U jednom trenutku trener mi je otvorio zatvarač na hlačama i...

Stavio mi je ruke i usta sa pokretima koji će me progoniti cijelog života. Nisam vikao, nisam ga gledao, otvorio sam vrata i pobjegao, piše boksačka legenda o događaju na pustom parkiralištu. Tada je imao 15 godina

Sugar Ray Leonard, jedan od najpoznatijih američkih boksača svih vremena je napisao svoju autobiografiju dvadesetak godina nakon što je okončao pravu, blistavu karijeru olimpijskog šampiona i potonjeg profesionalnog prvaka svijeta. U djelu »My Life In and Out of the Ring«, uz ostale intrigantne činjenice, boksački as je otkrio kako je u mladi m danima bio seksualno maltretiran. O tome je pisala talijanska »La Gazzetta dello Sport«, koja je po njegovu 55. rođendanu, proslavljenom 17. svibnja anticipirala izvatke iz nove knjige, djela što će se pojaviti na tržištu idućeg mjeseca. Boksač, poražen u svom oproštajnom velikom meču za titulu prvaka verzije WBC u supervelter kategoriji 1991. godine (poraz u meču koji se doima farsom šest godina potom s Camachom i nije za uzimanje u obzir), sada je izazvao pozornost bez rukavica, kao pisac.

  Pošao je spisateljskom stazom, kojom idu i mnogi drugi poznati sportaši na koncu uspješnih karijera i pritom je bio dosta otvoren. na prvih 36 stranica knjige koja čeka svoj dolazak na police knjižara bivši majstor ringa koji je bio svjetski prvak u čak pet kategorija, što prije toga nije uspjelo nikom drugom, dosta otvoreno priča o svom privatnom životu.   

Alkohol i droga

Tu je uz ostalo opisivao svoje uživanje u alkoholu i u drogama, o nasilničkom ponašanju unutar četiri zida prema vlastitoj supruzi. Prepričao je i slučaj kada je živim čudom ostao živ u prometnom udesu dok je automobilom upravljala njegova majka. Isto tako je ispričao slučaj kada se skoro utopio u potoku dok je bio dječak, dok još nije znao plivati. Isto tako je opisivao i pomalo šokantan događaj, kada je saznao da je postao otac a bio je još maloljetnik u stilu sa pjesmom Ive Robića »Sedamnaest ti je godina tek«.

  Sugar Ray Leonard je rođen 17. svibnja 1956. godine je američki umirovljeni profesionalni boksač i povremeni glumac. Nazvan je Ray Charles Leonard jer je njegova majka obožavala slavnog pjevača Raya Charlesa . Leonard je bio prvi boksač koji je uspio zaraditi više od 100 milijuna dolara i smatra ga se jednim od najboljih boksača svih vremena s osvojenim naslovima svjetskog prvaka u pet kategorija, s pobjedama nad slavnim imenima, Wilfredom Benitezom , Thomasom Hearnsom, Robertom Duranom i Marvinom Haglerom . Leonard je 1980. godine proglašen za boksača desetljeća.

Priča Raya Sugara Leonarda se uklapa u mnoge šokantne ispovijesti poznatih sportaša i sportašica. Amerikanac Andre Agassi, slavni tenisač iranskih korijena je u autobiografiji »Open« priznao uzimanje droge i spomenuo svoje probleme s ocem. Talijanska plivačica Federica Pellegrini je u autobiografiji objavila da je bila vrlo blizu problemu s anoreksijom. Olimpionik Michael Phelps je pak u svojoj autobiografiji rekao da je kao dječak imao problema s disleksijom, koja se osim u teškoćama s pisanjem, manifestira i u problematičnom čitanju. Giuliana Salce, talijanska atletičarka je pak u autobiografiji »Od pojasa pa na niže« govorila o maltretiranju u obitelji te o korištenju dopinga.

Leonard je peto od sedmero djece, rođen je u Rocky Mountainu u Sjevernoj Karolini. Kad mu je bilo tri godine, obitelj se preselila u Washington a kada mu je bilo deset godina, oni su se trajno nastanili u Palmer Parku, u Marylandu. Leonard je bio stidljivo dijete koje se umalo utopilo u potoku tijekom poplava. Volio je ostajati doma, čitati stripove i igrati se sa psom.   

Olimpijsko zlato

Počeo je s boksom u rekreacijskom centru u Parku Palmeru 1969. a tri godine potom je boksao u četvrtfinalu pero kategorije Nacionalnog AAU turnira. Sarge Johnson, pomoćni trener američkog boksačkog olimpijskog tima je rekao »To dijete je slatko kao šećer« i Ray je dobio svoj nadimak Sugar. S obzirom na njegov stil i ime, bilo je samo pitanje vremena kada će ga ljudi početi nazivati Sugar Ray, sve nakon ere Sugara Raya Robinsona, jednog od najboljih boksača svih vremena. Leonard je 1976. u olimpijskom timu u velterua u toj momčadi su bili još i Leon i Michael Spinks , Howard Davis, Leo Randolph , Charles Mooney i John Tate. Mnogi smatraju 1976. SAD imao tim koji je najveća boksačka momčad u povijesti Olimpijskih igara. Leonard je osvojio zlatnu medalju, u finalu je svladao Kubanca Andrésa Aldamu.

