Thomas Muster, Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić, Petr Korda, Cedric Pioline, Goran Prpić i Boba Živojinović samo su neki od teniskih legendi, koji su u proteklih pedeset godina nastupali na Istarskoj rivijeri.

Na listu pobjednika, barem u konkurenciji parova, upisalo je jedno poznato tenisko prezime. Tsitsipas. Stefanos je peti igrač svijeta, lani finalist Roland Garrosa, ali bodove po Istri u prethodna tri tjedna lovio je njegov dvije godine mlađi brat Petrus, koji je uspješniji u parovima.

Osvojio je Rovinj sa sunarodnjakom Aristotelisom Thanosom, a jučer i Opatiju sa Zvonimirom Babićem. U Opatiji je upisao i jedinu pobjedu u pojedinačnoj konkurenciji, a sve pod budnim okom oca Apostolosa, koji se inače brine o velikoj karijeri najstarijega sina.

Tsitsipasi su teniska obitelj. Apostolosova supruga Julia Apostoli je bivša profesionalna tenisačica, kći pokojnog ruskog nogometnog reprezentativca Sergeja Salnikova. Upoznali su se u Ateni i vjenčali.

Danas imaju četvero djece i svi su u tenisu. Apostolos se brine o karijeri svojeg sina, ali posljednje tjedne je uz Petrusa.

– Kako god, uvijek je u pitanju tenis, za mene prirodno mjesto. Ova tri tjedna sam u Hrvatskoj, uz Petrusa, koji igra ove prekrasne turnire na početku zemljanog dijela sezone. Istra je za mene ugodno, fantastično iznenađenje.

U centru Europe smo, na Mediteranu. Imamo prekrasno vrijeme, puno terena, puno prekrasnih mjesta. Mnogo sam putovao u životu, ali ovo je možda najblagoslovljenije mjesto na planetu – kaže Apostolos Tsitsipas.

Nije mu to prvi dolazak u Hrvatsku, bio je sa suprugom prije 26-27 godina, kada još nije bilo djece. Bili su u Dubrovniku, obišli Split.

– Dugo smo zajedno, trideset godina. Bili smo na teniskom odmoru, pripremali smo se za turnire. Kasnije smo bili u Splitu i igrali na WTA turniru u Bolu. Ne znam igra
li se još tamo turnir…

Nije ga dugo bilo, ali se vratio… Zato Istarska rivijeta traje pola stoljeća.

– Istra me jako iznenadila, ona je za Hrvatsku centar tenisa. Ima puno terena, uvjeti su sjajni. Razina tenisa je visoka. Futuresi nisu najviša razina turnira, ali razina tenisa je sjajna.

Operacija lakta

Apostolos nije otišao u SAD sa Stefanosom, umjesto Indian Wellsa i Miamija došao je na tunire u Rovinj, Poreč i Opatiju.

– I dalje sam u njegovoj ekipi, za dva tjedna smo opet zajedno, na startu zemljanog dijela sezone. Odlučio sam da ne idem u SAD, želio sam mu dati malo prostora. U posljednje vrijeme želi naći neki svoj put, sam odlučivati u tenisu.

Želi pokušati nešto malo drugačije, neki drugi pogled. Sada je s Thomasom Enqvistom. Znaju se s Laver Cupa, surađuju već tri godine. Pokušat će neke stvari raditi zajedno, vidjeti kako to ide. Nadam se da hoće.

Naime, nikad nije lako prilagoditi se. Kod igrača na ovoj razini potrebno je vrijeme za svaku promjenu. Razgovarao sam s njim i ovih dana, rekao mu da si samo da malo vremena i sve će biti u redu.

Stefanosu su 23 godine i već u karijeri ima finale Grand Slam turnira, u kojem je Novaku Đokoviću imao 2:0 u setovima, pobjedu na ATP Finalu 2019. s 21 godinom i Masters 1000 trofej iz Monte Carla lani.

