Rukavinu i Dogana. Sve što ‘u opisu radnog mjesta’ ima i najmanji napadački prizvuk našlo se na travnjaku u riječkom dresu. Očajnički pokušaj spašavanja stvari u smiraju utakmice koja se morala dobiti.

A pomoći je pokušao i Iker Pozo (svojedobno potpisao za Rijeku pa su mu odmah pukli križni ligamenti i nikad nije zaigrao za Bijele) koji je u 86. minuti dobio drugi žuti pa automatski crveni karton i time Rijeci darovao igrača više u samoj završnici.

Minutu kasnije s 15 metara puca Rukavina, zamalo pored gola. A umjesto braniča Devetka za Rijeku ulazi ‘krilo’, tinejdžer Šimun Butić.

U totalni očaj tribine je u sudačkoj nadoknadi bacio Gabriel Rukavina koji je prodao tunel svom čuvaru, otvorio si zicer, šut s 15 metara pa od cijelog širokog gola unutarnjom felšom pogodio: prsa Ivana Filipovića!

Nije bilo pomoći, samo četiri minute nadoknade brzo su prošle. Rijeka – Šibenik 1:1, prosuti bodovi.

Armada je po isteku 94. minute skandirala ‘Izlazite na balkone, pozdravite šampione’. Još “samo” da i momčad vrati taj šampionski gard pa se snovi možda ostvare.

Danas nije bilo slavlja zbog još jednog trokoraka prema naslovu nego – razočaranje zbog (bespotrebno) prosutih bodova.

Moja Rijeko, tako se – ne ide po naslov!