  Slavni Angelo Dundee, trener Muhammada Alija je postao Leonardov menadžer u profesionalnoj karijeri u kojoj je junak ove priče debitirao 1977. godine. Prvi naslov svjetskog prvaka verzije WBC u velteru je uzeo 1979. g. u Las Vegasu s Wilfredom Benitezom te je pritom zaradio milijun dolara. Uz to su ga je tamošnja boksačka Udruga i »The Ring« proglasili za borca godine. Već 1980. godine Leonard se vratio U Montreal gdje je uzeo zlatnu olimpijsku medalju. Tu je pred čak 46 137 gledatelja branio naslov s Robertom Duranom a pritom mu je pripalo više od 9 milijuna dolara. Izgubio je na bodove ali je uzvratio u New Orleansu. Iduće 1981. godine u slavnom Astrodomu u Houstonu je u polusrednjoj kategoriji prvak s Kaluleom. Te godine je ujedinio titulu u velteru pobjedom Thomasom Hearnsom u Las Vegasu.

 U travnju 1987. godine je u dvoboju sa slavnim »ćelavcem« Marvinom Haglerom, opet u Las Vegasu, odnio pobjedu nad ovim kraljem srednje kategorije. Hagler nije nikada priznao odluku sudaca u tom bodovanju a Ray Sugar Leonard je nakon poraza s Teryjem Norrisom uz dva bacanja na pod, pozdravio aktivnu karijeru. Pokušao se vratiti 1997. godine s Camachom, izgubio je i definitivno je otišao nakon sjajnog niza od 36 profesionalnih pobjeda i samo tri poraza.   

Bolna sjećanja

Što se tiče Leonardove nježne dobi i očinstva sa 17 godina, puno šokantnije je ono što mu se počelo događati kada mu je bilo tek 15 ljeta.

  – Bio sam objektom seksualnih maltretiranja od strane jednog među najprominentnijim olimpijskim trenerima tadašnjeg boksa, kojemu želim prešutjeti ime – napisao Ray Sugar Leonard, boksač koji je u onom drugom meču na predaju prisilio slavnog Durana, prilikom čega su rečene one poznate dvije riječi iz kuta poraženog, poruka »no mas«. Leonard opisuje kako ga je ovaj trener, sada već pokojni, poveo s još jednim mladim boksačem na jedan meč u Uticu u državni New York. Rekao je dječaku neka se kupa u kadi a taj trener je pritom mirno sjedio sa strane i promatrao ga.

  – Sumnjali smo da tu nešto nije u redu, ali nismo htjeli protestirati kod jednog od najvećih autoriteta našeg sporta.

  Potom je 1976. godine taj isti trener govorio s puno optimizma o osvajanju olimpijskog »zlata« sadašnjem autoru autobiografije i ondašnjoj budućoj boksačkoj zvijezdi dok su sjedili u automobilu na opustjelom parkiralištu podalje od mjesta treniranja.

  – Bio sam apsolutno zadovoljan, ali mi je on u jednom trenutku otvorio zatvarač na hlačama – svjedoči Leonard.

  – Tamo je stavio ruke i usta sa pokretima koji će me progoniti cijelog života. Nisam vikao, nisam ga gledao, otvorio sam vrata i pobjegao.   

Potakla ga Oprah

Junak ove tužne priče a protagonist epohalnih dvoboja u rukavicama u kojima je uspio nadmašiti šampione kao što su Hearns i Hagler je u ovom slučaju je najprije pomislio prešutjeti taj fizički kontakt ali na koncu nije postupio po onom refrenu Gabi Novak »Pamtim samo sretne dane«.

  – To stoga jer bi jer bi ovo ionako bilo bolno – rekao je Leonard o prvotnoj pomisli na ograničeno prepričavanje ružne scene. Prošle godine, kada sam vidio kako trener Todd Bridges tijekom emisije Oprah Winfrey pripovijeda o maltretiranju koje je doživio kao dječak, pomislio sam da se nikada neću osloboditi ovoga ako ne budem ispričao cijelu istinu.

  Ross Greenburg, koji je u ona davnija vremena promovirao Leonardove mečeve s milijunskim zaradama, ostao je šokiran s ovim što je saznao.   

Napravio pravu stvar

– Bojim se da da je to što je u sebi imao zapečaćene tajne ovakve vrste, moglo uvjetovati sve druge aspekte njegova života, rekao je Greenburg. Aludirao je na šokantna Leonardova priznanja na procesu na sudu u Marylandu oko razvoda sa suprugom 1991. godine. Tada je boksač prvi put priznao uzimanje droge, pijanstvo te činjenicu da je više puta tukao suprugu.

  – Mnogi ne bi napisali jednu takvu knjigu i samo bi malo njih priznalo ovakve privatne stvari. Poznavajući Raya, siguran sam da će, bude li samo jedna osoba rekla da se i njoj dogodila slična stvar i da joj treba pomoć, on znati da je napravio pravu stvar.

  Ova posljednja priznanja se uklapaju u sliku niza onih s kojima se u SAD–u suočava tamošnji Olimpijski odbor. TV postaja ABC je objavila kako je otkrila 36 slučajeva seksualnog maltretiranja od strane olimpijskih trenera u plivanju, ljudi koji su potom bili suspendirani i kojima je otkazano. Nina Kempbel, koja je u četiri navrata nastupila na Zimskim olimpijskim igrama i to u skijaškom trčanju, predvodi ekipu koja se u američkom olimpijskom sportu, suočava s ovim problemom.