Foto D. Škomrlj

Domaći igrači su u blistavoj sportskoj atmosferi složno kao jedan plivali ka obrani naslova  dominirajući od prve do posljednje četvrtine pretvarajući slavne suparnike u obične statiste koji su samo mogli pratiti plovidbu domaćih majstora ka  velikom trijumfu u petoj odlučujućoj utakmici za hrvatskog prvaka. Pobjedničko slavlje je počelo davno prije kraja utakmice, tolikaje bila domaća dominacija. Ostat će na kraju zapisano da je riječka momčad dobila utakmicu s uvjerljivih 11:7 ne dovodeći uspjeh niti jednog trena u pitanje.Na kraju su kapetan Ivan Krapić i prijatelji pehar državnog prvaka s guštom zadržali na Kantridi.

Utakmica koja je odlučivala o prvaku je imala zaista dostojan ambijent za priredbu ovako visokog ranga. Tribine se punilo geometrijskom progresijom, igrači još nisu ni bili izašli na predstavljanje a već je bilo teško pronaći prazno mjesto u gledalištu, koje je do početka utakmice bilo nakrcano do vrha  sportskim znatiželjnicama i znatiželjnicima. Nema dvojbe da je to bila najposjećenija utakmica na riječkom bazenu, slobodnih mjesta jednostavno nije bilo ni za lijek.  Mnogi su ostali na nogama prateći duel iza posljednjeg reda  glavne tribine, neki su stajali iza gola smještenog u pravcu nogometnog stadiona. U uzavreloj atmosferi se disalo na škrge pod krovom riječkog bazena bez obzira što je otvoren prolaz za dotok svježeg zraka s mora Kantride već od početka kada su brojni navijači domaćih na nogama dočekali izlazak finalista na predstavljanje da bi nastavilo pjesmom bodriti svoje ljubimce.

Nervoza je prema očekivanjima okovala ruke i reakcije finalista koji su grčevito plivali “gore- dolje”, bez pravog efekta.  U takvoj pozicijskoj igri u prvom planu su bili golmani i obrane.  Domaći vratar, golmanski  doajen Frano Vićan je imao tri a njegov mladi dubrovački nasljednik Marko Bijač četiri dobre obrane s time što je jedna Franina obrana s igračem manje kod minimalnog domaćeg vodstva bila i teža i po rezultat vrednija jer je odmah nakon je Sandro Sukno iz igre iznenadio Bijača točnim dalekometnim projektilom.

“Vićan, Vićan”, čulo se s tribina dok je stari golmanski vuk nastavljao sjajnim intervenijama sačuvavši mrežu netaknutom do prvog odlaska na odmor. Budna riječka obrana je neutralizirala glavne gostujuće haubice Obradovića, Janovića i Boškovića a na drugoj strani Sukno se nastavljao poigravati s Bijačem za visoko domaće vodstvo. Domaći navijači su bili na krilima optimizma, tek oprezniji su se pitali neće li se ponoviti dubrovački scenarij kada je “Primorje EB” od početka vodilo čak 5:0. Uglavnm  gostujuća obrana se povijala pod naletima domaćih majstora, koji su ubrzo stekli čak četiri gola prednosti, velik kapital  za duel tako izjednačenih rivala.

Gostima je trebalo skoro 11 minuta igre za rješenje “Enigme Vićan”, riješio ju je Janović na isteku napada očajničkim pokušajem. Protekom minuta osjetio se umor u igri branitelja naslova, viđeni su neki brzopleti pokušaji u napadu i olako potrošene lopte ali je tada obrana nala vaditi kestenje iz vatre ostavši  nesavladana  u sve tri akcije s igračem manje.

Na drugoj strani nade “gospara” je održavao Bijač s osam uspješnih obrana nakon čega je zaboravljeni Bicari lako prepolovio  zaostatak “Juga CO” dok su ubrzo nakon hrvanja na dva metra obostrano isključenje dobili Cosmin Radu i Paulo Obradović a domaćini su na “veliki odmor” ove vaterpolske majstorice išli s tri zaveslaja prednosti zahvaljujući nesavladivosti s igračem manje te polovičnim učinkom s brojčanom prednošću.

Spominjanje peterca je u finalnoj seriji bila neugodna tema u riječkim redovima ali je majstor Sukno preuzeo  odgovornost za teniskih 6:2  dok su na drugoj strani “gospari” i peti put bili bez ideje s igračem više. Raspoloženje domaćih je remetila međutim već druga osobna greška Radua, opet je obostrano isključen, ovog puta s Macanom. Suci su međutim nastavili sa solomonskim rješenjima isključujući Muslima i Obradovića. Uskoro je ipak gol Šetke iz igre digao publiku na noge, s velikih 7:2  domaćini su  već vidjeli pobjednički pehar u rukama. Kada je kapetan Ivan Krapić zakucao za 10:5 postalo je jasno da titula ostaje na Kantridi. Takav kapital za ovakve majstore je predragocjen da bi ga prokockali.