Nakon 11 sati vožnje, malo kasnije od plana, iz francuskog Macona na Podvežicu je stigla trofejna hrvatska reprezentacija, koja je na Svjetskom prvenstvu za boćarice i mješovite discipline osvojila šest medalja – zlato, srebro i četiri bronce. Damama su uručeni cvijeće i čokolada, a Marinu Miličeviću i Peri Ćubeli pjenušac. Razrezana je torta, malo slatkog nakon dugog puta.

Zlato je osvojila aktualna europska prvakinja u krugu Nives Jelovica, Ria Vojković bila je srebrna u pojedinačnom klasično, brončana s Marinom Milićevićem u mješovitoj štafeti, te brončana u štafeti s Carrolinom Ban, koja je dodala i broncu i u paru klasično s klupskom kolegicom iz Čavala ŠB Nikol Belasić.

U brzinskom izbijanju brončana je bila 17-godišnja Ema Maršanić. Hrvatsku boćarsku ekspediciju na Podvežici su dočekali članovi obitelji, rodbina, prijatelji i suigrači. Zagrljaj zlatne Nives Jelovica s kćerima Klarom i Nikom, te suprugom Davorom Jelovicom, bio je emotivan, potekle su i suze.

– Hvala vam od srca na ovom toplom dočeku. Osobno sam jako zadovoljna, jer prvo svjetsko zlato osvojila sam prije 25 godina. Ponosna sam na karijeru i nadam se da sam primjer novim generacijama i vjerujem da će ustrajati kao što sam ja. Hvala našim izbornicima, posebno Renati Ševerdija, dopredsjednici HBS-a, koja nam je bila na usluzi 24 sata dnevno – rekla je Nives Jelovica.

Dragocjen uspjeh

Njeno zlato bilo je točka na “i” nastupa Hrvatske u Maconu.

– Dva i pol mjeseca sam se pripremala za Svjetsko prvenstvo s ciljem da probam osvojiti zlato i zaokružim karijeru. Kao i 2000. godine u Francuskoj, domaća suparnica u finalu, opet pobjeda za punat u krug. Poslije 26 godina i 11 svjetskih prvenstava, a propustila sam samo dva, opet sam zlatna.

Direktor svih boćarskih reprezentacija Vjekoslav Matetić, silom prilika i izbornik za ovu akciju, bio je zadovoljan.

– Mi u našoj županiji imamo pregršt iskustva s ovakvim dočecima, od Grobnika do Kirije, a u ovim prostorima smo to često znali raditi. Ali svaka nova medalja i svaki novi uspjeh je dragocjen.

Rezultati su zaista sjajni. Prije dvije godine bili smo najuspješnija zemlja, sada smo drugi, ali imamo medalju više, mi smo prezadovoljni – rekao je Vjekoslav Matetić.

S tri odličja iz Macona vratila se Ria Vojković.

– iz godine u godinu pokazujemo da smo kvalitetna reprezentacija i da rastemo, pariramo svima. Zadovoljna sam jer sam u pojedinačnom ponovila uspjeh, viceprvakinja sam. No, ima žala – kaže Ria Vojković, koja je nastupila u tri discipline i osvojila isto toliko odličja. Njen je program bio jako gust.

– Trećeg dana nastupila sam u tri discipline zaredom. Treba za to biti jak u glavi. Srećom, s nama je bio fizioterapeut…

Žetva odličja

Uz Nives Jelovica, Carrolina Ban je istinska vrijednost hrvatskog boćanja.

– Poseban je osjećaj vratiti se s medaljom. Evo, već 11. godinu zaredom dolazim s medaljom. Osvojila sam ih 14 za Hrvatsku… – kaže Carrolina Ban.

– Svaka je medalja ponos, svaka je vrijedna. Drago mi je da sam bila uspješna u obje discipline, ostaje samo mali žal što nije bilo finala. Osobno sam zadovoljna svojom izvedbom, ako i izvedbom suigračica.

Drago mi je što smo osvojili srca Francuza, dobili smo puno komplimenata na račun igre. Žao mi je što s Nikol nisam obranila svjetsku titulu, ali već smo četiri godine među četiri najbolja para svijeta.

– Mislim da smo navikli ljude na predobro. Ovo je velik uspjeh, petu se godinu vraćam s medaljom u istoj disciplini. Teško je braniti svjetsko zlato, konkurencija je sve jača, a presudile su nijanse.

Zanimljivo je da ostale reprezentacije mijenjaju parove, traže najbolji par, a Carrolina i ja smo četiri godine zajedno – dodala je Nikol Belasić, koja je u Francuskoj imala veliku podršku. Nije znala da će stići njen otac s trenerom Klarićem, koji su nadglasali Francuze.

No, par Ban, Belasić morat će malo pauzirati. Naime, Nikol je u blaženom stanju.

– U planu je vratiti se boćanju za godinu, dvije… Nives nam je pokazala put.

Na početku boćarskog puta je i 17-godišnja Ema Maršanić.

– Jako sam zadovoljna, ovo mi je drugo Svjetsko prvenstvo i prva medalja, koja mi je velik poticaj za dalje. Počela sam trenirati sa sedam godina. Obožavam boćanje, posebno trkačke discipline – rekla je Ema i požurila na nastavak fešte u Dražicama.