RIJEKA Sara Kolak opet je na domaćem terenu. Nakon što se prije tjedan dana vratila iz svoje trening-baze, Osla, Božić je dočekala u krugu obitelji u svojem rodnom Ludbregu, a 2020. godinu ispratit će u svom drugom domu u Sloveniji. Bit će to njezin klasičan oproštaj od godine, mamina sarma, kolači i neki dobar film.

– Svake godine već u listopadu kreće pitanje: Gdje ćeš za Novu godinu? Ove godine me to nitko nije pitao, godina je donijela svima toliko toga lošega da svi jedva čekamo da završi i nikome nije ni do kakvog slavlja. Prvo koronavirus, sada još i ovi potresi. Onaj najjači se osjetio i u Sloveniji, dosta se treslo. Ali, na kraju je ipak lijepo vidjeti da smo najjači kad je najteže. Jer svi ti ljudi koji su odmah i bez razmišljanja sjeli u svoje automobile ili kombije i krenuli za Sisak, Petrinju i okolna sela, naše su najveće bogatstvo. Mi smo takav narod, to je naša zemlja, uvijek se brzo skupimo da bismo pomogli drugima. Kada bi barem uvijek bilo tako – započela je Sara Kolak, atletičarka Kvarnera, kojoj u utorak nije prestajao zvoniti mobitel.

Prava energija

– Dobila sam jako puno poruka iz Norveške, slika o potresu prenijela se u cijeli svijet, tako da su svi zvali i pitali kako smo. Srećom, nismo blizu epicentra, ali se sve treslo. Što reći nego jadni ljudi. Ova godina je svima bila teška, ja sam je probala iskoristiti na najbolji mogući način da budem još bolja, da iskoristim ovo vrijeme i usavršim neke stvari, ali kad vidim što se sve događa oko nas, onda jedva čekam da završi. Ima puno ljudi kojima je stvarno jako teško. Neki su izgubili krov nad glavom i u takvim situacijama vidiš koliko si sretan. Nikad ne znaš što donosi sutra. Bitno je da svi izdržimo ovo teško razdoblje i pomognemo jedni drugima. Zato želim da svima nama 2021. godina bude puno bolja. Svi vidimo u kakvim vremenima živimo, zato prije svega želim da svakoga dana svi idu mirno spavati i da imaju krov nad glavom – nastavila je Sara Kolak, koja se u Oslo vraća 8. siječnja.

– Doma sam, uživamo za blagdane, družimo se. Bila su ovo dva duga mjeseca. Najgore je bilo posljednjih tjedan dana, znaš da ideš doma, kreće odbrojavanje, dani tada idu jako sporo, a sarma čeka. Šalu na stranu, danas nije lako putovati, u svakom se trenutku situacija može promijeniti i može doći do odgode leta pa mi je najvažnije bilo da dođem doma bez problema te da sve prođe kako treba. Nije bilo gužve po aerodromima, mnogima su letovi bili otkazani, a ja sam tu stvarno super prošla. S obzirom na putovanja morala sam odraditi i dva testiranja, u povratku me čeka i deset dana samoizolacije bez obzira na rezultate testa. I to je ono što mi najviše komplicira situaciju jer gubim dane za trening, pogotovo jer je olimpijska godina, ali treba stisnuti. Za sve vrijede jednaka pravila i treba ih poštovati – nastavila je olimpijska pobjednica u bacanju koplja iz Rio de Janeira, koja je, unatoč mjerama zaštite od koronavirusa koje su na snazi u Oslu, sve vrijeme mogla normalno trenirati.

