RIJEKA  Posljednji dan natjecanja po skupinama na Europskom prvenstvu u Beogradu nudi poslasticu. I odgovor na pitanje o zadnjem polufinalistu u velikom srazu Italije i Hrvatske. Igrači Ivice Tucka nadmoćno su i lakoćom »torpedirali« Rumunjsku i Tursku u skupini F, i ranije je bilo poznato da će to biti puko odrađivanje formalnosti te da će nakon poraza od Grka put u polufinale i borbu za medalje ići preko susjeda Azzurra. Talijani su pak poraženi od Grčke (13:15), koja u borbu za medalje ušla s prve startne pozicije, pridruži li joj se Hrvatska, u polufinalu je kao domaćin čeka Srbija. Reklo bi se klasik za klasikom, a to je manje-više i očekivano u novom sustavu natjecanja i činjenici da je hrvatsko-talijanska strana ždrijeba bila ipak dosta lakša.

U novonastaloj situaciji večerašnji sudar Hrvatske i Italije (18 sati) pod svodovima Beogradske arene praktički je četvrtfinale, eliminacijska utakmica s jako velikim ulogom. Hrvatska je slavila u četiri utakmice, redom je uvjerljivo slomila Sloveniju, Gruziju, Rumunjsku i Tursku, jedni poraz s golom razlike doživjela je od Grčke, u ovome trenutku jedne od najjačih reprezentacije svijeta. Grci su sjajno ukomponirani i na vrhuncu, na svom jubilarnom, 20. Europskom prvenstvu pucaju na zlato nakon što su dosad dvaput osvajali »samo« četvrta mjesta.

Hrvatska, koja je loše ušla u susret, imala je priliku i pobijediti takvu Grčku. Barakude su dosad, reflektirajući se poglavito na tu najznačajniju utakmicu, pokazale dva vrlo važna detalja u igri. Generalno, puno bolji dojam ostavila je obrana. Na čelu s kapetanom Bijačom bila je poprilično čvrsta i agresivna, dok je napad ipak zaslužio nižu ocjenu. Dojam je da je nedostajalo više samopouzdanja, hrabrosti pa i neke poželjne pozitivne drskosti. Hrvatska je i plivački bila dojmljiva, ali za sudare koji je očekuju, sve će trebati dignuti na još veću razinu, poglavito automatizme, ritam i ideju igre. Naravno, u svemu će veliku ulogu igrati psiha i zajedništvo momčadi, a svakako će trebati i nešto sreće.

Mušterije i Di Fulvio

Damir Burić, nekadašnji igrač Primorja EB i hrvatski reprezentativac, naosvajao se odličja s reprezentacijom. U vitrinama ima zlato s euro smotre u Zagrebu 2010. i srebro iz Kranja 2003. godine. Tu je i ono najvrjednije, olimpijsko zlato iz Londona 2012., kao i srebro iz Rio de Janeira 2016. godine, ali i svjetsko zlato iz Melbournea 2007., srebro iz Kazanja 2015., te bronce iz Rima 2009. i Shanghaija 2011. godine.

– Grčka je zasad bila jedini pravi test za nas, a sada nas čeka novi. Mislim da je Grčka kvalitetnija od Italije. Protiv Grka smo izgledali OK, ne mogu reći da smo bili loši, ali nismo bili niti spektakularno dobri – kaže Burić. – Grci su jako dobri, a ove godine su očito i pogodili formu. Obrana nam je bolja nego napad koji je malo konfuzan. Generalno imamo kvalitetu i možemo se boriti sa svima.

Damir Burić i Ratko Rudić/Foto PIXSELL

Italija je pomladila reprezentaciju, novi igrači željni su dokazivanja i imaju kvalitetu s kojom bi rezultati trebali biti sve bolji.

– Moje je mišljenje da smo puno bolji od Talijana. Izgubimo li, ne ulazimo u polufinale i to će onda biti neuspjeh, prođemo li, sve je moguće. To je veliki motiv, ali svakako motiv više sigurno će biti i polufinale sa Srbijom. Nema ljepših utakmica nego onih pred punim bazenom. Italija nam je bila mušterija svih ovih godina kad je bila kompletna. Sada joj nedostaje nekoliko dobrih igrača, po meni posebno Di Fulvio, zadnjih desetak godina njihov najbolji igrač.
Neovisno o odnosu snaga, utakmica nosi obostrano visoki naboj i pritisak. Ovo je trenutak kad i jedni i drugi moraju biti pravi jer nema popravnog.

– Stres nužno prati takve utakmice, ali smatram da imamo dovoljno iskustva da utakmicu odradimo na željeni način. Naravno, neće odlučivati samo kvaliteta, već i psihološka stabilnost i mirnoća momčadi. Pod broj jedan, imamo puno iskusniji sastav, a pod broj dva, u tim susretima treba odigrati samo onako kako znaš na svojoj razini, ništa specijalno. To obično zna biti pogreška mlađih igrača u utakmicama koje su »stani-pani«. Obično onda to dovodi do pogrešaka i nervoze. To nam ne smije dogoditi – smatra Burić.

Veliki plus

Hrvatska je pod Tuckom zadnjih godina opet izgradila kult, ali i ono najvažnije, kvalitetu reprezentacije. Iskustvo bi trebala biti hrvatska prednost nad Azzurrima.

– Uigranost je naš najveći forte, igrači dugo godina igraju zajedno i stalno su konkurentni za visoke domete u odnosu na Italiju. Po meni je iskustvo jedan veliki plus na hrvatskoj strani i to bi moglo biti ključno jer su Talijani pomlađeni i imaju elan, ali naši igrači su prošli puno više takvih utakmica. To je neko moje viđenje, ne kažem da ćemo ih uvjerljivo dobiti, ali dao bih nam šanse između 60 do 70 posto.

Beograd je donio i promjenu pravila, mnogi se žale, govore o favoriziranju domaćina…

– Mijenjanje pravila, skraćivanje igrališta…, ono je što mi se nikako ne sviđa. I to je loše za vaterpolo. I to ne samo skraćivanje igrališta nego i dosuđivanje peteraca ako te netko takne po ruci. To je izbacilo mnoge elemente iz vaterpola i ne donosi kvalitetu. Ali to se događa i u drugim sportovima, zanemaruju se tehnika i taktika, a to ništa ne donosi. Ako je više golova na utakmici, to ne znači i da je utakmica kvalitetnija. Isključenja su pak stalna. Prije su suci imali više odgovornosti, sada se sve svodi na igrača više ili manje. Ujednačeni kriteriji su oduvijek bili problem kod vaterpola. Ima toga, primjerice, i u rukometu.

Prođe li Italiju, Hrvatsku čeka najveća prepreka na turniru na kojoj će imati sve protiv sebe.

– Kod željenoga polufinala sigurno će za Srbiju postojati uteg domaćeg terena, publike i navijanja te opasnosti da psihološki ne padnemo. No, imamo iskustvo s velikih natjecanja te iz toga treba izvući najbolje. Pritisak će biti na Srbiji i osvajanju zlata – zaključio je Burić