– Zadovoljan sam njegovom karijerom, naravno. Vrlo rano je dohvatio visove, s 19 je bio top 10, igrao polufinale Grand Slam turnira. Nažalost, prije tri godine ozlijedio je lakat. To je bilo nešto neočekivano i na neki način prekretnica.

On je želio više, a što je više radio, više je boljelo. Sve to odrazilo se na njegove izvedbe na teniskom terenu. Uspjeli smo donekle držati pod kontrolom, ali u rujnu prošle godine odlučili smo da se na operativni zahvat.

Sada je sve u redu, ali trebat će mu malo vremena, mjesec ili dva, da bi došao na sto posto. Sada je možda na 90 posto. Jako smo sretni što je to učinjeno, još je jako mlad i puno je teniskih godina koje su pred njim.

Uz sjajne izvedbe na teniskom terenu, Stefanos je vrlo otvoren i omiljen na društvenim mrežama. Puno je ljudi koji ga obožavaju.

– Svi ti igrači s vrha ostvarili su velike stvari i to im je uspjelo uz pomoć ekipe koja je uz njih, uz pomoć obitelji i prijatelja, te velike pomoći navijača. Ljubav navijača je osnovna za ostvarenje ciljeva i karijera u tenisu. Sretan sam što navijači vole Stefanosa.

On je iskrena osoba, autentičan je i to je vrlo važno. Vole ga zato što je ono što je. Voli govoriti o istini, iskren je. Iako mediji žele pokazati živote najvećih zvijezda, to čine i sami igrači kroz društvene mreže, ali svejedno je danas teško znati kakav je život profesionalnog tenisača. Stefanos je autentičan, nije mu teško dijeliti trenutke svojeg života, svoje obitelji.

Piše blogove, sviđa mu se kinematografija, voli puno stvari, čak i previše.

Kao dijete tenisača, Stefanosova sudina bila je određena. Malo turističko mjesto Vouliagmeni, gdje su mu roditelji radili kao teniski treneri za turiste, poznato i po vaterpolskom klubu, bilo je mjesto susreta Stefanosa i teniskih loptica.

– Odrastao je u vrlo malom mjestu u Grčkoj. Odlučili smo investirati u njega, ali ne znam može li se to tako reći jer baš nije bilo puno novca, a trebalo se pobrinuti i za ostatak obitelji. Uložili smo svoje duše, naš trud i u tome smo bili iskreni.

Nikad nismo sumnjali. Nismo imali plan B, samo plan A. Za Stefanosa je to bila odgovornost, s 13 godina na ramenima je nosio sve. U svemu tome pronašao je put kako uživati u životu. Uspješan je.

Sada ima drugi stres, sada svi imaju velika očekivanja. Mislim da je već puno učinio. Treba stati na stranu i više uživati. To mu govorim svaki dan. Igraš sjajan tenis i uživaj. Jer ako vidiš tenis kao težak posao, u jednom trenutku ćeš izgoriti.

Ponekad ni vi nemate volju svaki dan otići na posao. Treba uživati u svojoj igri, sa svojom ekipom, sa svojim uspjesima i promašaja. Kada izgubiš, ne smiješ to shvaćati kao poraz, to je životna lekcija. Samo uči…

U tenisu svakog tjedna imamo turnire, a samo jedan pobjeđuje, bez obzira na to imaš li 32, 64 ili 128 igrača u ždrijebu. Ako tako shvatiš ovu igru, kao učenje, tada možeš ostvariti svoje ciljeve.

Najvažnije je igrati dobar tenis i ako to činiš stalno, rezultati će doći. U tenisu nema vremena, kao što ga nema u meču. Možeš igrati sat i pol, a možeš i pet. Isto je kad si na putu, na Touru. Treba se samo okružiti dobrim ljudima, s kojima se razumiješ, jer komunikacija je važna u razvoju igrača.

Enqvistovo ljeto

Šveđanina Thomasa Enqvista, novog trenera u ekipi Stefanosa Tsitsipasa, hrvatski ljubitelji tenisa pamte od ljeta 1995. godine, kada je s Goranom Ivaniševićem igrao na četiri uzastopna turnira na betonu, u Montrealu, Los Angelesu, Cincinnatiju i Indianapolisu.

