RIJEKA Kraljice sportske godine u Primorsko-goranskoj županiji zasigurno su kuglačice Mlake, koje već dugi niz godina suvereno vladaju hrvatskim i svjetskim kuglanama. Kuglačice Mlake dokazale su se u klupskim, ali i u natjecanjima za reprezentaciju. Na završnom turniru Lige prvakinja u Njemačkoj osvojile su drugo mjesto, nakon što su poražene od domaće Victorije 1947 Bamberg 2:6. No, zato su na domaćem terenu u Otočcu suvereno osvojile naslov pobjednica Svjetskog kupa, a tome su pridodale i naslov prvakinja Hrvatske.

Čak šest kuglačica Mlake ubilježilo je reprezentativne nastupe u trima kategorijama. Na Svjetskom prvenstvu, na kojem su hrvatske kuglačice osvojile broncu, nastupile su Valentina Gal, Milana Pavlic i Mirna Bosak. Svjetska U-23 smotra za Hrvatsku je bila zlatna uz nastup Venese Bogdanović, Ivane Neralić i Mirne Bosak, koja je ekipnom zlatu dodala i broncu u sprintu. Anamarija Grdić nastupila je na Svjetskom U-18 prvenstvu na kojem je također osvojeno zlato u ekipnoj konkurenciji. Teško da se može tko pohvaliti ovakvim rezultatima, ne samo u PGŽ-u, već u cijeloj Hrvatskoj.

– Napravile smo sve što smo trebale. Jedino možda ostaje žal za boljim rezultatima na Svjetskom prvenstvu na kojem smo bile favoritkinje, ali smo na kraju osvojile broncu. No, i to je velik uspjeh. Bilo je čudno jer se nakon prošlogodišnjih odgoda sve igralo u čudnim terminima, tijekom ljeta i jedno natjecanje za drugim, tako da je bilo dosta naporno. No, i kada se to uzme u obzir, ostvarili smo sjajne rezultate. Obranile smo naslov pobjednica Svjetskog kupa, osvojile naslov prvakinja Hrvatske, sada smo opet vodeće na ljestvici i vjerujem da ćemo stići do novog naslova u idućoj godini. I ja osobno sam zadovoljna svojim igrama. Bila je to rezultatski stvarno dobra godina – ocijenila je kuglačica Mlake Mirna Bosak. Nema sumnje da se Tigricama s Mlake smiješi nova titula najbolje ekipe u PGŽ-u….

Boćanje

Još jedna ženska ekipa bila je uspješna na domaćem i inozemnom planu, boćarice Čavle – Škole boćanja nisu stigle do zlata, no osvojile su dva naslova viceprvakinja, Hrvatske i Europe. Dvije čavjanske perjanice, Carrolina Bajrić i Nikol Marelja-Bošnjak, donijele su srebrna odličja i sa Svjetskog prvenstva u Italiji. Bajrić je osvojila srebro u štafetnom izbijanju s Rijom Vojković te u paru s klupskom kolegicom Mareljom-Bošnjak.

– Ova godina bila je srebrna. No, s obzirom na to kakva je bila situacija na početku, to je dobro. Bila sam na svojevrsnom raskrižju, uzela sam pauzu jer su me počele pritiskati obveze. Našla sam se između fakulteta, posla i boćanja i morala sam odlučiti kako dalje. Na kraju sam se zaposlila kao studentica, tako da mogu više kombinirati jer mi je teško odustati od boćanja, sporta koji jako volim i u kojem sam jako dobra. Konstantnija sam na treninzima i utakmicama, trudim se ispunjavati sve obaveze. No, bez obzira na sve što se događalo, nejasno mi je kako sam u svemu bila druga, kao da me netko ukleo. Naravno da sam sretna i ponosna na svoje rezultate i na svjetskoj smotri i na rezultate s ekipom, ali nikako da napravim taj posljednji korak i osvojim zlato. I na državnom prvenstvu sam se natjecala u tri discipline i opet bila srebrna. To je super rezultat, ali toliko srebra i niti jedno zlato malo te počne »pikati«. Nadam se da će iduća godina biti zlatna – poželjela je boćarica Carrolina Bajrić.