– U posljednja se dva tjedna situacija s virusom dosta pogoršala, raste broj slučajeva zaraze, ali je otvoreno sve osim restorana u kojima se može naručiti hrana za van. Hvala Bogu, mogli smo trenirati, olimpijski centar je cijelo vrijeme otvoren i nije zabilježen niti jedan slučaj zaraze. Stvarno se pazi, po završetku vježbe sve se odmah mora dezinficirati, moraš se zapisati za termin, ali nema gužve. Prilagodiš se, nema druge, ali barem možemo trenirati. Problem bi bio da je olimpijski centar zatvoren jer tamo imamo sve za trening na jednome mjestu.
Sara Kolak trenira sa svojom cimericom, norveškom bacačicom koplja Sigrid Borge, s kojom često zna raditi spačke dvostrukom olimpijskom pobjedniku i treneru Andreasu Thorkildsenu.

– Uživamo u tome što radimo. Ako se ne zezaš, onda se stvarno moraš pitati čemu sve to. Iako, kad se radi, onda se radi, kad je vrijeme za šalu, onda se zezamo. Ozbiljne smo po pitanju treninga, ali se volimo šaliti. Dobro se razumijemo, dobro funkcioniramo. Svi komentiraju naše objave na društvenim mrežama, kažu da bi rado proveli tjedan dana u našem društvu. U svemu mora biti i malo zabave, iako nas zna ponijeti, ali trener nas brzo spusti na zemlju, a on je ipak autoritet. Imamo onu pravu energiju, kako bi ljudi rekli, imamo fenomenalno radno okruženje i jednostavno nije moglo bolje. Baš se sve poklopilo – kaže Sara, pred kojom je još jedan važan ispit, Olimpijske igre u Tokiju, na koje će doći kao osvajačica zlata u bacanju koplja.

Trening broj jedan

– Nama koji nemamo dvoransku sezonu zima je uvijek najteža. Pauzu poslije ove sezone dobro sam iskoristila, napunila sam baterije. Treninzi su super, vidi se napredak u odnosu na prošlu godinu i time sam baš zadovoljna. Ima tu još nekih finesa za odraditi kada je tehnika u pitanju, ima tu dosta posla, a za to je potrebno čim više hitaca da to postane automatizam i da ne razmišljaš o tome. Uglavnom, slušam trenera i radim. Na početku godine bilo je malo teže, svi smo se našli u potpuno novoj situaciji, malo si pogubljen i pokušavaš uhvatiti neki ritam, ali onda posložiš stvari u glavi i sama sebi kažeš da imaš još jednu godinu više koju možeš maksimalno iskoristiti. Nema smisla živcirati se oko stvari na koje ne možeš utjecati, držiš se pravila, paziš na sebe i na druge, daješ maksimum po tom pitanju, kao i po pitanju treninga. Gledaš naprijed i fokusiraš se da napraviš najbolje što možeš u ovoj situaciji. Sada je tu cjepivo, koje nam svima daje nadu. Doduše, kako komu jer je netko za cjepivo, netko protiv, ali mislim da ipak daje nadu da će se život koliko je to moguće polako vraćati u normalu. Tako da sam optimistična i oko održavanja natjecanja. A ako i dođe do nekih promjena, o tome ću tada razmišljati. Sada se treba fokusirati na rad, iskoristiti dobre i loše dane – nastavila je olimpijska pobjednica Kvarnera, kojoj je Tokio stalno u mislima.

– Normalno da razmišljam o Olimpijskim igrama, ali fokusiram se na trening. Trening mi je broj jedan. Tokio je uvijek u glavi, sve je posvećeno tomu, ali ništa nema bez treninga, sve je to u istoj ladici. Sigurno da će tu biti i pritisak jer u Tokio dolazim kao olimpijska pobjednica, ali bitno je koliko sama sebi staviš pritisak na leđa i kako se s tim nosiš. A ja mislim da se dobro nosim s pritiskom. Treba zaboraviti Rio i 2016. godinu, ovo je novo natjecanje. Na njega svaki sportaš dolazi s istim ciljem. Svi treniraju, konkurencija će biti jaka, u top deset kopljašica su vrlo male razlike, sve je blizu i gusto. Tako da za konkurenciju nema straha, bit će super kao i svake godine.