RIJEKA U Oslu je jučer svanuo sunčan dan, četiri stupnja Celzijusa u zraku žitelje grada natjerala su da napuste svoje domove, prošeću gradom i parkovima. Unatoč koronavirusu i panici koja posljednjih tjedana vlada svijetom. Jedna od onih koja je punim plućima upijala zrake norveškog sunca bila je i atletičarka Kvarnera Sara Kolak, kojoj je posljednjih mjeseci Oslo postao drugi dom. Društvo joj je kao i inače, radila cimerica i norveška bacačica koplja Sigrid Borge.

– Posljednjih nekoliko dana uživamo u suncu i toplom vremenu, istina, nije ni približno toplo kao u Hrvatskoj, ali mi se ne žalimo. Dani su napokon duži, nije bilo lako izdržati ovih nekoliko zimskih mjeseci u kojima je već u 15 sati mrkli mrak. Tako da nakon takvih dana počneš itekako cijeniti sunce i toplije vrijeme – rekla je Sara Kolak, koja će do kraja mjeseca, kao i većina hrvatskih sportaša, zbog rapidnog širenja koronavirusa biti prisiljena »raditi od kuće«.

– U Oslu je od petka zatvoren sportski centar, što znači da su zatvorene sve dvorane, stadioni, teretane, ne rade fizioterapeuti… Jednostavno, do 1. travnja nema sporta i sportskih aktivnosti. Odluka je donesena u petak ujutro, sportaši su uzimali razne sportske rekvizite da bi mogli trenirati kod kuće, tako da smo sada praktički prepušteni sami sebi. Srećom pa još uvijek nije proglašena karantena, možemo trčati u parku ili oko zgrade, a imamo i velik dnevni boravak pa tu možemo odraditi velik broj vježbi. Sigurno da mi ova situacija, kao, uostalom, niti jednom sportašu, ne odgovara, ali situacija je krajnje ozbiljna i kao takvu je moramo shvatiti.

Prazne police

U Norveškoj je svakim danom sve više oboljelih, zasad se brojka popela na 1035 osoba zaraženih koronavirusom, ali se život zasad normalno odvija.

– Od petka ne rade škole ni vrtići, većina ljudi radi od kuće, ali se život u gradu najnormalnije odvija. E, sad, situacija u dućanima s prehrambenim namirnicama se malo otela kontroli, velike su gužve, ljudi pune kolica kao ludi, a police se polako prazne. Ja još nisam podlegla ovom kolektivnom ludilu, obavila sam kupovinu namirnica kao što i inače radim, dakle, opskrbila sam se za nekoliko dana, ali nisam mogla kupiti neke stvari koje bih inače kupila jer ih više nije bilo. Primjerice, jaja. O dezinfekcijskim sredstvima neću niti pričati. Moram priznati da su me nasmijavale fotografije koje su ljudi objavljivali po društvenim mrežama, a na kojima se vidjelo da imaju puna kolica toaletnog papira, a kad ono nema ga niti kod nas u dućanu. I tu shvatiš koliko se stvorila velika panika i koliko su ljudi u strahu od svih informacija kojima nas svakodnevno bombardiraju. Jer, budimo iskreni, nema osobe koja sada ne priča o koronavirusu. I upravo zato moramo svi biti odgovorni. Ne samo zbog sebe, nego zbog čitave zajednice – nastavila je Sara Kolak, koja je novonastalu situaciju itekako ozbiljno shvatila, ali bez imalo doze panike.

– Priča se da nama mlađima bolest ne može ostaviti ozbiljne posljedice pa se neki ljudi i dalje ponašaju kao da se njih to ne tiče jer su i šanse da obole manje nego kod starijih ljudi. Ali, svatko od nas ima nekoga starijeg za koga ne bi volio da oboli. A neki još uvijek kao da nisu svjesni ozbiljnosti situacije. No, u Norveškoj su ljudi dosta odgovorni. Barem po onome što sam dosad uspjela vidjeti. Primjerice, na šanku svakog kafića čekaju vas dezinfekcijska sredstva i nema osobe koja se ne drži pravila pranja ruku po dolasku u kafić. Zadnjih nekoliko dana je sunčano i toplo pa ljudi najnornalnije dolaze na terase kafića i uživaju u ispijanju kave. Jedino po čemu se vidi da se nešto događa je javni prijevoz koji je gotovo pa prazan. A razlog je što ljudi rade od kuće i nemaju potrebe nigdje ići. Oni koji koriste javni prijevoz, autobuse i tramvaj, sada više nose rukavice, ne drže se za rukohvate, a i tipke za izlaz stišću laktovima, a ne prstima. Ljudi prste ne koriste niti kod tipkanja pinova, već ih tipkaju karticama. Stroge mjere uvedene su i u našem trening centru, iako su to stvari koje smo svi i prije radili. Znači, moramo iza sebe čistiti sprave, uveli su dezinfekcijska sredstva, malo su se povećale mjere opreza. Kod uzimanja hrane, moraš staviti rukavice… – dodala je olimpijska pobjednica u bacanju koplja iz Rio de Janeira, koja je u imala velike planove za ovu sezonu. Prije svega, na Olimpijskim igrama u Tokiju gdje bi trebala braniti zlato.

Odgovornost

– Sigurno da nas je ova situacija s koronavirusom sve dovela u prilično nezgodnu situaciju jer nismo u mogućnosti trenirati, niti se natjecati, ali svi smo u istom problemu. Ja se još nekako tješim da imam olimpijsku normu, a mogu misliti kako je teško sportašima koji su se za Tokio trebali kvalificirati kroz turnire koji se sada odgađaju. Vrijeme curi, u nekim sportovima sezona je završena. Ne znamo što će biti za mjesec dana, a kamoli do srpnja. Ono što se zasad zna je da su odgođena dva mitinga Dijamantne lige što su se trebala održati u Kini, treći bi trebao biti u Italiji, on još uvijek nije odgođen, ali čisto sumnjam da će se održati.

Koliko je situacija ozbiljna, Sara je naslutila još prije tri tjedna kada je po dolasku u Oslo svjedočila novim mjerama opreza u zračnoj luci.

– Ja nisam imala nikakvih problema, pitali su me odakle dolazim i zašto sam došla u Oslo, a budući da su u to vrijeme u Hrvatskoj bila samo dvojica pacijenata zaražena koronavirusom nisu me odvojili u novi red i podvrgnuli dodatnim kontrolama. No, zato su Španjolca koji je stajao iza mene odmah zaustavili i, iskreno, ne znam kako je to završilo. Budući da sada nemamo gdje trenirati do 1. travnja razmišljala sam o tome da odem kući, ali sam brzo odustala od te ideje jer bih po povratku u Oslo morala otići u dvotjednu karantenu. Živim sa cimericom pa bi tako nešto bilo vrlo neodgovorno od mene. Opreza nikad dosta pa neću nigdje ići dok se situacija ne smiri. Nadam se da će se situacija s virusom uskoro smiriti, iako svi znanstvenici posljednjih dana govore da bolest još u Europi nije stigla do svojeg vrhunca. Zato ne smijemo paničariti, trebamo se prilagoditi situaciji i poštivati pravila. Moramo malo stati na loptu, postati odgovorni i prestati misliti samo na sebe. Uostalom, vjerujem da na kraju dana svi želimo isto. Da smo mi i naši bližnji zdravi. Izgurat ćemo mi i ovo. Ako svi skupa budemo dovoljni odgovorni i pažljivi, uspjet ćemo pobijediti i ovu nedaću.