Nikol Marelja-Bošnjak i Carrolina Bajrić/M. LEVAK

Zlato je stiglo u županijsko i hrvatsko boćanje, a donio ga je Karlo Šaban iz prvoligaša Svetog Jakova Jadranovo. Šaban je osvojio zlato u kraljevskoj disciplini pojedinačno klasično na Svjetskom U-23 prvenstvu u Francuskoj, a tome je dodao i broncu u paru s Ivanom Ćorićem.

– Godina rezultatski nije mogla biti bolja. Sve je išlo kako treba. Jedina mala mrlja je to što nismo uspjeli ući u Super ligu, to je malo pokvarilo sliku. Nadam se da ćemo to uspjeti iduće godine, kao i da ću i dalje biti u užem krugu reprezentacije te otići na Svjetsko prvenstvo. Nadam se i potencijalnom osvajanju medalje – poželio je Karlo Šaban, perjanica Svetog Jakova.

I riječki karatisti imaju se čime pohvaliti. Lea Vukoja osvojila je zlato u kategoriji do 68 kilograma na Europskom prvenstvu za mlađe seniore u Finskoj, a tome je dodala i ekipnu broncu s europske seniorske smotre u Poreču.

– Ovo je definitivno bila moja godina za pamćenje. Osvojila sam europsko mlađeseniorsko zlato u Finskoj, što je moja najdraža medalja. Tu je i ekipna seniorska bronca iz Poreča u koju smo puno toga uložili. I dalje treniramo i radimo na tome da iduća godina bude još uspješnija. Nadam se samo da nam koronavirus neće poremetiti planove i otkazati natjecanja koja nas čekaju – poručila je Lea Vukoja.

Borilački sportovi

Zvonimir Živković je pak osvojio ekipno zlato u Poreču.

– Ova godina ostat će mi u dobrom sjećanju. Ponajprije po ekipnom zlatu koje smo osvojili na Europskom prvenstvu u Poreču, ali s druge strane i po velikom podbačaju na Svjetskom prvenstvu u Dubaiju na koje smo došli kao favoriti za zlato, a ispali smo u prvom kolu. Iduća godina bit će puna izazova, jedan od mojih glavnih ciljeva je osvojiti naslov hrvatskoga prvaka u poluteškoj kategoriji i plasirati se na Europsko prvenstvo u Istanbulu, kao i s ekipom obraniti naslov prvaka Europe – kaže Zvonimir Živković.

Boran Berak ostao je na korak do odlaska na Olimpijske igre u Tokiju. Berak je bio peti na Europskom prvenstvu, a zatim je u Parizu na kvalifikacijskom turniru za Tokio poražen u repasažu. Pravo nastupa na Igrama stekao je samo pobjednik pariškog turnira.

Judaši Sandra Uršičić i Zoran Grba (Rijeka) završili su na trećem mjestu na Europskom kupu u katama. Uršičić i Grba nastupili su u Ju No kati u konkurenciji 16 parova te ušli u finale i osvojili broncu.

Enrico Marotti (DSNM Volosko) još se jednom pobrinuo za sportsko veselje na opatijskoj rivijeri. Marotti je osvojio naslov svjetskog prvaka u jedrenju na dasci u disciplini slalom u Grčkoj, a zatim je na Braču na natjecanju Svjetskog kupa završio na drugom mjestu.

