Lovro Šipek i Filip Klarić na vrhu postolja u Mersinu
Titula prvaka svijeta? Nema boljeg osjećaja od toga. Prva je uvijek prva, ali obrana je još slađa - rekao je Lovro Šipek
povezane vijesti
RIJEKA Oni su zlatni dečki. Prošle godine osvojili su zlatnu medalju u disciplini par klasično u konkurenciji mlađih seniora na Svjetskom prvenstvu u Portoriku, prošlog tjedna to su ponovili u turskom Mersinu. Filip Klarić i Lovro Šipek, 21-godišnjaci rođeni u razmaku od mjesec dana, osvojili su jedinu medalju među mlađim seniorima, ali zato su juniori sve nadoknadili zlatom Ivana Rajačića Muže u bližanju i izbijanju u krug, trima srebrima i broncom. Adrian Šipek i Ivano Rajačić Muža su viceprvaci svijeta u štafetnom izbijanju i paru klasično, Luka Dorić u preciznom izbijanju, dok je broncu osvojio Adrian Šipek u brzinskom izbijanju.
Emocije su se stišale, odmorilo se nakon dočeka, koji je počeo u Zagrebu, nastavio se u Gornjem Kraju, a završio, već po tradiciji, u Jadranovu. Trajalo je negdje do malo prije ponoći, ali samo zato što su rano stigli u Jadranovo. Inače bi trajalo do jutra… Klarić i Šipek su prvi koji su obranili mlađeseniorsku krunu u ovoj disciplini, a to je bio dovoljan razlog za slavlje.
– Odličan je osjećaj obraniti svjetsku titulu i pošteno smo je proslavili. U Jadranovu se sve češće i češće slavi… – kaže Filip Klarić, mladić iz Drivenika.
Adrian Rajačić Muža i Adrian Šipek
Klupska kućica Boćarskog kluba Sveti Jakov – Jadranovo, čiji su članovi svjetski prvaci, mjesto je okupljanja i slavlja, šteta je jedino što jogi uz nju nemaju krov.
– Samo nam to nedostaje, sve drugo je savršeno.
Za Klarićev ulazak u boćanje »kriv« je otac Damir.
– Tata još igra za Drivenik. Boćarski tereni su u centru, blizu naše kuće. Kao mali sam često išao gledati i tako je sve počelo. Četiri su vanjska joga, kao u Jadranovu, bilo bi lijepo kada bi i oni dobili krov, kao i oni u Jadranovu. Priča se o tome, ali dok se ne počne raditi, ne vjerujem ničemu.
Ocjena pet
Do tada će se morati snalaziti, trenirati na Podvežici ili u Hrastenici, možda u Gornjem Kraju i čekati ljepše vrijeme da bi mogli vježbati u Jadranovu ili u Driveniku. Zato ovih šest odličja ima još veću vrijednost.
– Žao nam je što nismo osvojili medalju u štafeti, tu smo očekivali da ćemo se popeti barem na postolje. Naime, na treninzima ili u pripremama nismo se spuštali ispod 50 pogodaka. Dogodio nam se malo lošiji dan. Možda je u pitanju trema, dok je protivnik bio na pravoj razini. Mene je dosta pogodilo što smo ispali u četvrtfinalu i nismo došli do odličja. No, na kraju je stigla zlatna utjeha. Čim se osvoji medalja, odmah je sve dobro… Za nastup u Turskoj dao bih nam ocjenu pet jer čim se osvajaju medalje, to je za najvišu ocjenu. Ne mogu reći da smo očekivali neki broj medalja, ali neka odličja su se očekivala. Mi u štafeti, Žarko Jerčinović u preciznom izbijanju. Za ulazak u medalje izgubili smo za jednu boću.
