RIJEKA Oduvijek se u riječkim nogometnim krugovima govorilo da su se najveći talenti u gradu rađali na tkz. malim terenima. Što malonogometnim, što onima za veliki nogomet. Od Omladinskog preko Podmurvica, pomalo zaboravljenog (i zapuštenog) Dolca ili pomoćnog igrališta na Kantridi popularnoj Copacabani (dok je tamo bila šljaka…). Jasno, oni najbolji su završavali na Kantridi/Rujevici ili Krimeji, a neki cijelu karijeru uveseljavali svoje simpatizere u ligama nižih rangova natjecanja.

Na Turniću godinama već djeluje nogometna škola Toretta. Nekadašnje betonsko igralište, dom rukometaša i rukometašica Turnića koji nažalosti više ne djeluju, posljednjih godina je mjesto gdje na terenu s umjetnom travom stasaju mladi nogometaši. Mnogi od njih već su pronašli svoje mjesto na obližnjoj Rujevici. Iza tog projekta između ostalih stoje u riječkim nogometnim krugova dobro znana braća Laser. Obojica su stigli do prve momčadi Rijeke. Mlađi brat Damir godinama je slovio kao najbolji igrač maloga nogometa u gradu, stariji Đani je pak godinama radio u omladinskom pogonu Rijeke i ostao upamćen kao kvalitetan skaut koji je iz Istre doveo na Kantridu mnoštvo darovitih klinaca. Tu je i Jasmin Samardžić,  brzonogi napadač Rijeke i Pomorca, strah i trepet prvoligaških stopera u devedesetima. Da je rođen deset godina kasnije vjerojatno bi u uvjetima modernog nogometa, savršenih terena i sudaca koji štite igru i igrača, dogurao puno dalje od mlade reprezentacije Hrvatske.

Upravo zahvaljujući Damir Laseru na Turniću je svoje prve nogometne korake napravila – Rea. Jedno i pol godišnja Jack Russellica iskazuje rijetko viđen nogometni talent. U stanju je njuškom rolati loptu do besvijesti. Koncentracija, tehnika, brzina, promjena pravca, agilnost, hitrina… Sve u skladu sa zahtjevima modernog nogometa! I da ne bi bilo zabune Rea nije svoje nogometne vještine u stanju iskazivati na umjetnoj travi na Turniću, njezin ponosni vlasnik ustupio nam je i video uradak s klanjskih livada. Neravan teren uopće nije problem. Istina, lopta malo poskakuje, ali Rea i u takvim okolnostima pokazuje da joj je lopta srasla u njuškicu i da je u stanju njuškom kontrolirati loptu bolje nego većina nogometaša – nogom. Klinci iz Torrete nazvali su je – Rea Messi!

– Moram naglasiti da je niti u jednom trenutku nismo motivirali da se uhvati lopte – objašnjava Damir Laser. – S nama je gledala treninge klinaca, trčkarala bi uz aut liniju ili po tribinama i sve pomno pratila, a onda je jednoga dana jednostavno sišla na teren i krenula njuškom rolati loptu.

I ljubav prema lopti je rođena, baš onako kako to psi čine: bezuvjetno i ustrajno. Pred njom je velika karijera pa makar cijeli svoj život uveseljavala klince i buduće nogometaše na Toretti.