– Zadovoljan sam sezonom, puno toga sam naučio, iako uvijek kada baciš pogled unatrag za nečime i žališ, misliš da si neke stvari mogao bolje i pametnije odraditi. Lako je sada biti general nakon bitke, ali meni je važno da sam iz toga nešto naučio i da ću to znanje bolje primijeniti. Nadam se da će se iduće godine oporaviti i naša surferska scena. Ove godine su zbog pandemije održane samo tri regate Svjetskog kupa te se iskreno nadam da će ih iduće godine biti više. Sada kada imam svjetsku krunu moj je cilj osvojiti još ono jedino što mi nedostaje, a to je Svjetski kup. Mislim da dolazi pravo vrijeme za to, da bi se sve važno moglo posložiti i da samo treba dobro, pametno i brzo jedriti iz regate u regatu. Naravno, pokušat ću i obraniti svjetsku titulu, ali primarni mi je cilj Svjetski kup. Zaliječio sam ozljedu ramena u opatijskoj Thalassotherapiji i ovom prilikom zahvalio bih se svima u toj ustanovi. Na samom početku godine, 3. siječnja, krećem na pripreme na Tenerife i vjerujem da ću ih dobro odraditi. Ako želim biti u vrhu i na ovoj razini, moram puno i jako raditi. Radujem se svemu onome što nosi nova sezona i nadam se da ću izbrusiti svoju formu do najsitnijeg detalja i ostvariti željeno – rekao je Enrico Marotti.

Enrico Marotti/M. LEVAK

U Marottijevom susjedstvu živi još jedna svjetska prvakinja, udičarka Marina Mavrinac Matulja (ŠRD Zubatac Lovran), koja je ponovo osvojila naslov svjetske prvakinje u ribolovu štapom s obale (surfcasting) na prvenstvu održanom u Francuskoj.

Vodeni sportovi

– Jako sam zadovoljna godinom iza mene, mislim da zadovoljnija ne mogu biti. Žao mi je jedino što brojna kup natjecanja nisu bila održana zbog pandemije pa su izostala velika druženja ribolovaca. Trenuci kada ribolov ima više smisla, pa čak i za one kojima je rezultat u drugom planu. Naravno, sretna sam i ponosna na uspjehe svoje djece, koja su postigla izuzetne rezultate u jedrenju. Drago mi je da su i oni sretni i zadovoljni, da su motivirani za sportski rad, da grizu, da se bude ujutro i gledaju ako puše tramontana da izađu na more. U idućoj godini nemam velikih očekivanja, ali imam planove. Znam da imam prostora za napredak u bacanju, tako će fokus biti na tome, želim dobiti duljinu bacanja od 140-150 metara, a za sve drugo mora se posložiti čitav niz faktora – rekla je Marina Mavrinac Matulja.

Svjetsku prvakinju u udičarenju dobilo je i Jadranovo, Ivana Budisavljević iz ŠRD-a Tunera naslov je osvojila u ribolovu štapom iz usidrene brodice s U-21 reprezentacijom Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Piranu. I podvodni ribolov je nakon dugo vremena ponovo donio svjetsku medalju. Nakon što se Daniel Gospić oprostio od natjecanja sa svjetskim zlatom i broncom te s dva europska pojedinačna zlata, u Hrvatsku je stigla nova svjetska medalja, i to brončana koju je sa Svjetskog prvenstva u Italiji donio Stjepko Kesić. Zanimljivo, bilo je to i prvo natjecanje nakon oproštaja na kojem se Gospić pojavio kao – turist.

Itekako uspješnu godinu imali su i ronioci na dah, članovi kluba Ocean. Vitomir Maričić osvojio je zlatnu medalju u discipini dinamika s perajama na Svjetskom prvenstvu u Beogradu, a zatim je na Svjetskom prvenstvu u akvatoriju Cipra osvojio zlato u zaronu u dubinu bez peraja te dvije bronce u zaronu s monoperajom i dvjema perajama.

Petar Klovar postavio je novi svjetski rekord u dubinskome ronjenju bez peraja na CMAS Svjetskom prvenstvu u Turskoj zaronivši na 92 metra, a postao je i svjetski viceprvak u disciplini FIM (povlačenje po konopu), gdje je produbio svoj status najdubljeg Hrvata u povijesti za dodatna tri metra, koji je postavio srebrnim zaronom na 116 metara na Cipru, zaronivši u Turskoj na 119 metara.