Od Bakarca do Gornjeg KrajaSvih šest reprezentativaca koji su nastupili u Mersinu su iz PGŽ-a, žive u rasponu od Bakarca do Gornjeg Kraja. – Ima puno dobrih igrača i iz drugih županija, ali ove godine se tako posložilo da smo nas šest iz PGŽ-a bili najbolji i tako su izbornici odlučili. Žao mi je jedino što Žarko Jerčinović nije uspio doći do odličja. Odigrao je odlično prvenstvo, ali nastupio je u disciplini u kojoj treba imati dosta sreće, a on je nije imao. Radio je vrhunske rezultate, a onda je naletio na Peruanca, koji je napravio najbolji rezultat četvrtfinala, dok je Žarko imao drugi rezultat – kaže Lovro Šipek. |
Svjetski prvaci nose, baš kao što je to slučaj i u biciklizmu, bijele majice s duginim bojama. Filip sada ima dvije…
– Prva majica je uokvirena i nalazi se na zidu jer je – prva. Tek treba vidjeti što ćemo s drugom. Kada su u pitanju titule, svaka ima svoju priču i sve su drage. Prva je uvijek draga jer je prva, a druga je posebna jer je titula obranjena i ima svoju čar. Ne znam koju bih izabrao, ali obje su mi jako drage.
Filip i Lovro će se još dvije godine natjecati u konkurenciji mlađih seniora, što znači da mogu složiti poker titula. Eto izazova. Žarko Jerčinović je još tri godine mlađu junior…
– Možemo napraviti spektakularan niz ako nastavimo igrati. No, ne sumnjam u to, nastavit ću trenirati, ali bit će što bude. Bilo bi jako lijepo zaigrati i u seniorskoj reprezentaciji, to bi bio uspjeh. Cilj je jednog dana biti seniorski prvak…
Lovro je zadužen za valjanje, Filip za izbijanje. U tom paru nema glavnog.
– Jedan drugoga podupiremo, puna je podrška kod svake boće. Čak i ako se neke stvari ne realiziraju, uvijek ostaje sljedeća boća. I svaka je bitna. Velika smo podrška jedan drugome. Izbijanje? Treniramo sve discipline i uhvati se ruka za izbijanje. Lovro je isto vrhunski u izbijanju, ali tako smo posloženi u paru. No, da je situacija obrnuta, bilo bi jednako dobro.
Sa Svetim Jakovom su prošle sezone igrali polufinale domaće Super lige, koristilo je što su zajedno igrali par.
– Svaka je utakmica bitna, sve je to skupljanje iskustva, pogotovo u teškim utakmicama. Razlika je igrati sa seniorima ili s mlađim senirima, kao sada u Mersinu. Naime, kod seniora se osjeti to iskustvo. I kada ne igraju najbolje, nađu način kako to ispraviti. Nama to nedostaje, radimo pogreške.
Milićević
Filip je student treće godine na preddiplomskom studiju Elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu.
– Ne mislim ići na brod, već bih ostao na kopnu. Nisam još odlučio hoću li nastaviti diplomski studij. Cilj je najprije riješiti ove tri godine.
U ponedjeljak je dobio neplanirani dan odmora jer su predavanja otkazana.
– Dobro nam je došlo jer su iza nas bila četiri naporna dana na jogu plus putovanje. Stvarno je bilo naporno. Uzmimo za primjer Lovru. Jedno jutro morao se probuduti u šest sati, a igrao je do ponoći. Nije se vraćao u hotel, nego je cijeli dan bio na terenima. To je naporno i da ne igraš, već sjediš i gledaš utakmice.
Izbornik juniorske reprezentacije je Marino Milićević pa rezultati njegovih izabranika nisu slučajni.
– Stvarno nam je puno značilo što je s nama. On je iskusan, na terenu vidi stvari jer je bio u svakakvim situacijama na velikim natjecanjima. Stvarno je bilo odlično, ali to vrijedi i za našeg izbornika Tomislava Kolobarića, koji je vrhunski igrač i puno je toga prošao. Vidi se to iskustvo s terena. Njih dvojica bili su sjajna pomoć.
