In memoriam

U dobra spominjanja otišao je samozatajni Sušačanin koji je ostavio duboki trag u Primorju

Igor Duvnjak

Foto iStock

Foto iStock

Boris Koprivnikar bio je plivač, vaterpolisti, rukometaš, sudac, kontrolor...



RIJEKA  Preminuo je Boris Koprivnikar, sedam godina nakon brata Igora, član bratskog tandema koji je u bogatoj, više od stotina godina dugoj povijesti Primorja, više od pola stoljeća samozatajno, ali vrlo uspješno doprinosio imidžu koju i danas uživa ova institucija riječkog sporta.


Rođen na Sušaku 1937. godine, bio je među onima koji su puna srca dočekali ujedinjenje Rijeke, a baš je tada uslijedio ulazak u njegov omiljeni svijet spota, u čaroliju u kojoj je uživao. Završavajući srednju Tehničku školu, započeo je u Omladinskom fiskulturnom društvu Primorac sa Sušaka, od poratne 1948. počinju njegevi nastupi za Primorje i kao plivač i kao vaterpolist. Imao je samo 13 godina kada je postao juniorski prvak bivše državeu plivačkoj ekipi Primorjaša u Puli. U generaciji s dugodišnjom riječkom plivačkom legendom Mihovilom Mićom Dorčićem bio je član momčadi koja je četiri godine kasnije bila najbolja u državi u omladinskom uzrastu.


Bio je jedan od plivača koji su zaplivali među vaterpolistima i tamo ostao od 1955. čak do 1970. godine, igrajuči na poziciji beka. Prošao je klupske uspone i padove, tako i povratak među najbolje nakon ispadanja, te je te 1970. godine bio najstariji igrač Primorja u Prvoj ligi. U toj je eri bio u dvostrukoj ulozi trenera i igrača, bilo je to 1968. zajedno s riječkom sportskom legendom Tomislavom Tombom Mohorićem.





Nije bila rijetkost da su ondašnji sportaši bili svestrani, tako je i s Borisom Koprivnikarom koji je igrao i rukomet i to s bratom Igorom u ekipi koja je također nosila ime Primorje. Bavio se i suđenjem, baš u paru s bratom, a na koncu je bio član Upravnog odbora rukometnih sudaca Rijeke. Kada je pak riječ o vaterpolu, nakon igračke karijere bio je dugogodišnji sudač i kontrolor na prvoligaškim utakmicama. U svom je matičnom taboru, kada je došlo dopromjene imena u Sportsko društvo Primorje 08, bio među članovima prvog predsjedništva. Tu je sve do 2011. godine, za njim je ostalo šezdesetak godina života u sportu.


Njegov trag nije ostao nezapažen, dobitnik je brojnih sportskih priznanja, recimo Zlatne plakete rukometnih sudaca Rijeke, Trofeja Hrvatskog vaterpolskog saveza, te Zlatne plakete SOFKA -e Rijeka.