RIJEKA  Sanja Popović je početkom travnja završila svoju povratničku sezonu u dresu Rijeke, a otprilike mjesec dana kasnije s hrvatskom odbojkaškom reprezentacijom započela je pripreme za već standardno radno ljeto. U reprezentaciji je pomoćnica izborniku Igoru Arbutini, dok je u Rijeci uz ulogu trenerice morala ipak uskočiti i u ulogu igračice. Riječankama je od početka sezone nedostajalo još barem jedno ili dva iskusna imena u ekipi, s kojima bi se sigurno približile, ako ne i skočile, na sam vrh Prve lige i tako se ekspresno vratile u elitno društvo.

Ovako je Rijeka završila na solidnom četvrtom mjestu s 12 pobjeda i osam poraza. Već tijekom zimske pauze, kada je ekipu pojačala nešto iskusnija Vita Orlić, kao i pomoćni trener Filip Lavić, Veli Vrh i Olimpik imali su »plus šest« na ljestvici. To je bilo teško dostići, ali u klubu nisu nezadovoljni. Istina, želja je bila vratiti se u Superligu nakon samo jedne sezone provedene u drugom rangu, ali tamo će Popović i društvo morati igrati i iduće godine.

Nada

– Rekla bih da je svakoj ekipi koja igra Prvu ligu, cilj borba za plasman u Superligu. Bili smo realni i iako smo se nadali promociji, nismo si stvarali pritisak da to mora biti odmah. Ne bi bio sportaš da se ne nadaš, ali nam je bilo jasno da će to biti jako teško, a skoro i nemoguće, bez obzira na to igrala ja ili ne. Kada me Igor Lovrinov zvao prošle godine, imali smo doslovno dvije igračice. Nekako smo sklepali ekipu i na kraju smo i vrlo zadovoljni rezultatima – govori Sanja Popović, koja je s 40 godina na leđima i nakon trogodišnje pauze od igranja zbog rođenja kćeri pokazala da još može »žariti i paliti« parketom.

Naravno, u klubu su bili svjesni da je prioritet afirmacija mladih igračica koje su dobile veliku priliku. Ali za nešto više, Rijeka će se morati pojačati ovoga ljeta. Jedan potpis očekuje se već ovoga tjedna.

Potpis

– Isprofilirale su se cure koje su jako vrijedne i stvarno ih moram pohvaliti. Vole trenirati, vidi se da im je stalo. Na kraju krajeva, one od toga ne žive, idu u školu ili na fakultet, a dolaze na svaki trening, čak i na jutarnje, koji im nisu obvezni. Bio mi je gušt igrati s njima i trenirati ih. Žao im je da se nismo malo više približile vrhu, ali nije to baš bilo ni realno. Vita Orlić je došla u drugom dijelu prvenstva, ali ona zbog bolesti nije spojila dva tjedna treninga. Nažalost, nije mogla izvući maksimum, a onda smo imali i ozljedu Nine Ščekić, na koju sam dosta računala u rotacijama primača, gdje smo često i zapinjali u napadu. Onda smo imali i slučaj s Andreom Šahinović. Među nama više jednostavno nije funkcioniralo…

Do priprema za novu sezonu još ima dosta vremena, a najtrofejnijem riječkom loptačkom klubu ovog bi ljeta imperativ trebao biti povratak u najviši rang.

– Super je što su sve cure izrazile želju da ostanu, jedna igračica je upitna, ali nadamo se da ćemo uspjeti to završiti. Dolazi nam i jedno pojačanje s kojim bismo trebali potpisati ugovor ovog tjedna i zbog toga smo jako sretni i zadovoljni. Što se tiče pucača, trebao bi nam netko iskusan. Ako se netko od cura razboli, teško se osloniti na djevojčice koje su tek promijenile poziciju. To je sve nezrelo za neke ozbiljne rezultate. Jako je teško dovesti i motivirati cure da igraju Superligu, a kamoli Prvu ligu. To je velik problem. Prvo moramo složiti ekipu pa ćemo onda o ciljevima – zaključila je Sanja Popović.