Od Dražana Jerkovića, prije 26 godina na Kantridi (Rumunjska 2:0), do Ante Čačića večeras na Rujevici. Šest godina nakon Jerkovića Miroslav Blažević vodio je vatrene na prvo veliko natjecanje, Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. godine. Čačić nastavlja tamo gdje je stao Slaven Bilić u Gdanjsku protiv Španjolske. Ali Ćirina francuska svjetska brončana letvica je visoko postavljena. Prokleto visoko! Ova generacija Luke Modrića želi napraviti više od Bobanove ekipe. Ćirinih komandosa koje je zaustavio Thuram. Nikad prije ni poslije nije zabio gol…

Izaći iz »brončane sjene«, kako reče Čačić. A najsretniji bi bio – Zvonimir Boban. Hrvatska želi još jednom poludjeti. Bez obzira na »jadne štakore« koji pozivaju na bojkot… Hrvatska je na nogama.

Hrvatska će večeras igrati dvanaesti puta na riječkoj travi. Počelo je s Rumunjskom, nastavljeno je s Poljskom, Iranom, Austrijom, Slovačkom (dvaput), Moldavijom, Katarom, Latvijom, a jedini remi upisan je protiv Bugarske. Deset pobjeda. Večeras još jedna uz dobru zabavu začinjenu golovima. Za samopouzdanje i sretan put hrvatskoj vrsti. Mnogi su mišljenja da nikada bolju nismo imali… Vrijeme će pokazati.

Sigurno je samo jedno. Naši su pokorili Europu (Modrić), uzelu krunu najnogometnijoj zemlji na svijetu, Španjolskoj (Rakitić), jahali zebru dvostruke krune calcia (Mandžukić), uzeli ukrajinski Kup (22. Srnin trofej)… Hrvati u naslovnim ulogama u velikim klubovima. Gladni uspjeha u reprezentaciji, željni vratiti dug domovini, razveseliti navijače. Reprezentacija je posebna priča. Emocija. Hrvatima, kao i svima ostalima. Da nema takvih natjecanja, europskih i svjetskih prvenstava, nogomet bi bio zarobljen u prokletstvu – novca. Reprezentacije su nogomet s – dušom.

Hrvatska prvi put gostuje na Rujevici. Mali stadion, bombonijera. Za očekivati je da će biti pun kao oko, u vedrim tonovima i dobrom raspoloženju na tribinama. Obiteljska predstava s igračima koji su pisali povijest europskog kupskog nogometa.

Zapljeskati Luki Modriću! Madridske je kraljeve Zinedina Zidanea doveo do trijumfa. U milanskoj Scali nogometa. Pozdraviti Ivana Vargića koji nakon Eura odlazi u rimski Lazijo. Istrčat će Andrej Kramarić, za sva vremena u riječkim srcima. Ušao je golovima, onim europskim. Svaki malo umjetničko djelo za sebe.

Čačić zna što očekuje od ove i ovakve utakmice. Prijateljski susreti nemaju naboja, ali ovo zaista može biti dobra zabava. Isplati se doći, vidjeti, uživati… Imena naših reprezentativaca to zaslužuju na ispraćaju. Jamče poteze za pamćenje, ako ništa drugo.