I četiri puta pobijedio! Kružila je šala o tome što Enqvist kaže kada čuje da mora igrati s Ivaniševićem:

»Ću lahko«. Enqvist treba donijeti Stefanosu jednu novu perspektivu. No, očeva uloga time se neće promijeniti.

– Ako je kemija ljudi koji rade zajedno dobra, tada se mogu ostvariti velike stvari. Tenis nije individualni sport, već ekipni. Nužni su ti ljudi oko tebe.

Apostolos ima još dva sina, 21-godišnjeg Petrosa i 16-godišnjeg Pavlosa, te kći Elisavetu, koja je najmlađa. Sva djeca igraju tenis.

– Petros ima već nekog iskustva na ITF Touru. Imao je nekoliko ozljeda, posljednju na početku sezone, igrajući na ATP kupu za Grčku. Bio je u sjajnoj formi, ali ozljeda ga je držala tri mjeseca izvan terena.

Sada je bolje i turniri Istarske rivijere su mu prvi poslije ozljede. Vratio se u Davis Cup, dobio oba meča. Dobar je u parovima, u njima ima bolje rezultate i blizu je 200 najboljih na ATP ljestvici.

Singl je trenutačno razvojni proces, treba biti spreman u svim aspektima igre. Zna igrati, jer ako si dobar u parovima, znači da imaš sve udarce. Petrosu govorim da mora te osnove dignuti na višu razinu.

Pavlos je tek počeo igrati prve juniorske ITF turnire. Trenira u Mouratoglouovoj akademiji blizu Nice. Visok je 195 centimetara, brzo je narastao i sada se bori s koordinacijom. Dobar je, sviđa mi se način na koji igra.

Ima jednoručni bekend, baš kao Stefanos i Petrus. Voli napadati, nema kod njega dugih izmjena. No, ne želim ih pritiskati, njihova je odluka žele li postati profesionalni igrači, biti sretni kroz tenis ili nešto drugo.

Puno je stvari oko tenisa koje te mogu usrećiti. Možeš biti menadžer, trener, možeš imati akademiju. Sada je puno stvari koje možeš raditi u tenisu, možeš pisati o putovanjima poput Stefanosa. Ljudi to vole.

I ATP je na svom portalu objavio neke njegove priče. Nije uvijek najvažnije biti broj jedan na svijetu i napraviti lude rezultate. Tenis je način života, prekrasan način života. Siguran sam da postoji puno prigoda u svijetu tenisa.

Posao i strast

»Tenis me naučio puno stvari u životu. Doživio sam stvari koje inače ne bih doživio da se ne bavim sportom koji volim. Tenis mi je omogućio da vidim nova mjesta, upoznam nove ljude, otkrijem kulture… Svoj hobi iz djetinjstva uspio sam pretvoriti u svoju profesiju. To je već bilo nevjerojatno!

Naučio me disciplini, samosvijesti, ponašanju, moralu, poštovanju, sportskom duhu i donošenju odluka. Posjedujem sve u ovoj igri s kojom sam rastao, učio i većinu vremena podbacio. Tenis predstavlja mene i sve što imam. Tenis će uvijek biti moj posao i moja strast. Tenis je moj život!«, napisao je Stefanos Tsitsipas u biografiji na svojoj internetskoj stranici. Tatin sin…

Rat ubija naše duše

Ovaj vaš kraj treba sačuvati, držati što dalje od ovog rata, koji treba zaustaviti. Ne znam kako, ali treba pronaći rješenje. Kroz Ujedinjene narode ili nekako drugačije.

Ovaj rat ne ubija samo čovječanstvo, ubija naše duše. Ubijamo povijest. Trebamo imati čiste duše, biti jedni uz druge. To je jako važno za čovječanstvo. Ako to nemaš, ne znam možemo li uživati ovaj život – kaže Apostolos Tsitsipas.