Hrastenica domaći terenEkipa Svetog Jakova – Jadranovo promijenila je domaći teren, sada domaće utakmice igra u Hrastenici umjesto na Podvežici. – Na Hrastenici imamo dva treninga tjedno plus utakmice, što smo imali i na Podvežici. Cilj nam je, kao i prošle sezone, ući među prve četiri ekipe i polufinale doigravanja. Prvi je cilj ostanak, a poslije ćemo vidjeti – kaže Klarić. |
S tim se slaže i Lovro Šipek.
– Marinova nazočnost je svima puno značila. Zna što treba reći, objasniti, smiriti nas. Puno je pomogao i nama i svojim U-18 dečkima. Prava je to pozicija za njega.
Lovro je po povratku dobio dva slobodna dana, radi u privatnoj tvrtki kod prijatelja. Optika i električna energija…
– U Turskoj je sve bilo super. Nas trojica, mlađi dečki, izbornici, direktor. Bilo je to dobrih tjedan dana. Titula prvaka svijeta? Nema boljeg osjećaja od toga. Lani je bilo čudesno, ali i sada. Ne znam koja mi je titula slađa. Prva je uvijek prva, ali obrana je još slađa. Šteta zbog štafete, ispali smo u četvrtfinalu, što nas je malo uzdrmalo. Podbacili smo u četvrtfinalu i nakog toga nije bilo lako. Zbog toga je u paru bio veći pritisak, no dobro smo se nosili s tim. Već dosta godina zajedno trčimo, a lani smo počeli igrati par. Fenomenalno funkcioniramo. Sigurni smo u sebe kad igramo zajedno. Nastupili smo zajedno i u prvom kolu prvenstva, odlično smo odigrali, što nam je pomoglo u Turskoj.
Vjekoslav Matetić, direktor svih boćarskih reprezentacija, uvijek gleda naprijed i već sada vidi Filipa i Lovru kao par za A reprezentaciju.
– To bi stvarno bila stepenica više, ali i nešto što želimo. Poslije dvaju svjetskih naslova, to bi značilo da smo sve napravili.
Ostaje uvijek treća uzastopna kruna, za koju će vjerojatno trebati putovati do Kine.
– Nadam se. Rekao sam Filipu, ako treću put uspijemo, onda smo ostvarili san.
Život u sportu traži puno odricanja, pogotovo što nije riječ o profesionalizmu.
– Za ligu imamo dva, tri treninga tjedno, još jednom ili dvaput odemo sami na trening. Sve ovisi koliko imamo vremena, ali imamo trening gotovo svaki dan. Nije to samo boćanje, ima tu i trčanja, treninga snage… Pripreme za Svjetsko prvenstvo trajale su od početka ljeta. Nije problem putovati do Rijeke ili Hrastenice, ali mislim da smo zaslužili krov nad svojim jogima u Jadranovu i ostvarivati još veće uspjehe.
Šipeki su boćarska obitelj. Ivan Šipek, djed Lovre i Adriana, osnivač je Sv. Jakova, kluba koji 18. studenoga slavi 30. rođendan. Otac Kristijan je pak trener superligaške ekipe.
– Nono je oduševljen. On je pet dana sjedio ispred kompjutora i gledao prijenos uživo. Nije se dizao sa stolice zbog mene i brata.
Podrška juniorima– Nije bilo ljubomore zbog pet odličja juniora, samo podrška. Sretan sam zbog njihovih odličja, ali žao mi je zbog toga što su Adrian Šipek i Ivano Rajačić Muža izgubili oba finala. Bilo bi mi puno draže da su osvojili dva zlata – kaže Filip Klarić. Lovro je ponosan na mlađeg brata Adriana. – Dvostruki je viceprvak svijeta, a osvojio je i broncu, što je velik uspjeh i ja sam oduševljen. Nažalost, dva finala izgubio je za jedan punat i nije mi bilo lako gledati ga. Bili su tako blizu. Brat je lani bio svjetski prvak u štafeti – kaže Lovro. |
