Problemi s Tokijom

Zlatko Mateša o mogućem otkazivanju Olimpijskih igara: “Zdravlje je ipak najvažnije”

Ivana Vaupotić

Zlatko Mateša / Foto D. KOVAČEVIĆ

Zlatko Mateša / Foto D. KOVAČEVIĆ

Iznad svih interesa je zdravlje sportaša, a oko toga se ne pregovara. Ako to bude upitno, onda je bolje sve odgoditi. Osim toga, u ovim okolnostima postoji puno stvari koje imaju utjecaj na regularnost natjecanja, a to nije svrha sporta. - kaže Mateša



ZAGREB Kada smo dogovarali razgovor sa Zlatkom Matešom, predsjednikom Hrvatskog olimpijskog odbora, glavne teme su trebale biti pripreme hrvatskih sportaša za Olimpijske igre u Tokiju i stanje u hrvatskom sportu. No, u međuvremenu je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju koronavirusa i sport je odletio u drugi plan.


– Za sada iz službenih izvora nije bilo govora o odgodi Olimpijskih igara, ali jasno je da počinju jako ozbiljni problemi sa svim sportskim natjecanjima. U centru našeg interesa su kvalifikacijski turniri za Tokio koji se u ovoj situaciji odgađaju u velikoj mjeri – kaže Mateša, čije riječi su dobile potvrdu u obliku izjave Yoshira Morija, predsjednika Organizacijskog odbora Olimpijskih igara u Tokiju, koji je rekao da će sve biti održano kako je i planirano, od 24. srpnja do 9. kolovoza.


Što možemo očekivati ako situacija s korona virusom dodatno eskalira?




– Tu bi se otvorio problem univerzalnosti i pitanje je što će se dogoditi sa sportašima koji bi trebali biti sudionici tih kvalifikacijskih turnira i Olimpijskih igara, a dolaze iz zemalja koje su žarišne točke korona virusa. Sve ovisi o tome koliko će pandemija trajati. Bude li to do svibnja, nastat će veliki problem s Olimpijskim igrama. Iznad svih interesa je zdravlje sportaša, a oko toga se ne pregovara. Ako to bude upitno, onda je bolje sve odgoditi. Osim toga, u ovim okolnostima postoji puno stvari koje imaju utjecaj na regularnost natjecanja, a to nije svrha sporta.


Hrvatska kuća


Krenemo li od nade da neće doći do najgoreg scenarija s korona virusom, kako teku logističke pripreme HOO-a za Tokio?


– Zamislimo li na trenutak da taj virus nije prisutan, sve je već obavljeno. Što se tiče Tokija, mi stvarno nemamo nikakvih logističkih problema. Na primjer, već smo obavili sve dogovore s našim jedriličarima, koji su najsloženiji u logističkom smislu jer treba organizirati puno toga za transport njihovih plovila. Isto tako, zahvaljujući Ministarstvu vanjskih i europskih poslova te našem veleposlanstvu u Japanu, projekt Hrvatske kuće u Tokiju je praktički riješen. Dakle, to je sve gotovo. Početkom lipnja očekujemo novu sportsku opremu za Olimpijske igre, i tada ćemo organizirati prezentaciju s našim sportašima.


Dosta hrvatskih sportaša i reprezentacija očekuju i kvalifikacije za Tokio. Kakva su očekivanja?


– Takvi turniri uskoro očekuju naše vaterpoliste i rukometaše. Bude li sve u skladu s našim nadanjima, tu ćemo dobiti još dva kolektivna sporta u Tokiju. Vjerujem da i naša košarkaška reprezentacija može proći predolimpijski turnir u Splitu jer su zadnje dvije utakmice kvalifikacija za Eurobasket bitno promijenile ozračje oko reprezentacije. Nedavno sam bio u Americi i razgovarao sam s Bojanom Bogdanovićem koji mi je rekao da svi naši igrači iz NBA lige namjeravaju doći u Split. Koliko vidim, imamo 110 kandidata u programu za Tokio, a to je jako veliki broj za zemlju veličine Hrvatske. Bude li sve u redu, postoje pretpostavke da naši sportaši na Olimpijskim igrama ostvare dobre rezultate.


Što smatrate dobrim rezultatima?


– Da se kolokvijalno izrazim, apsolutno zadovoljavajuće bi bilo sve između hrvatskih ostvarenja u London i Riju. Mislim da potencijal za to postoji jer naša zemlja je nadarena za sport. Ako ne računamo umirovljenike i malu djece, imamo oko dva milijuna ljudi, a iz tog bazena nam dolaze svi ti vrhunski sportaši i treneri. Pogledamo li brojne sportove, naši sportaši su skoro svuda blizu vrha. Bude li zdravlja i ako se poklope neki drugi uvjeti, možemo očekivati lijepe vijesti iz Tokija.


Klubovi


Slažete li se s tezom da je hrvatski sport čudo, pogotovo kada se vidi koliko su mala ulaganja?


– Po statistikama EU-a, mi smo zadnji u tom segmentu, a to je nedopustivo. Smatram da moramo težiti tome da barem dostignemo prosjek EU-a po ulaganjima u sport. Ne možemo reći da nema nekih pomaka, ali to još uvijek nije dovoljno. Nadam se da ćemo kroz nekoliko godina dostići taj prosjek. Nama problem nije vrh te sportske piramide jer imamo sredstva za pokrivanje potreba vrhunskih sportaša.


Naš najveći problem su klubovi, koji se nalaze u vrlo teškoj situaciji. Mi se već jako dugo zalažemo da bavljenje sportom bude besplatno za svu djecu do šesnaest godina starosti. To je iznimno važno za stvaranje baze. Nedavno sam gledao studiju Norveškog olimpijskog odbora, u kojoj je utvrđeno da 27 posto norveških obitelji s dvoje ili više djece ne može svojoj djeci priuštiti bavljenje sportom. Zamislite kakva je onda situacija u Hrvatskoj. Oprema, članarine, prijevoz… Puno naših ljudi to ne može plaćati.


Osiguramo li djeci do šesnaest godina starosti besplatno korištenje sportske infrastrukture, napravili bismo veliki iskorak prema zdravlju nacije. Postoje brojne studije koje su pokazale da svaki euro uložen u sport znači dva eura manje uložena u zdravstvo. Prema tome, ne govorimo o medaljama nego o širem društvenom interesu. Djecu do šesnaest godina starosti sport ne smije koštati niti kune.


Vjerujete li da je to izvedivo?


– Taj problem nije nešto što država ne bi mogla riješiti. Svi sportski objekti, prije svega na razini gradova, već su dio proračuna. Prema tome, održavanje i zaposlenici su već plaćeni. Jednostavno, nema potrebe da se klubovima koji tamo održavaju treninge s djecom posebno naplaćuje korištenje jer građani su to već jednom platili. Isto tako, nema potrebe da arene po gradovima terete sportske programe.


Na primjer, imamo egzaktne podatke za Arenu Zagreb. Tamo, na godišnjoj razini, sporta nema ni dvadeset posto vremena. Zbog čega bi se onda iz sportskog proračuna plaćali sajmovi vjenčanica ili koncerti Lepe Brene? Meni je to suludo. Radi se o gradskim multifunkcionalnim dvoranama koje se moraju financirati izvan sporta jer sportu ni ne služe. Samo u Zagrebu bi se na taj način u sportskom proračunu moglo osloboditi 40-50 milijuna kuna za djecu.